Gnjevan ili gnijevan — želiš točno pravilo.
Ispravno je gnjevan (od praslav. *gněvъ); oblik *gnijevan nastaje po analogiji i smatra se pogrešnim. Pravopis i morfologija: gnjevan, gnjevna, gnjevni; pri dvojbi izgovor i rječnik otklanjaju sumnju.
Ispitat ću primjere i izvore pa nastavim s tablicom i iznimkama.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad ti netko kaže *gnjevan*, zapravo govori o osobi koja nosi… pa, bijes u džepu. Riječ dolazi iz starog oblika gněvъ (staro‑crkvenoslavenski/praslavenski).
To nije samo etimologija za profesoricu na fakultetu — to objašnjava i zašto pišemo gnjevan, a ne *gnijevan.
Zvuk ě se u našem toku pretvorio u “je” — kao kad stari vinyl preskoči, pa umjesto glatkog tona dobiješ karakter. Zato su oblici jasni: gnjevan, gnjevna, gnjevno, gnjevni, gnjevnih.
Deklinacija radi mirno, bez iznenađenja.
I da budem iskren: i sam sam griješio kad sam počeo učiti starije oblike. Dobar trik — slušaj kako zvuči riječ u rečenici; ako ide prirodno s “je”, vjerojatno je pravilo na tvojoj strani.
Praktična primjena u rečenicama
Kad treba upotrijebiti riječ *gnjevan*, najjednostavnije je prvo pogledati koga opisujete. Muškarac? Kažete: *On je gnjevan.* Žena? *Ona je gnjevna.* Djeca? *Djeca su gnjevna.*
Ipak, jezik nosi zamke… padeži mijenjaju oblik: *gnjevnog čovjeka* (koga?), *gnjevnom čovjeku* (kome?).
Savjet iz kafića: kad se zapitate, izgovorite rečenicu naglas. Često odmah čujete zvuk koji “leži” — to riješi pola dileme. Ja sam, priznat ću, više puta pogriješio u brzini dopisa; brzina ne prašta deklinaciju.
Ako želite brz podsjetnik, mislite u kontekstu — tko, što, kome — i provjerite uzorak deklinacije. Vježbom to postane prirodno; za pet minuta praktične provjere imate sigurnu rečenicu. Small wins.
Najčešće greške i razlikovanje
Sjećam se kad sam u školi napisao *gnijevan* i učiteljica mi to, blago rečeno, ispravila pred cijelim razredom. Događa se — i jedino što pomaže jest razumjeti odakle dolazi zabuna. Riječ gnjevan nije pala s neba; vuče korijen iz staroslavenskog *gněvъ*, gdje se jat očuvao kao *je*, pa imamo *gnjevan, gnjevna, gnjevni*.
Intuicija da ě uvijek daje *i* vodi u zamku: nije pravilo bez iznimki.
Praktičan savjet? Provjeri korijen i standardne oblike. U službenom pismu drži se *gnjevan*. U govoru — ako želiš ublažiti ton — možeš reći “nervozan” ili “ljutit”, ali ne miješaj pisanje s izgovorom. Ja sam od tad uvijek nosio malu bilježnicu s takvim riječima… spasila me barem jednom kad sam slao profesionalni e‑mail.
