Glasač (muški) ili Glasačica (ženski)?

by Marria Beklavac

Voter (muški) ili voter (ženski) u jeziku i izbornoj komunikaciji?

U formalnom hrvatskom koristim ženski oblik kad ciljamo žene, muški za muškarce, a za mješane skupine preferiram rodno neutralne izraze („osoba koja glasa“) ili oba oblika („glasač/ica“) — to povećava vidljivost žena i smanjuje rodnu pristranost u podacima i percepciji.

Istražit ću izvore i dam primjere uporabe iz prakse.

Pravopisna i gramatička osnova

Kad razgovaramo o riječi *birač*, to nije misterija — to je jednostavna građevina jezika.

Nastala je od glagola birati, uz sufiks *-ač*; takav sufiks u hrvatskom daje osobu ili uređaj: čitač, brojač, kovač. Znači: birač = onaj koji bira.

Muški je rod. Ženski oblik dobiva se dodatkom *-ica* — biračica.

Ti su obrazci praktični; pridjev ide lako: *birački*, a u instrumentalu kažemo *biračem*.

Moj prijatelj iz ure izgovara to glasno i jasno, bez komplikacija.

Nema varijanti ili skrivenih pravila. Ako vam netko počne filozofirati o drugim oblicima, nasmijete se… i vratite ga na osnovo: birati → birač.

Jednostavno, predvidljivo — baš kao dobar espresso ujutro.

Praktična primjena u rečenicama

Riječ birač najčešće ćeš sresti u rečenicama o izborima — “Svaki birač ima pravo glasa.” Kratko, jasno, i to zvuči gotovo službeno.

Ali, znaš kako to ide: birač nije samo onaj na izborima. Može biti i netko tko bira kanal na televizoru (iako većina kaže daljinski), ili korisnik aplikacije koja nudi puno opcija — kao kad filter na Instagramu biraš između tri različita tona.

Birač znači onaj tko bira. Upotrijebi ga u frazama poput birački odbor ili popis birača.

Ako misliš na ženu, koristi oblik biračica — nije trik, već jasnoća i pristojnost. I da, ponekad je jezik jednostavniji od politike… ali zato i korisniji.

Najčešće greške i razlikovanje

Nakon primjera praktične upotrebe lako postane jasno gdje zapinje — i to nije samo pravopisna vježba, nego svakodnevna stvar.

Ljudi često miješaju birač i biračica: netko kaže birač misleći na ženu… pa nastane šum.

Druga česta zamka su slične riječi koje zbunjuju, recimo glasač vs. glasatelj — u standardnom hrvatskom najčešće ćemo čuti *birač* za osobu koja bira predstavnike.

Greška? Najčešće je stvar tvorbe sufiksa -ač i navike iz govora.

Savjet koji stvarno pomaže: provjeri kontekst. Ako ne pomaže, opiši — “osoba koja glasa” — i vrati se na pravilan oblik.

Mogu reći iz iskustva: i sam sam to triput pogriješio kad sam brzo pisao izvještaj… sitnica, ali čuje se.

Moglo bi vam se svidjeti