General-Pukovnik: jasno i ispravno rješenje za ovaj naziv.
General-Pukovnik je preporučeni oblik — crticom se čuvaju naglasci i značenje, sprječavaju se zbunjujuće deklinacije kao *General pukovnika*, a spojeno *Generalpukovnik* zvuči neprirodno i gramatički nesigurno.
Ja ću dalje pokazati primjere upotrebe u rečenicama.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o nazivima poput *general-pukovnik*, nema mjesta za mistiku. Ako su obje riječi naglašene i prva se ne sklanja, crtica je praktično obvezna.
Zašto? Zato što crtica čuva ritam i značenje: *spomen-ploča* ili *remek-djelo* — isti princip. Bez crtice dobijemo moguću zabunu i šlampavost u sklanjanju. General-pukovnika i general-pukovniku čitaju se prirodno; *general pukovnika* već šušti pogrešno.
I da budem posve iskren — i sam sam jednom napisao “generalpukovnik” u službenom mailu. Kolega je ljubazno primijetio. Naučio sam lekciju.
Crtica nije samo znak; to je mali prometnik jezika koji usmjerava naglasak i značenje. Koristite je kad treba.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon kratkog objašnjenja o crticama i naglasku, bacimo se odmah na praktično pisanje u rečenicama…
Ovako to izgleda u stvarnom tekstu: u službenim i novinskim kontekstima piše se s crticom — *general-pukovnik*. Primjer: “General-pukovnik je stigao.”
Kako se sklanja? Jednostavno: crticu zadržavamo pa dobijemo “general-pukovnika”, “general-pukovniku”. Ne zvuči smiješno, ali važno je za jasnu čitljivost.
Savjet iz prve ruke: budite dosljedni. Ako u naslovu koristite spojeni oblik, držite ga kroz cijeli članak ili dokument — izgleda profesionalnije, lakše je za indexiranje i sprječava zabunu čitatelja.
I da, ako u popisu ili metapodatku koristite varijantu bez crtice, zapišite kratku bilješku o standardu — uštedit će vam vrijeme kad urednik pita zašto su neke forme različite.
Najčešće greške i razlikovanje
Često vidim iste klopke kad ljudi pišu složenice — najviše padaju na “general-pukovnik”.
Najgora greška? Spajanje bez crtice: *generalpukovnik* izgleda kao tipfeler i krši pravilo o dvostrukom naglasku. I da, “general pukovnik” s razmakom prođe… ali gubi oštrinu i čitljivost.
Pravilo je zapravo praktično: dvije samostalne riječi koje imaju vlastiti naglasak, a prva se ne fleksira, povezuje se crticom.
Primjeri pomažu: spomen-ploča, remek-djelo — jasno, zar ne?
Moj savjet iz prakse: kad nisi siguran, ostavi crticu. Bolje zvuči i čitljivije. I da, provjeri izvor — izbjegavaš neugodne ispravke u mailovima i na natpisima… vjeruj mi, jednom sam popravljajući tablu pred kafićem izazvao malu raspravu.
