Future perfect I i II o budućem vremenu hrvatskog — tražili ste točno objašnjenje.
Futur I (htjeti + infinitiv, npr. “ću pisati”) označava običnu buduću radnju, plan ili obećanje; futur II (biti u prezentu + prošli particip, npr. “budem napisao”) označava radnju završenu prije druge buduće radnje i slaže se u rodu/broju.
I ja ću nastaviti s primjerima i zamkama koje vrijedi znati.
Futur Prvi naspram Futur Drugi : Brzo pravilo palca
Pri usporedbi futur prvog i futur drugog, jednostavno pravilo pomaže većini učenika da ih brzo razlikuju: futur prvi (ću/ćeš/će + infinitiv) je najprikladnije vrijeme za uobičajene buduće izjave — planove, obećanja ili općenita predviđanja — dok se futur drugi (budem/budeš/bude + prošli radni pridjev) koristi za iskazivanje da će jedna buduća radnja već biti završena prije druge buduće radnje (tzv. budući perfekt).
Smjernica: koristi futur prvi za samostalne buduće radnje (Ja ću pisati; Radit ću) i koristi futur drugi u zavisnim rečenicama koje označavaju anterioritet (kad budem došao; čim budemo završili).
Imajte na umu da futur drugi zahtijeva slaganje prošlog radnog pridjeva u rodu i broju, da je čest u formalnom pisanju, a u govoru ljudi često radije koriste perfekt ili kontekst s futur prvim.
Formiranje futura prvog: htjeti + infinitiv (inverzija i pravopis)
Za jasnoću, Futur prvi gradi se od pomoćnog htjeti u prezentu (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) plus pun infinitiv glavnog glagola, i ova jednostavna formula je kičma većine hrvatskih izraza za buduće vrijeme—Ja ću pisati (pisat ću) ili Mi ćemo doći.
Formacija zahtijeva oba dijela: pomoćni izražava stajalište govornika, a infinitiv daje radnju (nema Futur prvog bez oba).
U kolokvijalnoj inverziji infinitiv često prethodi pomoćnom i gubi završni -i kod glagola na -ti (radit ću), dok infinitivi na -ći zadržavaju -i (peći ću).
Pravopis prati govor: kad pomoćni slijedi, pisani infinitiv može izgubiti -i; kad pomoćni prethodi, puni infinitiv ostaje (Ja ću raditi).
Negacija i upit vežu se za pomoćni (neću, Hoće li?).
Formiranje Futur Drugog: Biti + Pasivni Particip Prošao (Obrasci Rečenica)
Pri raspravi o tvorbi futura drugog, korisno ga je zamisliti kao dvodijelnu konstrukciju stvorenu da pokaže da će jedna buduća radnja biti dovršena prije druge; pomoćni glagol biti pojavljuje se u prezentu (budem, budeš, bude, budemo, budete, budu) i slijedi ga prošli aktivni particip glavnog glagola, koji nosi rodne i brojne nastavke (muški -o, ženski -la, srednji -lo, množine -i/-e/-a). Futur drugi obično se pojavljuje u zavisnim rečenicama (kad, čim, ako, dok), označavajući anterioritet u odnosu na budućnost u glavnoj rečenici; slaže se s podložnikom u rodu i broju (budem došao, budemo došli, bude bila). Nije standardan izbor za samostalne rečenice u budućem vremenu. Tablica u nastavku sažima oblike i slaganje:
| Pomoćni glagol | Particip | Primjer |
|---|---|---|
| budem | -o/-la/-lo | budem došao / bila |
| budemo | -i/-e/-a | budemo došli / bile |
Usporedno (side-by-side) kontrast i primjeri (vremensko određenje, negacija, zavisne rečenice)
[UPUTE]:
Vi ste prevoditelj koji prevodi na hrvatski. Ponavljajte [ULAZNI TEKST] ali na hrvatskom.
Napomena: Nemojte dodavati komentare ili objašnjenja; samo ispišite tekst na traženom jeziku.
[ULAZNI TEKST PREVEDEN NA HRVATSKI]:
U središtu usporedbe futur prvog i futura drugog je vremensko određivanje—konkretno, koji budući događaj dolazi prije i kako govornik označava taj poredak, a to se može razjasniti nekoliko praktičnih kontrasta i primjera.
Futur prvi (ću + infinitiv) izražava jednostavne buduće radnje: Doći ću sutra.
Futur drugi označava anterioritet, obično u zavisnim rečenicama: Kad budem završio, javit ću ti.
Negacija se razlikuje: neću raditi vs. ne budem/ ne budeš + particip (ovo drugo je rijetko u samostalnim negacijama).
U kondicionalnim ili vremenskim rečenicama futur drugi pokazuje raniji događaj i u glavnoj rečenici se povezuje s futurom prvim (Ako budeš pročitao knjigu, razgovarat ćemo).
U svakodnevnom govoru prevladava futur prvi; futur drugi je formalniji ili precizniji.
Praktične savjete, uobičajene pogreške i kada preferirati svaki oblik
Prilikom izbora između futur prvog i futura drugog, jednostavno pravilo će spasiti većinu učenika: koristite futur prvi za obične buduće radnje, planove, obećanja i prognoze, a rezervirajte futur drugi samo kada trebate pokazati da je jedna buduća radnja dovršena prije druge (obično unutar zavisne rečenice).
Praktični savjeti: radije upotrijebite futur prvi u nezavisnim rečenicama i govoru (Ja ću doći / Doć ću), a koristite futur drugi u rečenicama s kad, čim, ako da izrazite dovršenost (Kad budem došao, vidjet ću te).
Uobičajene pogreške: izbjegavajte dupliranje infinitiva ili pogrešan raspored pomoćnog glagola (Radit ću, ne *Radit ću raditi) i ne koristite futur drugi u jednostavnim glavnim rečenicama (*Budem došao).
Brzi test: ako je „će biti učinio X prije Y,“ koristite futur drugi u zavisnoj rečenici.
