Europski (muško) jasno: tražite pravilo velikog slova.
Europski (s velikim početnim slovom) koristite za narodnost, identitet ili formalne skupine (Europljanin, Europski parlament). european/europski (malo slovo) koristite kao običan pridjev za stil, porijeklo ili kvalitetu (europska moda, europska kuhinja). Kontekst i gramatika odlučuju.
Ja ću ponuditi primjere i česte pogreške.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopis i gramatika često zvuče suhoparno, ali znaju spasiti dan kad pišete pozivnicu ili status na Facebooku… i ne želite pogriješiti pred susjedom.
Evo što zapravo vrijedi u praksi: rečenica, vlastito ime ili nadimak uvijek kreću velikim slovom — to je kao da im date gestu poštovanja.
Nasuprot tome, obični nazivi članova kluba pišu se malim slovom: hajdukovac, dinamovac — ne treba im slavoluk.
Imena naroda i stanovnika država pišu se velikim slovom: Hrvat, Hrvatica.
Pridjevi izvedeni iz imena država obično idu malim slovom — hrvatski jezik — osim kad su dio vlastitog imena (npr. Hrvatski sabor).
Jednostavno: kad je riječ o identitetu — veliko; kad je opis — malo. Ne previše komplicirano.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon što smo brzo prošli osnovna pravila pravopisa, pogledajmo kako to izgleda u stvarnim rečenicama — bez suhoparnih definicija, samo praktičan osjećaj.
Kad kažeš: *Taj je čovjek pravi Europljanin*, misliš na identitet. Veliko slovo. Kad napišeš *europski stil odijevanja*, riječ je o opisu, pridjevu — malo slovo. Jednostavno, zar ne?
Onda opet — nije uvijek crno-bijelo. Ponekad kontekst vara: *američki* kao pridjev, ali *Amerikanac* kad označava osobu.
Naputak koji uvijek pomaže: pitaj se konkretno — govori li riječ o osobi, narodu, svečanom imenu (veliko slovo) ili o svojstvu, stilu, porijeklu (malo slovo). I da… ako za trenutak zapnete, pogledajte primjer u rječniku ili provjerite kontekst. Bolje je dvaput provjeriti nego ostaviti dvosmisao na papiru.
Najčešće greške i razlikovanje
Ljudi često pogriješe s velikim i malim slovom zato što ne razmišljaju o funkciji riječi u rečenici.
Kad misliš na osobu ili pripadnost — pišeš veliko: Europljanin.
Kad riječ opisuje svojstvo ili stil — malo: *europski*.
Ja sam to znao iz prve ruke: jednom sam napisao “Francuski” misleći na stil kuhinje, pa su me kolege ispravile… neugodno, ali korisno.
Evo tri korisna trika koja stvarno rade:
- Pogledaj treba li riječ imenovati osobu/narod ili opisivati osobinu.
- Zamijeni sinonimom: ako stane “osoba/narod”, ide veliko.
- Provjeri padež i oblik — često je to sudac.
Zvuči jednostavno, ali… jezik vara.
Ako želiš, provjerit ću par primjera iz tvoje rečenice.
