Dio ili cjelina djela — tražite pravilo za razliku.
Dio djela ovisi o kontekstu i obično nema samostalnu radnju ili naslov; cjelina ima vlastiti naslov, početak i kraj i može se objaviti, citirati ili prodati samostalno. Praktični test: može li se izdati ili citirati bez okolnog materijala? Ako ne, to je dio.
Ja ću dalje objasniti nekoliko nejasnih primjera.
Pravopisna i gramatička osnova
Pogledajmo to kao razgovor uz kavu: /ije/ i /je/ najčešće se biraju po duljini i naglasku—dugi slog obično nosi *-ije*, kratki *-je*. Primjeri? Bijel i mlijeko kontra čovjek i djed.
Ipak, novac ne pada s neba; ima iznimaka koje znaju zbuniti i rođake u kvartu. Rječnik i tijelova su ti tanki led — ne ponašaju se po pravilu. Fonetske varijante? Ponekad zvuče drugačije, ali pišu isto; provjeri ih u standardnom Hrvatskom pravopisu ili na HJP.hr kad te zagrize nedoumica.
Mala, praktična vježba: kad nisi siguran, pokušaj zamijeniti oblik u rečenici i poslušaj ritam — čini li se prirodno? Ako ne, rječnik nije luksuz, već alat. I da, i ja sam jednom napisao *tijelo* pogrešno u važnom tekstu… naučio sam brzo.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govorimo o praktičnoj primjeni u rečenicama, najbolje je slušati ritam i čuti značenje — kao da čitate naglas susjedu preko ograde.
Ako riječ označava konkretno djelo, piše se djelo (i ide: djela, djelu, djelom). Kad riječ potječe od glagola ili je dio druge riječi, treba razlučiti gdje stoji naglasak: dugačak ili kratak? To odlučuje između nastavaka -ije i -je. Primjeri mi uvijek pomognu… mlijeko, bijel → -ije; čovjek, djed → -je.
Praktično: „Sva djela autora“ traži djela, to nema dileme.
A usporedba „slijedeći koraci“ vs. „sljedeći dan“ — čuješ razliku? Naglasak i značenje rješavaju priču. Samo slušaj rečenicu; ona ti pokaže put.
Najčešće greške i razlikovanje
Slušaj — najčešće padamo na iste sitnice, one koje ne bole dok ih ne vidi urednik. Ja sam jednom poslao tekst s “dijelo” i dobio podsjetnik koji zvuči kao blag udarac po ramenu… Bolje to izbjeći.
Dvije glavne zamke: *djelo* vs *dijelo* i završetci /ije/ nasuprot /je/. Često se brkaju jer slovo i zvuči ne tako jasno u govoru. Riječi poput *miješati* treba pisati s *ije*; *rječnik* je izuzetak — pamti se, ali ne povjeravajte se automatski autocorrectu.
Savjet koji stvarno pomaže: glasno pročitaj rečenicu. Ako ti zvuči krivo, vjerojatno i jest. Male provjere štede vrijeme i nervozu pred rokovima… I da — navika čitanja naglas spašava i tijekom stresnih jutara uz kavu.
