Dijelovi računala – Sve Ključne Informacije za Srednjoškolce

Računalo nije samo obična kutija na stolu. To je skup pažljivo povezanih dijelova koji zajedno obavljaju tisuće zadataka u sekundi.

Iako na prvi pogled izgleda složeno, zapravo se sve svodi na nekoliko osnovnih komponenti. Te komponente međusobno surađuju i omogućuju obradu, pohranu i prikaz podataka.

Osnovni dijelovi računala su kućište, matična ploča, procesor, memorija, tvrdi disk, napajanje te ulazne i izlazne jedinice; zajedno omogućuju da računalo prima podatke, obrađuje ih i prikazuje rezultate.

Ako želiš bolje koristiti tehnologiju ili prepoznati zašto nešto ne radi, moraš razumjeti ulogu svake komponente. U nastavku ćeš vidjeti kako se svaki dio – od RAM-a i grafičke kartice do softvera – uklapa u cjelinu koja čini suvremeno računalo.

Osnovni dijelovi računala

Svako računalo ima povezane dijelove koji omogućuju njegov rad. U srcu sustava nalaze se fizičke komponente koje napajaju, povezuju i obrađuju podatke.

Kućište i napajanje

Kućište nije samo spremnik, već štiti unutarnje komponente i osigurava hlađenje. Njegova veličina i oblik utječu na protok zraka, mogućnosti nadogradnje i razinu buke.

Najčešći su tower i mini-tower oblici. Napredno hlađenje često koristi dodatne ventilatore ili vodenohlađene sustave.

Napajanje (PSU – power supply unit) pretvara izmjeničnu struju iz utičnice u istosmjernu struju koju koriste dijelovi računala. Važni su snaga (u vatima) i učinkovitost.

Slabije napajanje može uzrokovati nestabilan rad. Prejako napajanje povećava potrošnju energije.

Kvalitetno napajanje s certifikatom 80 PLUS smanjuje gubitke i produžuje životni vijek sustava. Dobro odabrano kućište i napajanje čine osnovu pouzdanog rada.

Matična ploča

Matična ploča (motherboard) povezuje sve ostale dijelove računala. Na njoj su utori za procesor, RAM, grafičku karticu, diskove i razne priključke.

Ona upravlja komunikacijom između dijelova putem internih sabirnica i čipseta. Kvaliteta i tip ploče određuju koje komponente možeš instalirati.

Na primjer, matične ploče s Intel čipsetom podržavaju samo određene procesore. Količina i brzina RAM-a ovise o podršci same ploče.

Na ploči se nalaze BIOS ili UEFI sustavi koji nadziru pokretanje računala i omogućuju osnovna podešavanja. Dobra matična ploča s kvalitetnim hlađenjem i stabilnim naponom daje temelj stabilnog rada.

Procesor (CPU)

Procesor ili CPU (Central Processing Unit) izvršava glavne operacije i logičke odluke sustava. On obrađuje naredbe iz operacijskog sustava i aplikacija te određuje brzinu rada računala.

Većina modernih procesora, poput Intel Core ili AMD Ryzen, ima više jezgri. Više jezgri omogućuje istovremenu obradu više zadataka.

Brzina procesora mjeri se u gigahercima (GHz). Stvarne performanse ovise i o broju jezgri, veličini predmemorije i potrošnji energije.

Više jezgri i veća učinkovitost znače brže izvršavanje složenih zadataka poput uređivanja videa ili 3D modeliranja. Procesor stvara toplinu, pa mu treba kvalitetno hlađenje.

Bez dobrog ventilatora ili hladnjaka, dolazi do pregrijavanja i smanjenja performansi. Pravilno hlađen CPU jamči pouzdan i brz rad računala.

Radna i spremišna memorija

Računalo ovisi o brzom pristupu i sigurnom čuvanju podataka. Radna memorija omogućuje obradu zadataka u stvarnom vremenu.

Spremišna memorija osigurava dugotrajno pohranjivanje informacija bez gubitka sadržaja nakon gašenja uređaja.

RAM memorija (Random Access Memory)

RAM memorija ili radna memorija omogućuje procesoru da trenutno obrađuje podatke i naredbe. Njezina glavna značajka je brzina.

Kad pokreneš program, njegovi se dijelovi prenose u RAM. Procesor koristi te podatke dok je računalo uključeno.

Dvije su osnovne vrste RAM-a:

• DRAM (Dynamic RAM) koristi kondenzatore za pohranu podataka; sporija je, ali jeftinija.
• SRAM (Static RAM) je brža i stabilnija, a nalazi se u procesorskim cache memorijama.

RAM je hlapljiva memorija – svi se podaci brišu čim isključiš računalo. U modernim sustavima veličina RAM-a izravno utječe na performanse.

Na primjer, 16 GB RAM-a omogućuje nesmetan rad više zahtjevnih aplikacija istovremeno.

Vrste trajne memorije (HDD, SSD, NVMe)

Za razliku od RAM-a, trajna memorija zadržava podatke i nakon gašenja računala. Najpoznatiji oblici su HDD, SSD i NVMe pogoni.

Tvrdi disk (HDD) koristi magnetske ploče koje se brzo okreću. Njegova prednost je veći kapacitet za nižu cijenu.

Mana HDD-a je spor pristup i mehanička osjetljivost. SSD diskovi nemaju pokretne dijelove, pa su tiši, brži i otporniji.

NVMe (Non-Volatile Memory Express) je najnoviji standard. Koristi PCIe sabirnicu i omogućuje znatno veće brzine prijenosa od klasičnih SSD-a.

U modernim računalima NVMe ubrzava pokretanje sustava i aplikacija.

Usporedba osnovnih značajki:

ROM i optički mediji (CD/DVD)

ROM (Read-Only Memory) sadrži osnovne programske upute koje računalu omogućuju pokretanje. Za razliku od RAM-a, ROM zadržava sadržaj i bez napajanja.

U ROM-u se obično nalazi BIOS ili UEFI, koji omogućuju inicijalno pokretanje računala i komunikaciju s hardverskim komponentama. Optički mediji poput CD-a i DVD-a također su oblici trajne memorije.

Iako ih danas rijetko viđamo, još uvijek imaju ulogu u arhiviranju podataka i distribuciji softvera. CD pohranjuje do 700 MB, dok DVD može doseći 4,7 GB po sloju.

Za razliku od SSD-ova i HDD-ova, optički diskovi koriste lasersko čitanje i zapisivanje podataka. To im daje dugotrajniju stabilnost, ali i znatno sporiji pristup.

Grafičke i multimedijske komponente

Ove komponente pretvaraju digitalne podatke u sliku i zvuk. Njihova kvaliteta izravno utječe na vizualni prikaz, jasnoću zvuka i iskustvo rada ili zabave na računalu.

Grafička kartica

Grafička kartica, poznata i kao GPU (Graphics Processing Unit), obrađuje vizualne informacije koje gledamo na ekranu. Kad pokreneš igru, video ili program za dizajn, GPU preuzima dio posla od procesora i ubrzava prikaz slike.

Moderni modeli poput NVIDIA GeForce RTX ili AMD Radeon RX koriste vlastitu memoriju (VRAM). Više VRAM-a znači da možeš raditi s grafički zahtjevnijim aplikacijama bez zastoja.

Arhitekti i dizajneri često biraju kartice poput NVIDIA Quadro zbog preciznosti i stabilnosti. Ne bih rekao da je to uvijek nužno, ali profesionalci ipak vole imati rezervu snage.

Grafička kartica koristi tehnologije za poboljšanje slike, kao što su antialiasing (izravnavanje rubova) i ray tracing (realistična rasvjeta i sjene). U stolnim računalima obično je priključena na PCIe utor, dok su u prijenosnicima već ugrađene u matičnu ploču.

Monitor

Monitor prikazuje ono što grafička kartica šalje. Njegove osnovne značajke su rezolucija, osvježavanje slike i vrsta panela.

Najčešće rezolucije su Full HD (1920×1080), QHD (2560×1440) i 4K (3840×2160). Viša rezolucija daje oštriju sliku, ali traži snažniji GPU.

Paneli se razlikuju po tehnologiji. IPS nudi bolju boju i kut gledanja, VA ima jači kontrast, a TN je brži u odzivu.

Gameri često gledaju i frekvenciju osvježavanja — 144 Hz ili više znači glađu sliku pri brzim pokretima. Nisam baš siguran koliko to svima treba, ali razlika se vidi u akciji.

Uredski monitori često dolaze s podesivim postoljem i antirefleksnim premazom koji smanjuje umor očiju. Profesionalni modeli nude preciznu reprodukciju boja (npr. sRGB ili AdobeRGB spektar).

Kod odabira, trebaš obratiti pažnju i na vrstu priključka – HDMI, DisplayPort ili USB-C. Neki modeli podržavaju više opcija, što zna biti korisno.

Zvučnici i mikrofon

Zvučnici i mikrofoni prenose zvuk između korisnika i računala. Zvučnici pretvaraju električni signal u zvuk, dok mikrofon hvata glas ili okolne zvukove i šalje ih računalu.

Kod stolnih računala često koristiš vanjske setove, poput 2.0 (dva zvučnika) ili 2.1 sustava (zvučnici i subwoofer). Laptopi imaju integrirane zvučnike, ali vanjski modeli daju bogatiji i čistiji zvuk.

Mikrofoni dolaze u raznim oblicima. Ugrađeni mikrofoni su dovoljni za osnovne pozive. Kondenzatorski modeli hvataju više detalja, pa ih vole oni koji snimaju podcast ili glazbu.

Dinamički mikrofoni bolje izoliraju zvuk u bučnim prostorijama. Ako si ikad pokušao snimati u prometu, znaš koliko to može biti važno.

Kombinacija kvalitetnih zvučnika i mikrofona može potpuno promijeniti iskustvo – bilo da vodiš online sastanak, radiš glazbu ili samo gledaš film.

Ulazne i izlazne jedinice

Ulazne i izlazne jedinice omogućuju dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala. Ulazne jedinice šalju podatke u računalo, dok izlazne prikazuju podatke kao sliku, zvuk ili ispis.

Miš i tipkovnica

Miš i tipkovnica su najčešće ulazne jedinice. S njima unosiš naredbe, slova i brojeve te upravljaš pokazivačem na zaslonu.

Tipkovnica ima tipke raspoređene prema određenom standardu, najčešće QWERTY. Osim osnovnih tipki, tu su i funkcijske te numeričke koje ubrzavaju rad.

Miš koristiš za precizno pokazivanje, označavanje ili povlačenje objekata. Danas možeš birati između klasičnih žičanih i bežičnih modela koji se povezuju preko Bluetootha ili USB prijamnika.

Optički i laserski senzori u modernim miševima omogućuju precizno kretanje bez posebnih podloga. Logitec i Razer nude napredne modele s dodatnim gumbima i prilagodljivim senzorima.

Zajednički rad miša i tipkovnice čini osnovu svake interakcije s računalom. Bez njih bi unos podataka bio prilično naporan.

Skener

Skener prenosi fizičke slike i dokumente u digitalni oblik koji računalo može obraditi ili pohraniti. Radi pomoću svjetlosnog senzora koji prepoznaje nijanse i boje te ih pretvara u piksele.

Postoji nekoliko vrsta: ravni, ručni i bubanj skeneri. Ravni skeneri najčešći su u uredima jer su jednostavni i nude visoku razlučivost.

U školama i arhivima često koriste A4 i A3 skenere za digitalizaciju dokumenata i fotki. Neki modeli nude automatsko umetanje više listova i mogu se spojiti na Wi-Fi mrežu.

Za dobru sliku važna je optička rezolucija, izražena u dpi (dots per inch). Što je vrijednost veća, to je rezultat bolji.

Pisač i modem

Pisač je klasična izlazna jedinica. On prenosi digitalne dokumente na papir.

Postoje tri glavne vrste: iglični, tintni i laserski pisači. Tintni pisači koriste tekuću tintu i dobri su za fotografije, dok laserski koriste toner i brži su za velike količine teksta.

Modem, iako ga često svrstavaju u komunikacijske uređaje, ima osobine i ulazno-izlazne jedinice. On pretvara digitalne signale iz računala u analogne za prijenos putem mreže, i obrnuto.

Time omogućuje pristup internetu ili povezivanje računala. Pisač i modem pokazuju kako računala mogu vizualno i komunikacijski prenositi informacije – bilo da ispisuješ dokument ili razmjenjuješ podatke s drugim sustavom.

Softver i pokretanje računala

Računalo ne radi bez softvera koji upravlja njegovim funkcijama i omogućuje komunikaciju između korisnika i hardvera. Proces počinje čim uključiš uređaj – sustav odmah učitava osnovne programe potrebne za pokretanje operacijskog sustava i aplikacija.

Operacijski sustav

Operacijski sustav je temeljni softver svakog računala. On povezuje korisnika s hardverom i omogućuje rad svih programa.

Bez operacijskog sustava, računalo ne može upravljati datotekama, uređajima ni procesima. Najpoznatiji operacijski sustavi su Windows, macOS i Linux.

Windows je najčešći na kućnim računalima i u firmama jer podržava puno programa. Linux koristi puno stručnjaka jer nudi veću prilagodljivost i stabilnost.

Operacijski sustav stalno radi u pozadini:

• upravlja memorijom i procesima
• nadzire datotečni sustav
• sinkronizira rad ulaznih i izlaznih uređaja

On zapravo određuje kako računalo reagira na korisničke naredbe i osigurava da svi dijelovi sustava rade zajedno.

BIOS i upravljanje hardverom

BIOS (Basic Input/Output System) je osnovni program koji se pokrene čim uključite računalo. Njegova glavna zadaća je provjeriti i pripremiti hardver prije nego što operacijski sustav preuzme stvar.

On pohranjuje osnovne postavke sustava, poput redoslijeda pokretanja diska, vremena ili brzine ventilatora. BIOS provjerava komponente pomoću POST (Power-On Self Test) kako bi otkrio rade li svi dijelovi kako treba.

U novijim računalima BIOS često zamijeni UEFI, koji nudi modernije grafičko sučelje i podržava veće diskove. Kroz BIOS ili UEFI korisnik može mijenjati postavke pokretanja, uključivati ili isključivati pojedine uređaje, pa čak i ažurirati firmware.

Nije pretjerano reći da je ova razina softverske kontrole ključna za komunikaciju između fizičkih dijelova i operacijskog sustava. Bez BIOS-a, računalo zapravo ne bi znalo odakle treba krenuti s pokretanjem.

Popularni softver (npr. Windows)

Softver su svi programi koji omogućuju rad i korištenje računala kroz svakodnevne zadatke. Operacijski sustav je osnova, ali dodatni programi proširuju mogućnosti računala.

Najpoznatiji primjer? Microsoft Windows. Koristi ga ogroman broj ljudi širom svijeta.

Windows ima grafičko sučelje s ikonama, mapama i alatima. Zbog toga korisnici lako upravljaju datotekama i postavkama, bez puno muke.

Dostupno je više verzija, kao što su Windows 10 i Windows 11. Te verzije donose sigurnosna poboljšanja, bolju podršku za moderne uređaje i brže pokretanje.

Uz sam operacijski sustav dolaze i programi poput Worda, Excela ili Edge preglednika. Ovi alati omogućuju rad s dokumentima i surfanje internetom.

Ne smijemo zaboraviti ni aplikacije nezavisnih proizvođača. Njih koristimo za obradu fotografija, gledanje videa, komunikaciju i još mnogo toga.

Kad sve to spojimo, operacijski sustav i instalirani softver zajedno pretvaraju računalo u stvarno koristan alat za rad ili učenje.