Mosque ili džamija — tražite jasnoću za pisanje i prijevod.
Džamija: upotrijebite kad naglašavate lokalnu, povijesnu ili osmansku kontekstualnost i kad citirate izvorne nazive; mosque: neutralan engleski izraz za širu publiku i opće tekstove. Provjeravam rječnike i lokalnu upotrebu; budite dosljedni u izboru i dijakriticima.
I ja ću nastaviti s primjerima i jednostavnim pravilima.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad biraš između /dž/ i /đ/ u hrvatskom, nema čarobnog pravila koje riješi sve. Ja to obično rješavam intuicijom… i rječnikom kad me zaboli glava. Etimologija često pomaže: riječi iz turskog ili engleskog sklonije su /dž/ — džamija, džep, džemper.
Kad gledamo tvorbu, zna se dogoditi da komparativ dobije /đ/ kad pozitiv ima /d/ (brd → brđi), no iznimke vrište: ne možeš ih sve nasamariti.
Praktično: provjeri Hrvatski jezični portal ili Rječnik, pogledaj kako pišu novine i… prihvati varijantu ako standard šepa. Mene to štedi nepotrebnih prepirki; i tebi će.
Ako želiš, bacim oko na par primjera iz lokalnih tekstova — pa presiječemo dilemu zajedno.
Praktična primjena u rečenicama
Prethodno objašnjenje pravila služi kao odskočna daska za praktičnu primjenu… ali sada idemo konkretno — kroz rečenice koje dišu i zvuče prirodno. Kao lokalac koji često prepričava male jezične zamke za kavu, mogu reći: izbor između /dž/ i /đ/ manje je pravilo, više osjećaj koji se potvrđuje kroz upotrebu i porijeklo riječi.
Nekolicina mještana protivila se gradnji džamije. (Ovako se izgovara i piše — tursko-arapski tragovi.)
Vidio je najljepšu džamiju u gradu. — Slušate li tu meku, spojenu suglasničku grupu? To je /dž/.
Džamija je važna kulturna znamenitost. Kratko, jasno, bez dvojbe.
Savjet za pisanje: kad niste sigurni, provjerite etimologiju ili pouzdani rječnik — to štedi vrijeme i daje mir. I da, ponekad i ja pogriješim; provjera nije sramota, nego dobra navika.
Najčešće greške i razlikovanje
Često je oko dž/đ prava zbrka… nije greška samo u uhu, nego u navici i u tome što rijetko provjerimo porijeklo riječi. Ja sam jednom napisao “đumbus” i čekao da netko primijeti — primijetili su. Zato: pogledaj izvor.
Tri najčešće zamke? Nasumična zamjena jer zvuči slično; loša adaptacija turcizama; i kriva komparacija (npr. d → đ u određenim oblicima). Pravilo koje koristim: provjeri korijen, usporedi srodne jezike i baci oko u rječnik.
Mnogi turcizmi ipak nose dž — kao u “džep” ili “džez”. Intuicija zna varati, pa vrijedi preskočiti nagađanje. Ako želiš, mogu ti poslati 10 čestih primjera koje ljudi miješaju — kratko i konkretno.
