Imenice koje se mogu i koje se ne mogu brojati

by Marria Beklavac
brojive i nebrojive imenice

Gramatika brojivih i nebrojivih imenica zbunjuje mnoge, posebno kad engleski “zvuči krivo”, ali ne znaš zašto.

Brojive imenice (a chair, three apples) imaju jedninu, množinu i broje se s brojevima: many chairs, few apples. Nebrojive imenice (water, advice) ne brojimo direktno, nemaju množinu i koriste much, little: much water, little advice. Za količinu koristimo izraze: a glass of water, a piece of advice.

Ako ti ovo jasno “sjedne”, iduće nijanse – kao bread, information ili money – postaće puno lakše.

Razumijevanje brojivih i nebrojivih imenica

U engleskom je razlika između *countable* i *uncountable* imenica kao razlika između brojenja kava u kafiću i same kave u džezvi.

Kad imaš nešto što možeš brojati: a cat, two cats, three cats — to su countable. Kao stolci u kafiću, tanjuri u kuhinji, karte za koncert. Dobiješ množinu, dodaš broj, sve jasno.

Onda dolaze one dosadne, ali važne: water, rice, information, money. To su uncountable. Ne kažeš *informations* ili *rices* (iako zvuči smiješno). Uglavnom stoje u jednini, ali ih zamišljaš kao masu, ne komade.

Tu krenu tipične greške. Svi mi Balkanci volimo reći *informations*, jer u hrvatskom imamo “informacije”. Ja sam to godinama lupao u mailovima dok mi jedan lektor nije fino precrtao pola teksta crvenom olovkom.

Praktično pravilo za svakodnevni život:

  • u potvrdnim rečenicama: some water, some apples
  • u pitanjima i negacijama: any water, any apples

Ima i “kameleoni”: coffee, beer, chicken.

Kad kažeš *I like coffee* — misliš na kavu općenito.

Ali *Two coffees, please* u Starbucksu znači dvije šalice, dva komada.

Ako u glavi ne znaš je li nešto countable ili uncountable, pitaj se: *Mogu li ovo realno izbrojati bez da ga režem na komade?*

Ako je odgovor “ne baš” — vjerojatno je uncountable.

Pravila za uporabu brojivih imenica

Kad kreneš učiti engleski, brojive imenice su ti kao sitni novac u novčaniku — male, ali stalno ih trebaš. Mačke, knjige, stolci, sendviči… sve što možeš prebrojati prstima spada ovdje.

Osnovno pravilo: u jednini uvijek ide član. Nema preskakanja, nema muljanja.

*A cat, a book, an apple.*

Ako počneš govoriti *cat is on the table* bez člana, zvuči kao da si preskočio pola sata sata engleskog u osnovnoj školi.

Kad ih staviš u množinu, član nestaje:

*cats, apples, chairs.*

Tu već dišeš lakše — nema člana, samo dodaj -s i gotovo.

Onda dolazi ona vječna dilema: *some* ili *any*?

U potvrdnim rečenicama:

*I have some books.* — imaš nešto knjiga, ne brojimo točno, ali znaš da nisu dvije police iz Hoferove akcije.

U negacijama:

*I don’t have any friends here.* — grubo zvuči, ali gramatički savršeno.

Za pitanja drži se zlatnog pravila:

*How many…?*

*How many cats do you have?* (ako je više od tri, to je već životni stil).

Ja sam godinama govorio *How much books* dok me nije kolegica s faksa zaustavila uz kavu i rekla: “Ajde, molim te, ovo te Englez čuje i naplatit će ti tečaj 200 €.”

Od tad pamtim: brojive imenice = how many, some, any, a/an.

Pravila za uporabu nebrojivih imenica

Zbrka s *nebrojivim* imenicama krene točno onog trena kad ti netko kaže: “Ne možeš reći an advice.”

I ti gledaš u ekran kao da ti je Word javio error.

Engleski ima tu svoju čudnu ekipu riječi koje se ne broje: *water, milk, information, advice, furniture, homework*…

Nema -s, nema a/an. Kažeš:

  • *I need some water.*
  • *She gave me good advice.* (ne an advice!)
  • *This information is important.* — i glagol je u jednini: *information is*, *homework is*.

Ja sam, recimo, na faksu uporno pisala *informations* u svim esejima.

Profesor mi je samo zaokruživao crvenom.

Jednom je ispod napisao: “Information je kao Bluetooth — jedan signal, puno podataka.” Od tad mi je sjelo.

Praktično pravilo koje stvarno spašava živce:

  • u potvrdnim rečenicama: *some*
  • *I have some homework.*
  • u negativnim: *any*
  • *I don’t have any money.*
  • u pitanjima: *how much* ili *any*
  • *How much sugar do you take?*
  • *Do you have any milk?*

Ako se dvoumiš može li se nešto brojati, probaj u glavi: možeš li staviti broj ispred?

*Two waters* zvuči čudno — osim kad u kafiću naručuješ “two waters”, ali tu u igru ulaze čaše, ne sama voda.

Engleski tu malo vara, ali to je već druga kava.

Riječi koje mogu biti i brojive i nebrojive

Kava, kosa, vrijeme, svjetlo, iskustvo… zvuči kao početak loše pjesme, ali zapravo je mali jezični rudnik zlata.

Kad pričamo “uopćeno”, sve je to masa, neka magla:

Volim kavu. Ona, recimo, ima *prekrasnu kosu*. Ja, naravno, *nemam baš puno vremena*. I sve je to nebrojivo, neka životna juha bez komadića.

Ali onda dođeš u birc i kažeš konobaru:

“Molim te, dvije kave.”

Odjednom kava nije magla, nego dvije konkretne šalice na stolu koje smrde po ponedjeljku.

Isto s kosom. Normalno kažeš:

“Duga joj je kosa.”

Ali kad nađeš *tri dlake* u juhi u kantini… vrlo su brojne, itekako.

Vrijeme?

“Nemaš li ti *vrijeme* za sebe?” — nebrojivo.

Ali: “Bio sam tamo tri puta.” To su već tri uredno zapakirana trenutka, tri male epizode, kao tri nastavka loše serije na Netflixu.

Svjetlo: “Nema dovoljno svjetla u stanu.”

A onda u Ikei: “Trebat će nam dvije lampe za dnevni.”

Iskustvo je isto nezgodno.

Općenito: “Imam puno iskustva u novinarstvu.”

Konkretno: “To su bila tri nezaboravna iskustva — noćna smjena na potres, intervju s premijerom i onaj put kad je uredniku riknuo laptop pet minuta prije roka.”

Ako ti ovo zvuči malo šizofreno, ne brini. Jezik samo radi ono što i mi radimo svaki dan: čas gledamo širu sliku, čas brojimo komade.

Korištenje A/An, Some i Any na ispravan način

Iskreno, većina ljudi *osjeća* da zna koristiti a/an, some i any… dok ih prvi put ne zapne u stvarnoj situaciji — tipa pišeš mail šefu ili opis za Airbnb pa se naglo zamrzneš na jednoj jedinoj rečenici.

Gledaj ovo kao mini-šalabahter za džep:

a / an ide uz *brojive* stvari u jednini:

a book, a dog, a problem.

an koristiš kad riječ počinje samoglasnikom ili zvuči tako: an idea, an hour, an umbrella.

some u *pozitivnim* rečenicama:

some water, some apples, some information.

Kad samo kažeš: *We need some coffee*, zvučiš normalno, neutralno.

any u *negacijama* i pitanjima kad ne znaš postoji li išta:

*I don’t have any money.*

*Do you have any questions?* — klasična rečenica s predavanja.

some u ponudama i molbama:

*Would you like some coffee?*

Tu je trik: s *some* zvučiš ljubazno, kao da očekuješ da će odgovor biti “da”. Da staviš *any*, djelovalo bi hladno, gotovo pasivno-agresivno.

Ja sam godinama pisao *Do you have some question?* i pitao se zašto profesorica čudno gleda. Sitnica, ali odmah te “provali” tko tečno priča, a tko još misli na prijevod u glavi.

Najbolji savjet? Uhvati tri-četiri rečenice koje stalno koristiš (mailovi, sastanci, putovanja) i uvježbaj ih s *some* i *any*. Kad tijelo nauči frazu, mozak se više ne muči s gramatikom.

Pitanja s koliko i koliko

[UPUTE]:

Vi ste prevoditelj koji prevodi na hrvatski jezik. Ponovite [ULAZNI TEKST], ali na hrvatskom jeziku.

[ULAZNI TEKST PREVEDEN NA HRVATSKI JEZIK]:

Koliko puta te je netko ispravio za *how many* i *how much* pa si pomislio: “Dobro, dosta više…”?

Ajmo to jednom zauvijek raščistiti — na normalan, ljudski način.

Kad čuješ how many, misli: *možeš brojati komad po komad*. Jabuke, knjige, kave u danu, poruke na WhatsAppu.

Primjer:

How many apples do you have? – *I have five apples.*

Na hrvatskom:

Koliko jabuka imaš? – *Imam pet jabuka.*

Odgovor je uvijek broj: pet, trideset, sto jedanaest… koliko god ti srce želi (ili vrt izdrži).

Kod how much priča je drugačija. To koristiš za ono što ne možeš brojati u komadima, nego u mjeri: voda, šećer, vrijeme, novac.

How much water is there? – *Three liters of water.*

Na hrvatskom:

Koliko je vode? – *Tri litre vode.*

Ja sam se jednom osramotio na faksu i rekao *how much people* usred prezentacije. Asistent me samo pogledao i mrtav-hladan: “Ljude ne mjerimo u kilama… još.”

Od tada imam trik:

  • Ako možeš dodati: *one, two, three…* → how many
  • Ako možeš dodati: *liters, kilos, euros, time…* → how much

Drži se toga i gramatika prestaje biti neprijatelj, a postaje alat koji radi za tebe.

Česte pogreške i nezgodne imenice

Znaš one male, ali uporne pogreške u engleskom koje ti uvijek nekako promaknu? Baš o njima se radi ovdje. Ne o velikim gramatičkim dramama, nego o sitnicama koje te odmah odaju da ti engleski nije baš na “native” razini.

Prvi primjer: ne kaže se many advices, nego *much* ili *some advice*. “Advice” je nebrojiva imenica — kao voda ili pijesak. Možeš reći *a lot of advice*, ali ga ne možeš tek tako množiti.

Drugi klasik: an information. To uhu izvornog govornika zvuči kao da si rekao “jedna vrata”. Kaže se: *a piece of information*. Doslovno “komad informacije”. Kad ih je više, kaže se: *some information* ili *several pieces of information*.

Namještaj isto ima svoje trikove. Many furnitures ne postoji. Ispravno je *some furniture* ili *some pieces of furniture* — recimo kad pričaš o dva stola i tri stolice iz Ikee.

I novac… two monies ne prolazi, osim ako se baš ne šališ. Standardno je *some money*, a kad želiš biti precizan: *two amounts of money*, recimo dvije uplate po 50 €.

Meni su ove greške godinama bježale u mailovima — dok mi jedan urednik nije sve to zaokružio crvenom.

Od tad imam pravilo: kad god mi dođe da stavim množinu, stanem na sekundu i pitam se: “Može li se to stvarno brojati… komad po komad?” Ako ne može, vjerojatno ide *much/some* ili *a piece of*.

Vježbe i primjeri rečenica

Sad kad ti je teorija još “vruća”, vrijeme je da je malo ispečeš u praksi. Ništa dramatično — par rečenica, ali dovoljno da odmah skužiš što ti ide, a gdje škripi.

Krenimo lagano. Zamisli da pričaš nekome što radiš danas na engleskom: trebaš iskoristiti countable nouns (one thing, two things…) i uncountable nouns (ono što se ne broji komadima, nego u masi: voda, riža, novac).

Umjesto suhoparnih pravila, hajdemo konkretno:

– Napiši *tri* rečenice s brojivim imenicama: koristi a/an + jednina i some + množina. Primjer za osjećaj: *I have a book and some magazines on my desk.*

– Zatim složi *tri* rečenice s nebrojivim imenicama: u potvrdnim rečenicama koristi some. Tipično: water, rice, money, information, coffee…

Tu većina ljudi pogriješi:

– Napravi pitanja s how many (za ono što brojiš: apples, chairs) i how much (za ono što ne brojiš: sugar, milk, time). Sjeti se scene iz dućana ili kafića, to uvijek pomaže.

I za kraj, mini-zamka:

– Napiši dvije negativne rečenice s any. Primjer smjera: *I don’t have any time today.*

Radi polako. Bolje jedna dobra rečenica nego pet zbrljanih. Ako zapneš na nekoj riječi, uzmi onu iz svoje svakodnevice — kava, kiša, mailovi — jezik se uči iz života, ne iz tablica.

Moglo bi vam se svidjeti