Pitanje „cleaniti ili čistiti?” upravo tražite odgovor na.
Čistiti je pravilno: hrvatski glagol je čistiti (s č). Sve izvedenice dolaze od tog korijena: čistim, čišćenje, očistiti, raščistiti, čistač/čistačica. „Cleaniti” je anglicizam, kolokvijalan i neslužben — izbjegavajte ga u uredničkom i formalnom pisanju.
Ja ću pokazati kako dosljedno primijeniti pravilo kroz primjere.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govoriš o riječi čistiti, taj jedan znak — č umjesto ć — čini svu razliku. U standardnom hrvatskom piše se *č*: infinitiv, izvedenice i svi oblici. Čišćenje, očistiti, raščistiti… sve s č.
Sjetim se kako sam jednom u novinskom tekstu napisao *čištiti* i kolega mi je na kavi pokazao prstom — sitnica, ali čita se odmah. Glas č prelazi u izvedenice i konjugacije: čistim, čistiš… pa svako odstupanje izgleda kao ogrebotina na sjajnom autu.
Savjet? Zapamti korijen s č i, ako nisi siguran, provjeri rječnik. Malo discipline ovdje znači jasniji tekst, manje ispravaka i manje crvenih oznaka od lektora. I da — nije teško, samo navika.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govorimo o glagolu čistiti, riječ je o maloj, ali tvrdoglavoj zvijezdi pravopisa. Č, nikad ć — to nije puka kozmetika, to mijenja izvedenice: od čistiti do čišćenje, očistiti, raščistiti.
Sjećam se kad sam jednom napisao “ćistiti” u bilješci — kolegica me ispravila preko kave; neugodno, ali poučno.
U praktičnom smislu: pišete li oglas za posao, račune ili etiketu proizvoda (npr. Dettol ili Cilit Bang — pišite čistač/čistačica), držite se č. U svim oblicima i licima: čistim, čistiš… to štedi rasprave na sastancima i smanjuje niz nepotrebnih poruka.
Savjet iz prakse: provjerite u Hrvatskom pravopisu ako niste sigurni. Dosljednost nije pedanterija — to je profesionalizam koji čitaocu govori: znam što radim.
Najčešće greške i razlikovanje
Ne znam koliko puta sam čuo kako ljudi miješaju č i ć — pa i na radiju, na kavi, u susjedstvu — pa da… treba to razjasniti. Riječ je o “čistiti”: piše se s č. Jednostavno.
Kako prepoznati? Osnovni oblik je čistiti, pa sve izvedenice i oblici čuvaju isti glas: čišćenje, očistiti, raščistiti, čistim, čistiš. Greška se obično krije u sluhu ili u navici iz dijalekta; jednom kad ih izgovorite krivo, greška se lako ponavlja. I da — utjecaj drugih jezika također zbuni, naročito kad slušate pjesmu ili seriju bez titlova.
Moj savjet — praktično: čitajte na glas, pišite primjere (pet rečenica dnevno), provjerite u rječniku kad niste sigurni. To riješi problem brže nego rasprava… i bez drame.
