Whole ili entirety: brzo objašnjenje razlike za pisanje i govor.
Whole je kratak i svakodnevni — koristite ga za opće, opipljive skupine ili predmete (“the whole team”, “cijeli kolač”). Entirety je formalniji i apstraktniji — upotrijebite ga za cjeline ili pravne/znanstvene kontekste (“the entirety of the evidence”).
I ja ću pokazati primjere i uobičajene zamke.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova oduvijek mi zvuči jednostavno — ali zna, kad se ne pazi, šarafi. Pravilo je zapravo glasovno: duljina sloga često odlučuje hoće li u riječi stajati -ije- ili -je-. Dugi slogovi često nose /ije/ — bijel, mlijeko — kratak slog pak naginje /je/ — djed, čovjek.
Ne tvrdim da je to čarolija. Više je to akustički kompas koji štedi vremena i sramota dok pišete mail ili šaljete životopis. I da, postoje zamke: povijesne forme i tvorbe koje kažu drugačije. Bljesak vas lako može zbuniti — piše se s /je/ unatoč intuitivnom izgovoru.
Mali trik: slušajte riječi naglas. Ako i dalje sumnjate, rječnik je prijatelj — brzo, učinkovito i bez drame. Ja sam se tako spasio par sramota na razgovoru za posao… i naučio cijeniti dobar izgovor.
Praktična primjena u rečenicama
Kad trebaš riječ u rečenici, gledaj je kao da biraš začin za jelo — najprije pomiriši. Izgovor odlučuje hoće li /ije/ ili /je/ sjesti prirodno; u govoru često čujem kako ljudi klize prema kraćem obliku kad tempo ubrza.
Značenje je kompas: pita li promjena oblika nešto novo čitatelju? Ako “cjelina” postane “cjelovitost”, provjeri hoće li poruka ostati ista.
Kontekst… pa, on je stol za koji sve stavljaš: formalni mail, SMS prijatelju, novinski naslov — svaki traži svoj ton.
Savjet koji dajem kolegama: prvo slušaj riječ, pa razmisli što želiš reći, pa odaberi stil koji ne šepa.
Primjer iz prakse — često koristim kraći oblik u anketama; u stručnim tekstovima biram formalniji, čak i kad zvuči malo staromodno.
Najčešće greške i razlikovanje
Pišem ti ovako, kao da sjedimo u kafiću — mala je razlika između *mlijeka* i *mljeko*: često presudi izgovor. Pravilo? Dug slog obično nosi *-ije-* (bijel, mlijeko), kratak stavlja samo *-je-* (djed, čovjek). Ali, naravno, ima kukaca u džepu: *rječnik* i *bljesak* ne pale po obrascu — provjeri rječnik.
Savjet iz prakse: pročitaj riječ naglas u rečenici. Zvuči li prirodno? Ako ne, vjerojatno je pogrešno napisano. Ponekad značenje ovisi o pravopisu — *slijedeći* vs. *sljedeći* znače razlike koje možeš osjetiti u rečenici.
Malo pažnje štedi nepotrebne isprike. Kad si nesiguran, pogledaj kratku bilješku u rječniku… ili pošalji poruku — rado ću provjeriti.
