Full‑length ili full length: jasno pitanje o vezniku prije imenice.
Koristite veznik kad izraz stoji ispred imenice kao pridjev (a full‑length članak), a bez veznika kad stoji iza ili samostalno (članak je full length). Provjerite red riječi — veznik spaja ideju.
I ja često savjetujem učenike da promijene red riječi kad nisu sigurni.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad vas zanima zašto piše *cjelovečernji*, mogu vam ispričati ukratko — kao da objašnjavam susjedu preko ograde.
Riječ je složenica: *cijel* + *večer*. Pri spajanju se skupina slova *ije* skratila u *je*, pa ispravno — cjelovečernji. Lakše za reći nego napisati, zar ne?
Stručnije: to je tvorba s fonološkom promjenom — zato ortografija izgleda neočekivano, ali ima logike.
Kao pridjev ponaša se posve normalno u deklinaciji: cjelovečernjeg, cjelovečernjem, cjelovečernjim, cjelovečernjima…
Dakle, mijenja se po rodu, broju i padežu.
Iskreno — i ja sam jednom digao obrvu kad sam vidio varijantu *cijelovečernji*.
Dovoljno je zapamtiti pravilo o kraćenju *ije* u *je*. To je cijela mudrost.
Praktična primjena u rečenicama
Kad se jednom razjasni zašto se ije skrati u je, praktična strana pada prirodno. Upišete riječ u poruku ili novinski naslov — i odmah ćete primijetiti: cjelovečernji izgleda i zvuči pravilno. Najčešća zamka? “cijelovečernji”. Vidite razliku? Mali glasovi iz škole još šapuću, ali praksa rješava.
Isprobajte u rečenicama: cjelovečernji film koji gledam, premijera cjelovečernjeg programa, raspored cjelovečernjim koncertom. Vježbajte padove: genitiv—cjelovečernjeg, dativ—cjelovečernjem, instrumentál—cjelovečernjim, množina—cjelovečernjima.
Moj praktični savjet, iz prve ruke: prije objave trk na brzinsku provjeru — pet sekundi spašavaju reputaciju. Jednostavno, ali učinkovito. I da, neće vas koštati ništa osim malo pažnje.
Najčešće greške i razlikovanje
Pitaš se zašto mnogi pišu *cijelovečernji*? Kratka priča: zvuči logično jer postoji riječ *cijeli*, ali tu nastaje klizav led.
Pravilno je *cjelovečernji* — u skladanju *cijel-* gubi ije i ostaje *cje-* (cijel + večer → cjelovečer-), pa se to prenosi i kroz padeže: genitiv *cjelovečernjeg*, dativ *cjelovečernjem*.
Ja sam to naučio kad sam jednom uredio program kina i morao objasniti plakate tiskaru u Zagrebu… Napravio sam test: kad pridjev opisuje trajanje večeri — koncert, predstava, emisija — pišemo s *je* i bez razdvajanja.
Mali trik za pamćenje: ako se radi o trajanju večeri, zamisli dug sat na zidu — to je *cjelovečernji* sat koji traje cijelu večer.
