Cembalo ili čembalo — pitanje jasno.
Pravilno hrvatsko ime je čembalo; slovo č čuva izgovor i omogućava oblike čembala, čembalu, čembalom, čembalima. Pisanje cembalo ili ćembalo često zbunjuje lektore i tražilice, pa u rječniku i tekstu koristim čembalo kao osnovni oblik.
Ako želite, pokazat ću primjere upotrebe u rečenicama i rječničkom unosu.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o riječi čembalo, radimo to kao da objašnjavamo komad namještaja koji stane u ruku: dolazi iz talijanskog cembalo, ali hrvatski jezik lijepo je uokvirio izgovor znakom č.
I zato pišemo čembalo — ne radi kaprica, nego jer tako ostaje jasna veza među oblicima: čembala, čembalu, čembalom, čembalima…
Malo praktičnog savjeta: kad svirate, pišete ili razgovarate s glazbenikom, č skida dvojbe oko padeža.
Kao kad staviš jasnu gumu na akordeon — sve je uredno, nema šuma.
Da, riječ je posuđenica, ali pravilo važi i za slične primjere.
Nekom će zvučati formalno; meni osobno pomaže — štedi vrijeme i sprječava jezične nesporazume.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pričaš o instrumentu — budi jednostavan: koristi oblik *čembalo*.
Zašto? Jer odmah rješavaš dilemu padeža i izgovora. “Kupio je novo čembalo” zvuči prirodno. “Svirka na čembalu počinje u osam” isto tako.
Mali, praktičan trik: u tekstu stavi osnovni oblik pa u zagradi pokaži druge oblike — čembalo (čembala, čembalu, čembalom, čembalima). Čitatelj odmah vidi sve padeže, nema glavebodeće nedoumice… i lektura ide brže.
Iskreno — znam da je dosadno objašnjavati gramatička pravila, ali ovo štedi vrijeme urednicima i održava stil *čistim* i dosljednim. Plus, manje ispravaka u komentaru: koliko god zvučalo sitno, ljudima je to važnije nego što misliš.
Najčešće greške i razlikovanje
Ima jedna sitnica koja stalno zbunjuje — čembalo, ne cembalo ili ćembalo. Često vidim tipfeler nastao od brzog tipkanja ili kad autocorrect odradi svoje… i onda nastane mala jezična drama. Pravilno: čembalo — pa dalje čembala, čembalu, čembalom, čembalima.
To nije samo estetika; bez kvačice mijenja se izgovor i sklanjanje, pa rečenica može zvučati krivo.
Iskreno, i sam sam jednom napisao cembalo u tekstu o baroknoj glazbi — urednik mi je spremno vratio s osmijehom. Savjet: držite referencu u bilješkama ili internom rječniku (Word, Google Docs), pa autocorrect ne sabotira.
Ako radite web stranicu, stavite pravilni oblik u meta opis — čitatelji i tražilice brže prihvate standard. Mali napor, puno bolje čitanje.
