Budući kao pridjev ili veznik — provjerit ću razliku brzo i jasno.
Budući kao pridjev piše se odvojeno (budući doktor — znači „koji će postati“), dok je veznik uzroka “budući da” i znači “jer/pošto”; test: zamijeni s “jer” — ako može, koristi “budući da”, ako ne, koristi pridjevnu formu odvojeno.
Ja ću pokazati primjere i pogreške dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad popričamo o riječi *budući*, nije to samo pravilo iz udžbenika — to je sitnica koja izbjegava sramotu pred ispitom ili na sastanku.
Kao pridjev ili priložna odrednica piše se odvojeno: budući muž, budući posao, *Budući nestrpljiva, nije gubila ni trena.* Kratko, jasno.
Kad riječ introvertno preuzme ulogu veznika, dolazi *budući da* i tada ide spojeno s ostatkom rečenice: *Budući da živi na selu, nije trebala njegovu pomoć.*
I još jedan primjer: *Budući da je savladao gradivo, dobio je izvrsnu ocjenu.*
Savjet iz prakse? Provjeri funkciju: govori li o osobi/stanju ili uvodi razlog.
Meni je to spasilo par znojnih situacija na ispitu — i vjeruj, vrijedi zapamtiti.
Praktična primjena u rečenicama
Slušaj — kad vidiš *budući* u rečenici, prvo pitaj: što ta riječ radi? Je li to pridjev koji opisuje osobu ili stvar (budući šef, budući projekt), ili uvodi razlog? Ako je pridjev, nema *da*. Jednostavno: budući doktor, budući susjed.
Ako pak objašnjava uzrok — *Budući da je propustio rok…* — stavi *da*.
Jedan praktičan trik koji koristim: zamijeni s “jer” kao probu. Radi li? Ako da, onda ide *da*. Ako ne, ostaje bez *da*. Štedim vrijeme i grešaka mi je manje… stvarno.
Mali test iz života: napisao sam e‑mail kolegi — pisalo je “budući partner”. Poslao bih drugačije, jer nije bila obrazložena uzročno‑posljedična klauza. I to vam je cijela mudrost.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad vidim “budući partner” često znam da autor misli “budući da”, a ne opis osobe. Slična zamjena događa se i obratno: napiše se “budući da je odličan” kad zapravo žele reći “koji će biti odličan” — suštinska razlika u funkciji, ne samo u riječi.
Jednostavan trik: pogledaj što slijedi. Ako nakon “budući” dolazi imenica — radi se o pridjevu. Ako uvodi razlog — treba “budući da”. Meni se jednom dogodilo u tekstu za lokalni događaj: napisao sam “budući organizator” i svi su pomislili da govorim o osobi koja dolazi iz budućnosti… pa sam prebacio rečenicu i izbjegao sram.
Vježba: uzmi pet rečenica iz novina, zamijeni konstrukcije i provjeri značenje. Budući da to radite redovito, zabuna nestaje brzo — i tekst dobije jasniji ton.
