Budući ili future — jasno ću objasniti što treba.
Budući u hrvatskom piše se kao pridjev s rodom i brojem (budući liječnik / buduća liječnica), kao priložni glagolski pridjev (“budući da” = “s obzirom da”/“since”) i u tim funkcijama zamjenjuje engleski future; izgovor č/ć u govoru ne mijenja pravopis.
Ispitat ću primjere i pravila pa nastavim.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova često počne s jednim, malim pitanjem: /č/ ili /ć/? To zvuči trivijalno, ali mijenja riječi — kuća, priča… ili kuča, prića ako ne pazimo. Ako vam je u uhu miješanje tih glasova, niste sami; u pričama iz Istre ili Slavonije često se razlikovanje gubi.
Meni se to jednom dogodilo na radiju — izgovorio sam “budući” kao “budući” bez razlike i urednica mi je prišla sa smiješkom: “Pazi.” Što raditi? Vježbati minimalne parove, znati etimologiju riječi i primjenjivati standardnu normu.
Zvuči dosadno, ali kad prepoznate par “čaša —ćaša” ili “mič —mič”, pisat će vam se prirodnije. Osjetite ritam jezika, slušajte govore, i riječ po riječ… greške postaju rjeđe.
Praktična primjena u rečenicama
Kad riječ *budući* iskrsne u rečenici, najjednostavnije je pitati: što ta riječ zapravo radi ovdje?
Kao pridjev — označava ono što tek dolazi: budući liječnik, buduća kuća. Jasno, oblik prati rod i broj: *buduća, buduće, budućih…*
Kao prilog, izveden od glagola *biti*, stoji na početku i uvodi razlog ili okolnost. Primjer: *Budući znatiželjna, otišla je u novi grad.* Kratko, jasno, sve na mjestu.
A kao veznik pojavljuje se u konstrukciji *budući da* i znači nešto poput „budući da / s obzirom na to da” — povezuje rečenice i iznosi razlog.
Sadržajna provjera: u svim kontekstima piše se *budući* (ili prilagođeno rodu/broju). Nema dvojbe između č i ć ovdje — nije pravopisna zavrzlama, već funkcija riječi.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Razgovarajmo o onoj sitnici koja nam stalno pravi probleme: č ili ć? Nije to samo pravopisna igra — zvuči različito kod svakoga, dijalekti naprave svoje, a kad tipkaš brzo, ruka često pobijedi uho. Primjeri su jasni: kuća, vruće, priča — uvijek s Ć. Ipak čujete nekoga kako govori nešto između pa se zbunite.
Mali trik: poslušaj korijen riječi. Ako zamisliš izgovor bez nastavka, često se čuje pravi suglasnik. I ja sam triput napisao “kuča” prije nego sam se zapitao: zašto mi to izgleda krivo? Koristim rječnik kad sumnjam — pet sekundi, riječi se vrate u standardni oblik.
Vježba koja stvarno radi: piši i čitaj naglas. Dva minuta dnevno — osjetit ćeš razliku. Ako želiš, pošalji 10 riječi i provjerit ću ih brzo.
