Rabies ili bjesnilo? Dobro pitanje — tražite jasnoću između bolesti i metafore.
Bjesnilo je ili smrtonosni zoonotski virus s ugrizom, inkubacijom i cjepivom protiv ebolizacije, ili figurativni bijes u tekstu; kontekst, velika slova ili medicinski simptomi i protokol (pranje rane, antitetanus, profilaksa) pokazuju medicinski smisao, dok metafore, pridjevi i ton znače simboliku.
Ja ću razjasniti dalje kako izbjeći zabunu.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad razgovaramo o riječi bjesnoća, govorim kao onaj koji piše natpise i ponekad zbunjuje ljude oko nastavaka… Pa, jednostavno: riječ je ženskog roda i potječe od starije riječi bijes — zato i znači bolest ili stanje razjarenosti.
Pravilo? Nastavak je -oća i piše se s ć, ne č. Dakle: bjesnoća. I to nije kviz, nego praktična stvar kad sklanjaš: nominativ bjesnoća, genitiv bjesnoće, akuzativ bjesnoću — sve prema uobičajenim obrascima.
Slični primjeri pomažu da zapamtiš: sljepoća, gluhoća, poteškoća.
Mala pogreška pri pisanju lako zbuni čitatelja; dobra gramatika štedi vrijeme i glupih popravaka. I da — znam, nitko ne voli pravopisne stare škole, ali ovo stvarno vrijedi zapamtiti.
Praktična primjena u rečenicama
Kad spominjem bjesnoću u rečenici, uvijek razdvajam: bolest ili preneseno značenje. Nije isto reći *Psi boluju od bjesnoće* i *Njegova bjesnoća bila je vidljiva*. Vidite razliku? Jedno zahtijeva medicinski ton, drugo slikovitu metaforu.
Moj praktični trik: odmah dodam kontekst — zdravstveni ili emotivni — pa čitatelj ne traži dodatne pojašnjavajuće rečenice. U formalnom tekstu držim se medicinske terminologije; u neformalnom razgovoru naglasim da mislim na bijes. Pazi na padeže — u hrvatskom male promjene mijenjaju smisao.
Primjeri pomažu: kad pišeš izvještaj o životinjama, navedi simptomatologiju; kad opisuješ ljutnju, daj situaciju koja je izazvala reakciju. Malo humora? Da, ali cilj je jasnoća, ne zabava po svaku cijenu.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad se piše riječ bjesnoća, ljudi često posrnu na dva mjesta: pravopis i značenje. Korijen je bijes — zato i ona -oća koja nosi meko ć, kao kod sljepoća ili gluhoća. Često netko napiše bjesnoča s č; vidio sam to po komentarima na portalu više puta.
Značenjski — pa, radi li se o bolesti ili o bijesu? Kontekst sve rješava: životinja koja zubima prijeti = bolest; opis nečijeg bijesa = emocija. Evo brze provjere koju sam sam počeo koristiti… stavi riječ u niz s sljepoća/gluhoća — ako pristaje, piše se s ć.
Praksa pomaže. Malo čitanja, ispravki u komentarima i ta greška brzo nestane. I da — ne vjeruj autocorrectu bez provjere.
