Houseless ili homeless — tražite jasnoću o terminologiji.
Preferiram “houseless” kad govorim o nedostatku doma; “homeless” je široko prihvaćen, pravni i statistički pojam. Najneutralnije: “osobe koje žive bez doma” ili “osobe koje iskuse beskućništvo”. Izbjegavajte imenice-oznake (npr. “beskućnik”).
Ispitat ću lokalne smjernice i zakonodavstvo za preciznost.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad napišete *beskućnik*, to nije puka navika—ima fonološku logiku. Riječ dolazi od prefiksa *bez-* (odsustvo) + *kuća*. Ali kad z u bez– sretne k iz *kuća*, z postane s: lakše je izgovoriti *beskućnik* nego *bezkućnik*.
Sjetite se kakav je osjećaj kad hodate po šljunku nasuprot po snijegu… glasovi traže put bez trzanja. Tako i jezični suglasnici prilagođavaju glasnost da tečnije teku.
Ima iznimaka — najčešće posuđennice koje ne prate ovo pravilo. Zato, kad zapne, provjerite rječnik ili normativni izvor.
Osobno sam zbog jedne takve dvojbe u članku na rubrici dobio komentar čitatelja koji me fino ispravio. Nije kraj svijeta — tu je pravopis da nas pospremi.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete o osobi bez doma, vrijedi mala jezična disciplina koja puno znači — pravilo oneačenja suglasnika po zvučnosti tu je da vam pomogne: beskućnik, pa u padežima beskućnika, beskućnikom, beskućnici. Nemojte nagađati u prazno; kad sumnjate, provjerite oblik u rečenici.
Pišite jasno i s poštovanjem. Ne trebate eufemistike, ali ni hladne etikete. Bolje: opišete situaciju — smršavljen kaput, duži boravak na okretištu, ponuda obroka od udruge — nego samo riječ „beskućnik“. To čitatelju daje sliku i potiče empatiju.
Kratke smjernice za praksu: istaknite dostojanstvo, izbjegavajte stigmu, provjeravajte deklinaciju u kontekstu i, kad je primjenjivo, navedite gdje osoba može potražiti pomoć (lokalni centri, udruge, telefon zamjene u €? — dodajte konkretne kontakte).
Najčešće greške i razlikovanje
Pri kavi: dvije greške koje često čujem kad ljudi govore o osobama bez doma. Jedna je čisto jezična — asimilacija z→s u bez+kuća, pa ćemo reći beskućnik, ne *bežkućnik* ili sl. To je sitnica, ali pokazuje pozornost prema jeziku… i prema ljudima.
Druga je praktična i važnija: izbor riječi nosi implicitnu težinu. *Beskućnik* opisuje stanje — nema doma. Izbjegavaj etikete koje daju karakteristike osobe: “lijen”, “opasan”… Umjesto toga koristimo neutralan, empatičan govor i kontekst: gdje je, treba li pomoć, radi li se o privremenom problemu. Kad pišem, ponekad pogriješim — pa ispravim. Male promjene u riječi mijenjaju percepciju. Jedan konkretan prijedlog: zamijeni senzacionalizam konkretnim podatkom (npr. broj noćenja u skloništu).
