Gramatika “be going to” ti pomaže kad želiš jasno reći što ćeš raditi u budućnosti i zašto.
Konstrukciju “be going to” koristim za dvije stvari: planove i predviđanja. Za planove: već sam odlučio prije trenutka govora (“Večeras ću učiti” / “I’m going to study tonight”). Za predviđanja: nešto u sadašnjosti pokazuje što će se vjerojatno dogoditi (“Pogledaj te oblake, padat će kiša” / “it’s going to rain”). Tako zvučim prirodnije nego s praznim “will”.
Ako ti ovo ima smisla, sljedeći primjeri rečenica sve će učiniti još jasnijim.
Značenje i glavne uporabe izraza “be going to”
Znaš ono *“be going to”* iz engleskog? Nije samo još jedan način da kažeš budućnost, ima svoju “šemu”.
Kad kažeš “I’m going to travel next month”, time govoriš: odluka je već donesena, plan je tu, samo još dan polaska fali. To je kao kad već imaš kupljenu kartu za Jadroliniju ili low‑cost let iz Zagreba za London — nije više samo ideja, nego plan u tijeku. “Be going to” voli takve *namjere* i *dogovorene planove*.
Druga stvar: predviđanja na temelju onoga što vidiš sada. Gledaš kroz prozor u kišne oblake nad Rijekom i kažeš: *“It’s going to rain.”* Ne gataš u grah, samo logično zaključuješ iz trenutne situacije. Isto vrijedi kad vidiš frenda kako treći put prolazi ispitni rok: *“You’re going to fail if you don’t study.”* Grubo, ali gramatički ispravno.
U govoru, osobito u serijama na Netflixu, čut ćeš “gonna”: *“I’m gonna call you later.”* Nemoj to pisati u seminarskom radu, ali u chatu, porukama i među ekipom — skroz normalno.
Ako učiš engleski, praktičan trik:
– kad već imaš plan → koristi “be going to”
– kad tek usputno razmišljaš → češće ide “will”
Ja sam godinama sve trpao pod “will”, i stalno sam zvučao kao da improviziram život. “Be going to” ti daje taj osjećaj da znaš što radiš — barem gramatički.
Tvorba „be going to“: potvrdni, negativni i upitni oblici
Kad jednom skužiš *kad* ide “be going to”, sljedeći korak je — složiti to tako da zvuči kao normalan Englez, a ne Google Translate.
Osnova je jednostavna, ali vrag je uvijek u detaljima.
Potvrdna rečenica ide ovako:
Subject + am/is/are + going to + infinitive.
“I am going to travel.”
“I’m going to stay home.”
Kod prvog lica jednine uvijek je “am”, ne “I going to” (to stalno čujem na faksu i u uredima).
Negacija je samo jedan mali “not” više:
Subject + am/is/are + not + going to + infinitive.
“I’m not going to call him.” — fina, pristojna verzija “ne pada mi na pamet”.
Pitanja se samo preokrenu:
Am/Is/Are + Subject + going to + infinitive?
“Are you going to watch the game tonight?”
Ako si ikad ostao paf kad ti netko to brzo ispali u seriji na Netflixu — ovo je ta konstrukcija.
I sad ono što svi vole: “gonna”.
To koristiš samo u *neformalnom* govoru i uglavnom u govoru, ne u poslovnom mailu ni u eseju za državnu maturu.
“I’m gonna go”, “We’re gonna eat” — zvuči opušteno, ali nemoj pisati “gonna” profesoru engleskog, osim ako ti baš izričito kaže da može.
Moj trik: prvo nauči “pristojnu” verziju s “going to”, a onda si u glavi prevodi u “gonna” kad slušaš filmove.
Tako ti se uho navikne, a gramatika ostane čista.
“Be Going To” za buduće namjere i planove
Kad jednom pohvataš formu “be going to”, tek onda počinje prava igra — kad je zapravo koristiti.
“Be going to” je za *planove koji već postoje u tvojoj glavi*. Ne za nagle odluke.
Primjer: “I’m going to travel to Spain next summer.” To znači: već si gledao karte na Skyscanneru, uspoređivao Ryanair i Iberiju, možda šefu već poslao zahtjev za godišnji. Nije ono: “A znaš što, idem u Španjolsku!” usred kave.
Ja sam jednom na sastanku automatski rekao: “I’ll go to London next month.” Svi su me pogledali kao da sam se upravo pred njima predomislio.
Kolegica iz Irske mi je poslije mrtva-hladna rekla: “If it’s already decided, say *I’m going to* — otherwise it sounds like a last‑minute idea.” Od tada pazim.
Za namjere i planove drži se ovoga:
– Kad si već odlučio: *I’m going to start a course next week.*
– Kad ispituješ tuđu namjeru: *Are you going to join us?*
To pitanje nije samo “dolaziš li?”, nego “je li to tvoj plan ili ćeš nas ostaviti na seen?”.
Dobra mentalna fora: ako si već nešto *iskliktao*, dogovorio, upisao u Google Calendar — vrlo je vjerojatno da ide “be going to”.
Ako ti ideja padne na pamet u tom trenutku — onda si bliže “will”.
„Be Going To” za predviđanja temeljena na sadašnjim dokazima
Kad god krenu oni tamni oblaci nad gradom, znaš onaj trenutak kad ti se čini da je dan odjednom progutao filter?
Tu je savršen primjer za “be going to”: gledaš kroz prozor i kažeš: “Look at those dark clouds — it’s going to rain.” Ne nagađaš, imaš dokaz pred nosom.
Slično je s klincima. Djeca trče po klizavim pločicama u Arena Centru, još u čarapama (naravno). Ti već vidiš scenarij pola sekunde prije nego što se dogodi i promrmljaš: “They’re going to fall.” To nije proricanje sudbine, nego *logičan zaključak* iz onoga što se upravo događa.
Još jedan klasičan primjer — vozač u starom BMW‑u juri Savskom kao da je na stazi. Crveno svjetlo, on ne koči… i ti već osjetiš knedlu u grlu: “It’s going to crash.” Jer sve što vidiš u tom trenutku vodi prema istom ishodu.
Bitno je ovo: “be going to” koristimo kad imamo neki konkretan trag u sadašnjosti**** — nešto što *sada* vidimo, čujemo ili znamo, a jasno nas vodi prema onome što će se dogoditi.
Ako želiš vježbati, napravi si malu igru: sljedeći put kad budeš na tramvajskoj stanici, promatraj ljude i pokušaj u sebi barem tri puta reći što je “going to” happen. Nije loša mentalna teretana — a i engleski ti se sam lijepi.
Razlika između “be going to”, “will” i sadašnjeg trajnog vremena
Engleski futur je kao ZET-ova linija u špici — na papiru sve jasno, u praksi kaos, ako ne znaš pravila.
“Be going to” koristiš kad *već imaš plan u glavi*. Dogovorio si sam sa sobom.
Primjer: već danima razmišljaš da kreneš u teretanu i konačno kažeš:
I’m going to join a gym next week.
(Idem se upisati u teretanu sljedeći tjedan.)
Ili vidiš crne oblake nad Jarunom i kažeš:
It’s going to rain. — jer imaš dokaz pred nosom.
(Sad će kiša / Moglo bi uskoro padati.)
“Will” uskače kad reagiraš u sekundi. Netko kaže: “Nemam kišobran”, a ti:
I’ll lend you mine.
(Posudit ću ti svoj.)
Nisi to planirao, samo si ispao čovjek. Isto tako, kad nagađaš općenito:
I think Croatia will win tonight.
(Mislim da će Hrvatska večeras pobijediti.)
Nemaš kristalnu kuglu, samo osjećaj (i malo navijačkog pristranog duha).
A present continuous je za *čvrste dogovore*. Ne “možda”, nego već zapisano u kalendaru.
I’m meeting Ana at 7 at Bogovićeva.
(Nalazim se s Anom u 7 u Bogovićevoj.)
Vrijeme, mjesto, druga osoba — sve zaključano. Kao rezervacija u dobrom restoranu: ako ne dođeš, netko će te zvati.
Ja sam godinama sve trpao pod “will” pa su mi rečenice zvučale kao loš Google Translate.
Kad jednom počneš razlikovati plan u glavi, trenutnu odluku i čvrst dogovor, engleski futur prestane djelovati kao mistika — i odjednom zvučiš kao netko tko stvarno živi taj jezik, a ne samo polaže ispit.
Prošle namjere: “Išao/Išlo sam” (Was/Were Going To)
Ti si trebao putovati, već si imao otvorene tabove s kartama, gledao trajekte, uspoređivao cijene Ryanaira i Croatije… i onda mail: “Nažalost, zbog nepredviđenih okolnosti…”
Plan ode kroz prozor. Ostane ti kofer napola spakiran i ona tiha frustracija u prsima. Znaš što je najgore? Ne vraćaju ti vrijeme, samo novac. A vrijeme je skuplje od bilo kakvih 120 € za kartu.
Oni su trebali pomoći. Rekli su: “Ma tu smo, samo reci kad.”
Dođe taj dan, ti pod stresom, rok gori, mobitel šuti. Odjednom – iskoči neka “hitna obveza”. Klasična situacija. Tu se fino vidi tko je ekipa za kavu, a tko ekipa za selidbu kauča na četvrti kat bez lifta.
A ona… ona je htjela dati otkaz.
Već je napisala poruku šefu, držala je u draftu, brojala dane do “gotovo je”. I onda jedan razgovor, jedna šetnja po Jarunu, jedna misao: možda sloboda nije samo prekid, možda je i preusmjeravanje. Umjesto drame, uzela je freelancing sa strane, smanjila sate, digla cijenu svog rada. Nije “pobjegla s posla”, nego je polako preuzela kormilo.
Poanta?
“Trebao/la sam” ne znači da si pogriješio. Znači da si dobio probnu verziju scenarija. Prava priča počinje onog trena kad odlučiš što ćeš s tim što se *nije* dogodilo.
Česte pogreške s “be going to” i kako ih ispraviti
Ovo s “be going to” zvuči banalno dok ne kreneš pričati i shvatiš da ti se rečenica raspada na tri mjesta odjednom. Čujem to stalno na tečajevima i u uredima: netko samouvjereno krene “He going to…”, zastane, pa ubaci “is” naknadno. Prekasno — šteta već napravljena.
Krenimo od osnove: glagol se mora složiti sa subjektom. I am, you are, he/she/it is, we/you/they are. I kad uleti negacija, ne filozofiraj: *I’m not going to call him*, ne *I don’t going to call him*. Zvuči sitno, ali u uhu izvornog govornika to je kao škripa kredom po ploči.
Pitanja? Samo obrni redoslijed: *Are you going to watch the match tonight?* Ne *You are going to watch…?* — to već zvuči kao da ispituješ svjedoka na sudu.
Još jedna fora iz svakodnevice: na chatu svi pišu *gonna*, ali u mailu šefu, na LinkedInu ili u seminarskom radu drži se going to. *Gonna* je kao trenirka — super za doma, ne za sastanak s klijentom.
I nemoj “be going to” lijepiti baš svuda. Čuvaš ga za planove i predviđanja: *I’m going to start a course next month.*, *It’s going to rain*. Ako tek u tom trenu odlučiš, bolje ti je: *I’ll take a taxi.*
Mala prilagodba, ali razlika u dojmu je ogromna.
Vježbe za vježbanje i ispitna pitanja u stilu ispita na temu “Be Going To”
Okej, sad dolazi onaj dio kad teorija prestaje biti lijepa u bilježnici i počinje raditi za tebe u stvarnom razgovoru. Ako želiš da ti *be going to* bude refleks, moraš ga malo “istrošiti” u praksi.
Kreni ovako, ništa spektakularno, ali budi dosljedan:
Prvo si složi mini set od pet rečenica:
- barem dvije s I’m going to… (npr. planovi za večeras, vikend, trening),
- jednu s I’m not going to… (nešto što sigurno nećeš napraviti — “I’m not going to study tonight” i točka),
- dvije s Are you going to…? (pitanja koja bi stvarno nekome postavio, tipa frendu za kavu ili kolegici za ispit).
Ja sam to radio dok sam čekao tramvaj — doslovno bih gledao ljude oko sebe i u glavi vrtio: *She’s going to be late*, *They’re going to miss the bus*… zvuči luckasto, ali nakon tjedan dana više ne razmišljaš o gramatici.
Druga runda: uzmi obične tvrdnje i pretvori ih u pitanja i negacije.
*You’re going to travel to Spain.* → *Are you going to travel to Spain?* / *You’re not going to travel to Spain.*
I za kraj, dovršavaj rečenice koje ti “iskaču” iz situacije:
Look, it’s going to… rain, crash, break… što god ima smisla.
We’re going to… be late, order pizza, fail this exam if we don’t study.
Radi kratko, 5–10 minuta dnevno, ali pametno. To je onih par vježbi koje ti engleski stvarno “sjednu u mišićnu memoriju”.
