Vienna ili Viennese — jasno pitanje o upotrebi riječi.
“Vienna” koristite za grad (npr. “Vienna is beautiful”), a “Viennese” za ljude, kulturu ili pridjevne oblike na engleskom (npr. “Viennese coffee”, “a Viennese resident”). Ne kažemo “I visited Viennese”; kažemo “I visited Vienna“.
Ja ću nastaviti s primjerima koji brzo učvršćuju pravilo.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova počinju od korijena i nastavaka — kao kad kuhaš juhu: dobra baza, bolji okus. Slušaj me kao prijatelj; nije mistika. Muški rod s palatalnim završetkom (j, lj, nj, č, ć, dž, đ, ž, š) ili s dentalnim c često dobije nastavak –em. Drugi suglasnici obično traže –om. Primjeri? Konjem vs. gradom — jasno kao dan.
Ipak, tu su i sitni smicalice: skrivene samoglasnike, stariji oblici ili riječi stranog podrijetla znaju zbuniti. Jednom sam napisao sinom umjesto sinom… greška me koštala popravka u knjizi, pa vjeruj mi — vrijedi provjeriti. Pravilnik nije zakon sudbine; služi da ti uštedi vrijeme i sram. Ako ti treba, pogledam konkretan primjer imena ili naziva i kažem što je bolje.
Praktična primjena u rečenicama
Kad se teorija sretne s praksom, sve postaje življe — i greške su opipljive. Primjeri pomažu više od pravila napisanih u suhoparnoj tablici. Evo par rečenica koje često zbunjuju: “Putovao je Bečom.” – izuzetak koji pamtiš po imenu grada; “Jahao je konjem.” – tu ti –em sjeda prirodno; “Šetali su gradom.” – opet –om, zvuči kao koraci po pločniku.
Kako to provjeravam kad pišem? Pogledam osnovu riječi, kažem naglas kako mi leži u ustima, i provjerim suglasničke promjene (palatalizacija ili ne). Ponekad zapnem — sjetim se kad sam napisao Bečem i prijatelj me iskritizirao uz kavu.
I baš tad naučiš: vježba vlastitih rečenica nema alternative. Piši pet, provjeri jedan, ponovi… i osjeti razliku.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad pričamo o instrumentalu imena grada Beč, mnogi automatski zaključaju –em i dobiju *Bečem*.
Često je kriv površni pogled na zadnji suglasnik (č) — pa se zaboravi provjeriti što je ispod.
Ja sam to jednom napisao u brzini na poruci i naišao na ispravak koji me natjerao da pauziram… i naučim.
Pravilo je sljedeće: palatalni završetak ponekad vuče –em, ali Beč krije temeljni vokal *e*, pa pravilno ide –om: Bečom.
Konkretno — Senj postaje Senjom; Beč postaje Bečom.
Savjet za pri ruci: prije dodavanja nastavka izgovori riječ polako i provjeri postoji li temeljna samoglasnička osnova.
To štedi sram i popravke u porukama ili na poslu.
Probaj vježbu: napiši pet rečenica s gradovima iz Hrvatske, pa zamijeni u instrumentalu.
Malo prakse i greške prestaju zvučati kao navika.
