Baranjski pravopis pitanja riješava.
Baranjski se piše malim slovom za pridjeve izvedene iz toponima: baranjski sir, baranjski festival; veliko slovo ostaje samo za sam toponim (Baranja) i za posvojne oblike osobnih imena.
Provjerim izvorne pravopisne priručnike pa nastavite s još primjerima ako želite.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopis kad dolazi od mjesta ima svoju logiku — i nije kompliciran kad ga gledaš iz bliske perspektive, kao da listamo stare razglednice iz primorja i unutrašnjosti…
Ako ti padne na pamet riječ s nastavkom -ski, -ški ili -čki, piši malim početnim slovom: dalmatinski morski vjetar, zagrebački tramvaj, baranjski kulen. Kratko, jasno.
S druge strane, oblici s -ov, -ev, -in često čuvaju veliko slovo jer se povezuju s imenom osobe ili mjesta: Markov spomenik, Petrin most, Marulićev tekst. To ti kaže tko je posudio ime.
Nije stvar memoriranja, nego prepoznavanja sufiksa — kao kad detektiraš okuse u gulašu: malo promijeniš sastojak, mijenja se cijela priča. Pa kad se dvoumiš, pronađi sufiks i pusti ga da odluči.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete pridjeve s nastavcima -ski, -ški i -čki, pravilo je jednostavno — i praktično. Prepoznate nastavak i pišete malo početno slovo. I to je to.
Primjeri pomažu: baranjski festival, istarski proizvod, zagrebački kobasice — pridjev ostaje malim slovom čak i kad naznačuje regiju ili specifičan proizvod.
Malo osobnog: jednom sam na manifestaciji u Baranji gledao program i vidio plakate s velikim početnim slovima… zbunjujuće. Ljepše je dosljedno.
Savjet koji stvarno koristim: pogledajte kraj riječi — ako je -ski, -ški ili -čki, držite malo slovo. Tablica nije potrebna da biste to zapamtili; dovoljna je praksa i oko za oblik riječi.
Ako vas muči konkretan primjer, recite koji — pogledat ću ga odmah.
Najčešće greške i razlikovanje
Pišem ti iz iskustva — jednom sam napisao *Baranjski* u službenom tekstu i zagledao se u ekran dok mi se kosa dizala na glavi. Greške oko pridjeva izvedenih od toponima često nisu greška znanja, nego brzine: ljudi automatizmom stavljaju veliko slovo ili miješaju nastavke.
Pravilo je jednostavno i praktično — nastavci *-ski*, *-ški*, *-čki* pišu se malim slovom (baranjski, splitski, čakovečki). Ipak, -ov/-ev/-in katkad izgledaju kao vlastita imena pa autokorektor i instinkt dignu veliko slovo (Primorac vs. primorski).
Savjet koji stvarno pomaže: prije slanja teksta provjeri nastavak i kontekst. Ako te zbuni — zamisli mapu u glavi: ime mjesta ostaje veliko, pridjev od njega mali. Malo pažnje — i bodovi u lekturi spašeni.
