Auto/autoelektričar — tražite razliku jasno i brzo.
“Auto electrician”, “car electrician” i “automotive electrician” označavaju istu struku: tehničara koji dijagnosticira i popravlja vozila električne i elektroničke sustave; “automotive electrician” je najslužbeniji, “auto electrician” češći u UK, a “car electrician” razumljiviji široj publici.
I ja ću objasniti kad koristiti koji termin dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o pisanju sastavljenica, odmah na kavu: *auto* + naziv zanimanja ide zajedno — autoelektričar.
Jednostavno, zar ne? Auto tu funkcionira kao prefiks koji se stopi s imenicom, pa nastane jedna leksema koja se lakše deklinira i daje pridjev: autoelektričarski.
Ipak, nije sve crno-bijelo. Negacije se ne lijepe na glagol (ne idem), a postoje i drugi spojevi koji se mogu pisati zasebno — ovisno o porijeklu i značenju.
Sjećam se kad sam to prvi put naučio; zamršeno pravilo pretvorilo se u praktičan trik koji mi štedi vrijeme.
Zaključak? Kad vidite auto + zanimanje, pišite zajedno.
Ako zapnete, provjerite rječnik — i slušajte kontekst; često otkriva kako je nastala riječ.
Praktična primjena u rečenicama
Ako želite pravilo zapamtiti bez muke, najbolje je vidjeti ga u stvarnim rečenicama. Autoelektričar piše se kao jedna riječ — baš kao autolimar ili autoservis.
Primjeri pomažu: “Moj autoelektričar popravio je svjetla”, “Radio je kao autoelektričar dvadeset godina”.
Pokušajte ovo: napišite tri rečenice o osobi — čime se bavi, koliko radi i kako ju zovete. Npr. Autoelektričaru treba dobar alat; autoelektričarski posao zna biti prljav, ali zadovoljavajući.
Ja sam jednom pogriješio u imenovanju majstora i izgubio pola sata objašnjavajući… od tad pišem i govorim to dosljedno. Ponovite naglas, zapisujte, kombinirajte varijante.
Kad vidite oblik u različitim padežima i izvedenicama, pravilo vam ostane u glavi — i više ne morate misliti na njega.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon nekoliko primjera, hajde da razjasnimo gdje ljudi zapnu — i zašto.
Mnogi pišu *auto električar* jer u govoru sastavci gube granice; čuje se pauza, pa misliš da je zasebno. I meni se dogodilo da sam u žurbi napisao auto servis pa me prijatelj ispravio… neugodno, ali korisno.
Pravilo je jasno: *auto-* kao prefiks spaja se s ostatkom riječi. Dakle: autoelektričar, autolimar, autoalarm — sve zajedno. Razlog? Riječ postaje jedan pojam, ne dva.
To štedi bar jednu dvojbu kad čitaš natpis na oglasu ili fakturi.
Ako vizualno pomaže: zamisli znak na radionici — “Auto Električar” izgleda kao dvoje ljudi; “Autoelektričar” kao jedan stručnjak.
Mali trik: kad govorimo o profesiji ili uređaju, pišemo spojeno. Simple as that… i manje pogrešaka.
