Astma ili “asthma” — tražite točan termin i stil.
Asthma je ispravan engleski naziv; riječ potječe iz grčkog i zadržava skupinu suglasnika, pa u stručnoj i javnoj komunikaciji upotrijebite pravilno: neutralno, person‑first („osoba s astmom“), bez žargona ili pravopisnih varijanti, te prilagodite ton publici — jednostavno za pacijente, precizno za kliničare.
Ispitat ću primjere upotrebe i najčešće pogreške dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Riječ *astma* u standardnoj hrvatskoj piše se baš tako — astma — i ne gubi nijedan suglasnik, iako skup /stm/ nekima šuška neugodno u ustima.
Dolazi iz grčkog ȃsthma, znači dahtanje; mislite na trenutke kad pluća škrguću poput stare pumpe.
Igramo li se s nastavcima, dobivamo astmatičar, astmatičarka, astmatičan — korijen ostaje, mijenjaju se završeci.
Gramatika kaže: imenica ženskoga roda.
Ne komplicirajmo s pretjeranom teorijom; praktično: kad trebaš tvorbu riječi, dodaješ standardne sufikse.
Iskreno — i meni je nekad zvučalo čudno.
Ali kad to izgovoriš naglas nekoliko puta, sve se slegne… i riječ sjeda na svoje mjesto.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon što smo razjasnili pravopis i gramatiku, prelazim na praktičnu stranu—riječ astma u stvarnim rečenicama. Kažem vam iz iskustva: kad pišete o zdravstvenim temama, koristite pun oblik u medicinskom kontekstu — baš kao kad liječnik zapisuje dijagnozu: Moja baka ima astmu. Jasno, bez okolišanja.
Ako opisujete uzrok i posljedicu, prirodno zvuči: Zbog astme nije mogla sudjelovati na izletu. Kratko, precizno, korisniku odmah pada u pamet slika: kašalj, plava nijansa lica, miris inhalatora.
Kad govorite o osobi ili svojstvu, izvedenica je praktičnija: astmatičar (ili astmatična osoba za osjetljiviji ton). Savjet iz prakse: u novinskom tekstu birajte jasnoću i empatiju — čitatelj želi informaciju, ali i razumijevanje… nikome ne treba stigmatizacija.
Mala provjera zlatnog pravila: medicinska preciznost + ljudski ton = tekst koji pomaže.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Kad ljudi pišu o astmi, najčešće pogriješe miješajući oblike — vidim “asma” ili čak “astmo” u tekstovima. Zvukom to ponekad ima smisla, ali čitatelju stvara sumnju: je li autor stvarno stručan?
Standard je astma — riječ iz grčkog koja znači dahtanje — i od nje dolaze izvedenice kao astmatičar ili astmatična.
Savjet, kao od prijatelja koji previše čita medicinske članke: provjeri izvor. Drži se jednog gramatičkog roda i deklinacije kroz cijeli tekst. Ako prevodiš, pazi na okolni kontekst — ponekad slične riječi zbune i profesionalce.
Primjer: u dnevnom tekstu napiši “osoba s astmom” — jasno i neutralno. U stručnom radu koristi termine dosljedno i navedi izvore. Mala disciplina u jeziku štedi puno muke… i ne ruši kredibilitet.