Arhiv ili arhiva: kratko i jasno za praktičnu upotrebu.
Arhiv označava instituciju ili ured (Državni arhiv izdao je obavijest), arhiva označava skupinu dokumenata ili fond (pregledala je obiteljsku arhivu). Pravilna upotreba važna je za natpise, popise i pravnu terminologiju te olakšava pretraživanje.
I ja ću dalje objasniti gdje se najčešće griješi.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o arhivu i arhiva, nije riječ o grešci nego o elegantnoj dvosmislenosti koju hrvatski jezik mirno podnosi.
Arhiv — muški rod — često misli na instituciju: zgrada, ured, stalni radni prostor.
Arhiva — ženski rod — češće označava skup dokumenata, gomilu papira koju prevrćemo kad tražimo stari zapis.
Meni to zvuči kao razlika između kafane i stola za kavu… oboje služe razgovoru, ali jedno je mjesto, drugo sadržaj.
I praktično: kad pišete službeni dokument, provjerite mislite li na ustanovu ili na zbirku — par sekundi razlike.
Ja sam jednom u dopisu zamijenio rod i dobio upit kao hastra: tko je odgovoran — zgrada ili fascikl? Naučio sam lekciju.
Pa, pazite kontekst; jezik zna biti konkretan kad mu to dopustimo.
Praktična primjena u rečenicama
Kad raspravljate o “arhivu” protiv “arhiva”, nije to samo gramatika — to je praktična odluka koja spašava nesporazume. Ako mislite na ustanovu, recite *arhiv* (npr. “Državni arhiv u Zagrebu zaprimio je zahtjev”). Govorite li o gomili papira, rukopisa i starih pisama, koristite *arhiva* (“u obiteljskoj arhivi pronašla je stare dopise”).
Evo kako ja to rješavam, kao da biram kavu: pogledam tko je subjekt… pa onda provjerim službeni naziv ili opis. Ne kompliciram.
Kratko, korisno:
- institucija → arhiv;
- zbirka dokumenata → arhiva.
Jednom sam zbog toga poslao pismo na pogrešnu adresu — sitna greška, velike neugodnosti. Zato: identificiraj subjekt, provjeri naziv, pa odluči rod. Pametnije i brže.
Najčešće greške i razlikovanje
Zbunjenost oko arhiva i arhivA često nastane kad ljudi govore prirodno, pa zamijene oblik koji misle. Vidim to na arhivskim natpisima, u pozivima za izložbe, čak i u akademskim radovima — netko napiše Arhiva grada, misleći na instituciju, i odmah je kaos.
Jednostavno pravilo vrijedi: institucije obično nose muški rod — arhiv; zbirke i fondovi često se zovu u ženskom — arhiva.
Ima i praktične posljedice: pogrešno ime zbuni čitatelja, oteža pretraživanje u katalogu i može umanjiti vjerodostojnost teksta. Savjet? Provjeri službeni naziv (često na webu), drži dosljedan stil i, ako treba, napiši kratku napomenu — jedan redak štedi vrijeme i nervozu.
Povremeno i ja pogriješim; zato uvijek provjerim prije slanja.
