Anglo‑Saxon termin: tražite pravilo za pisanje.
Upotrijebite “Anglo‑Saxon” na engleskom za povijesni narod i razdoblje; izbjegavajte “AngloSaxon” i koristite spojnice u modernim složenicama poput “Anglo‑American”. To smanjuje pogreške i jasno razdvaja etničko, kulturno i suvremeno značenje.
Ja ću objasniti zašto i kako to primijeniti u drugim jezicima.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o terminu anglosaksonski, nije riječ o dvjema rječima koje treba razmišljati zasebno — piše se spojeno. Tako je jednostavnije i za čitatelja i za lektora… i manje je prilike da netko zabrlja pri deklinaciji. Primjeri? Anglosaksonski jezik, anglosaksonski sustav mjera, anglosaksonski pismo. Kratko, jasno, bez suvišnih dvojbi.
Mnogi se zapetljaju kad dođu imena: Anglosaksonac, Anglosaksonka — ali pravilo je jednako jednostavno kao i za pridjev. I da budem realan: kad radite službeni dokument ili članak za Vjesnik ili Weekend, spojena forma spašava puno živaca.
Uočite sličnost s angloamerički — također spojeno. Moj praktičan savjet: držite se jednog obrasca i recite zbogom sklonidbenim nedoumicama.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon kratkog pregleda pravila, idemo na stvar — primjeri u rečenicama koji stvarno pomažu.
Kad pišeš, pitaj se: što taj pridjev radi? Opisuje li stvar, otkriva porijeklo ili označava pripadnost. Tako lakše odlučiš pišeš li anglosaksonski jezik, anglosaksonski sustav mjera ili anglosaksonsko pismo… Jednostavno, zar ne?
Ako misliš na američku varijantu, bolje angloamerički — zvuči preciznije, i izbjegavaš konfuziju. Provjeri kontekst: govoriš li o povijesnoj epohi ili suvremenoj praksi? To mijenja izbor riječi. Ponekad sam i sam pogriješio pa sam u tekstu napisao netočnu varijantu — sramota brzo popravljena uz provjeru izvora.
Savjet iz prakse: drži se funkcije pridjeva i vrste imenice; čitatelj će to osjetiti odmah.
Najčešće pogreške i razlikovanje
U kavani sam često čuo pogreške oko riječi *anglosaksonski* — pa da sve razbijemo jasno, bez jezičarske magije.
Riječ kao pridjev piše se spojeno: anglosaksonski.
Za osobe koristimo imenice: Anglosaksonac ili Anglosaksonka.
Kad želite naglasiti američki kontekst, recite *angloamerički* — nije isto.
Mali popravak koji štedi glavu: ne razdvajajte riječ (anglo saksonski), ne stavljajte crtu bez potrebe (anglo-saksonski) i nemojte koristiti samo “anglo” kao zamjenu — zvuči nepotpuno.
Iskreno? I meni se to znalo potkrasti kad sam jurio s rokovima, pa sam počeo misliti o tome kao o modelu auta: ime mora biti točno — recimo, nećeš reći samo “Golf” kad misliš na Golf GTI.
Jednostavno, točno ime izbjegava nesporazume.
