Pravopis riječi “African” — odmah ću pojasniti.
Riječ “African” piše se velikim slovom kad označava osobu ili narod (an African student, the Africans), a malim kada opisuje podrijetlo, stil ili svojstvo (African music, an african climate trait). Pravilo: može li se zamijeniti s “person” ili “resident”? Ako da, veliko slovo.
I dat ću primjere i često greške odmah nakon.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o etnonimima u hrvatskom, pravilo je zapravo… praktično lijepo jednostavno.
Imena ljudi pišemo velikim početnim slovom: Afrikanac, Afrikanka, Europljanin, Splićanin, Njujorčanin. To su osobe — zato zaslužuju veliko slovo.
Pridjevi izvedeni iz tih imena ostaju malim slovom jer opisuju svojstvo, a ne pojedinca: afrički, europski, splitski, njujorški. Dakle, pišete: afrička glazba, europska politika, splitska marmelada (da, baš tako zvuči na tržnici).
Praktičan primjer: “Susreo sam jednu Afrikanku na koncertu.” vs. “Slušamo afričku glazbu.” Vidite razliku? Mala promjena u slovu mijenja kategoriju — osoba nasuprot karakteristici ili porijeklu.
I da, pravilo vrijedi široko — kontinenti, države, gradovi. Malo pažnje pri pisanju i sve je uredno… bez filozofije, samo jezična urednost.
Praktična primjena u rečenicama
Pravilo velikog slova kod etnonima najbolje „pohvataš“ kroz primjere — i to bez komplikacija.
Kad govorimo o osobi, pišemo veliko: Afrikanac živi u gradu; Afrikanka dolazi iz Afrike; isto vrijedi za Europljanin, Iračanin ili Splićanin.
Pridjevi, pak, opisuju svojstvo pa ostaju malim slovom: afrički običaji variraju, europska politika… splitski festival traje tjedan.
Mali trik koji koristim: pitaj se — opisujem li osobu ili svojstvo? Ako je osoba, veliko; ako je opis, malo.
Isprobaj to glasno, kao da pričaš prijatelju uz kavu — pročitati i prepisati četiri rečenice pomaže više nego teorija.
Mali test: preimenuj subjekt u rečenici i vidi mijenja li se početno slovo. Simple.
Najčešće greške i razlikovanje
Često se spotaknemo na sitnici: miješanje osobe i svojstva. Kad misliš na nekoga tko živi na kontinentu, lako ti dođe reći „afrikanac” malim slovom — jer zvuči kao opis, zar ne? „On je afrički liječnik” ima drugačiju logiku od „Afrikanac radi u bolnici.” Malo slovo za pridjev; veliko za osobu.
Većina pogrešaka dolazi iz prijevoda ili automatskog pisanja… tipka se bez razmišljanja. Jednostavno pravilo koje stvarno pomaže: demonimi — *Afrikanac, Europljanin, Iračanin* — pišu se velikim početnim slovom; pridjevi — *afrički, europski, irački* — malim.
Trik koji koristim kad sumnjam: zamijeni riječ s „stanovnik”. Ako „stanovnik radi u bolnici” zvuči dobro, onda ide veliko slovo. Djeluje uvijek. I da, osobno sam toliko puta popravljao tu zamjenu u dokumentima da mi je postala navika — uštediš vrijeme i izbjegneš neugodne ispravke.
