Dijelovi računala – Sve Ključne Informacije za Srednjoškolce

by Marria Beklavac

Računalo nije samo obična kutija na stolu. To je skup pažljivo povezanih dijelova koji zajedno obavljaju tisuće zadataka u sekundi.

Iako na prvi pogled izgleda složeno, zapravo se sve svodi na nekoliko osnovnih komponenti. Te komponente međusobno surađuju i omogućuju obradu, pohranu i prikaz podataka.

Ilustracija različitih dijelova računala poput matične ploče, procesora, memorije, grafičke kartice, napajanja i kućišta.

Osnovni dijelovi računala su kućište, matična ploča, procesor, memorija, tvrdi disk, napajanje te ulazne i izlazne jedinice; zajedno omogućuju da računalo prima podatke, obrađuje ih i prikazuje rezultate.

Ako želiš bolje koristiti tehnologiju ili prepoznati zašto nešto ne radi, moraš razumjeti ulogu svake komponente. U nastavku ćeš vidjeti kako se svaki dio – od RAM-a i grafičke kartice do softvera – uklapa u cjelinu koja čini suvremeno računalo.

Osnovni dijelovi računala

Prikaz osnovnih dijelova računala raspoređenih oko matične ploče, uključujući procesor, memoriju, grafičku karticu, napajanje i diskove.

Svako računalo ima povezane dijelove koji omogućuju njegov rad. U srcu sustava nalaze se fizičke komponente koje napajaju, povezuju i obrađuju podatke.

Kućište i napajanje

Kućište nije samo spremnik, već štiti unutarnje komponente i osigurava hlađenje. Njegova veličina i oblik utječu na protok zraka, mogućnosti nadogradnje i razinu buke.

Najčešći su tower i mini-tower oblici. Napredno hlađenje često koristi dodatne ventilatore ili vodenohlađene sustave.

Napajanje (PSU – power supply unit) pretvara izmjeničnu struju iz utičnice u istosmjernu struju koju koriste dijelovi računala. Važni su snaga (u vatima) i učinkovitost.

Slabije napajanje može uzrokovati nestabilan rad. Prejako napajanje povećava potrošnju energije.

Kvalitetno napajanje s certifikatom 80 PLUS smanjuje gubitke i produžuje životni vijek sustava. Dobro odabrano kućište i napajanje čine osnovu pouzdanog rada.

Matična ploča

Matična ploča (motherboard) povezuje sve ostale dijelove računala. Na njoj su utori za procesor, RAM, grafičku karticu, diskove i razne priključke.

Ona upravlja komunikacijom između dijelova putem internih sabirnica i čipseta. Kvaliteta i tip ploče određuju koje komponente možeš instalirati.

Na primjer, matične ploče s Intel čipsetom podržavaju samo određene procesore. Količina i brzina RAM-a ovise o podršci same ploče.

Na ploči se nalaze BIOS ili UEFI sustavi koji nadziru pokretanje računala i omogućuju osnovna podešavanja. Dobra matična ploča s kvalitetnim hlađenjem i stabilnim naponom daje temelj stabilnog rada.

Procesor (CPU)

Procesor ili CPU (Central Processing Unit) izvršava glavne operacije i logičke odluke sustava. On obrađuje naredbe iz operacijskog sustava i aplikacija te određuje brzinu rada računala.

Većina modernih procesora, poput Intel Core ili AMD Ryzen, ima više jezgri. Više jezgri omogućuje istovremenu obradu više zadataka.

Brzina procesora mjeri se u gigahercima (GHz). Stvarne performanse ovise i o broju jezgri, veličini predmemorije i potrošnji energije.

Više jezgri i veća učinkovitost znače brže izvršavanje složenih zadataka poput uređivanja videa ili 3D modeliranja. Procesor stvara toplinu, pa mu treba kvalitetno hlađenje.

Bez dobrog ventilatora ili hladnjaka, dolazi do pregrijavanja i smanjenja performansi. Pravilno hlađen CPU jamči pouzdan i brz rad računala.

Radna i spremišna memorija

Prikaz računalnih komponenti s naglaskom na radnu memoriju i spremišnu memoriju, uključujući RAM module, SSD i tvrdi disk.

Računalo ovisi o brzom pristupu i sigurnom čuvanju podataka. Radna memorija omogućuje obradu zadataka u stvarnom vremenu.

Spremišna memorija osigurava dugotrajno pohranjivanje informacija bez gubitka sadržaja nakon gašenja uređaja.

RAM memorija (Random Access Memory)

RAM memorija ili radna memorija omogućuje procesoru da trenutno obrađuje podatke i naredbe. Njezina glavna značajka je brzina.

Kad pokreneš program, njegovi se dijelovi prenose u RAM. Procesor koristi te podatke dok je računalo uključeno.

Dvije su osnovne vrste RAM-a:

  • DRAM (Dynamic RAM) koristi kondenzatore za pohranu podataka; sporija je, ali jeftinija.
  • SRAM (Static RAM) je brža i stabilnija, a nalazi se u procesorskim cache memorijama.

RAM je hlapljiva memorija – svi se podaci brišu čim isključiš računalo. U modernim sustavima veličina RAM-a izravno utječe na performanse.

Na primjer, 16 GB RAM-a omogućuje nesmetan rad više zahtjevnih aplikacija istovremeno.

Vrste trajne memorije (HDD, SSD, NVMe)

Za razliku od RAM-a, trajna memorija zadržava podatke i nakon gašenja računala. Najpoznatiji oblici su HDD, SSD i NVMe pogoni.

Tvrdi disk (HDD) koristi magnetske ploče koje se brzo okreću. Njegova prednost je veći kapacitet za nižu cijenu.

Mana HDD-a je spor pristup i mehanička osjetljivost. SSD diskovi nemaju pokretne dijelove, pa su tiši, brži i otporniji.

NVMe (Non-Volatile Memory Express) je najnoviji standard. Koristi PCIe sabirnicu i omogućuje znatno veće brzine prijenosa od klasičnih SSD-a.

U modernim računalima NVMe ubrzava pokretanje sustava i aplikacija.

Usporedba osnovnih značajki:

VrstaBrzinaTrajnostCijena (po GB)Buka
HDDSporaUmjerenaNiskaVisoka
SSDBrzaVisokaUmjerenaTiha
NVMeVrlo brzaVisokaVišaTiha

ROM i optički mediji (CD/DVD)

ROM (Read-Only Memory) sadrži osnovne programske upute koje računalu omogućuju pokretanje. Za razliku od RAM-a, ROM zadržava sadržaj i bez napajanja.

U ROM-u se obično nalazi BIOS ili UEFI, koji omogućuju inicijalno pokretanje računala i komunikaciju s hardverskim komponentama. Optički mediji poput CD-a i DVD-a također su oblici trajne memorije.

Iako ih danas rijetko viđamo, još uvijek imaju ulogu u arhiviranju podataka i distribuciji softvera. CD pohranjuje do 700 MB, dok DVD može doseći 4,7 GB po sloju.

Za razliku od SSD-ova i HDD-ova, optički diskovi koriste lasersko čitanje i zapisivanje podataka. To im daje dugotrajniju stabilnost, ali i znatno sporiji pristup.

Grafičke i multimedijske komponente

Ilustracija različitih dijelova računala poput matične ploče, procesora, memorije, grafičke kartice i napajanja, prikazanih zajedno na neutralnoj pozadini.

Ove komponente pretvaraju digitalne podatke u sliku i zvuk. Njihova kvaliteta izravno utječe na vizualni prikaz, jasnoću zvuka i iskustvo rada ili zabave na računalu.

Grafička kartica

Grafička kartica, poznata i kao GPU (Graphics Processing Unit), obrađuje vizualne informacije koje gledamo na ekranu. Kad pokreneš igru, video ili program za dizajn, GPU preuzima dio posla od procesora i ubrzava prikaz slike.

Moderni modeli poput NVIDIA GeForce RTX ili AMD Radeon RX koriste vlastitu memoriju (VRAM). Više VRAM-a znači da možeš raditi s grafički zahtjevnijim aplikacijama bez zastoja.

Arhitekti i dizajneri često biraju kartice poput NVIDIA Quadro zbog preciznosti i stabilnosti. Ne bih rekao da je to uvijek nužno, ali profesionalci ipak vole imati rezervu snage.

Grafička kartica koristi tehnologije za poboljšanje slike, kao što su antialiasing (izravnavanje rubova) i ray tracing (realistična rasvjeta i sjene). U stolnim računalima obično je priključena na PCIe utor, dok su u prijenosnicima već ugrađene u matičnu ploču.

Vrsta karticeNamjenaPrimjeri modela
IntegriranaOsnovni prikaz slikeIntel UHD Graphics
NamjenskaIgre, dizajn, videoNVIDIA RTX, AMD Radeon

Monitor

Monitor prikazuje ono što grafička kartica šalje. Njegove osnovne značajke su rezolucija, osvježavanje slike i vrsta panela.

Najčešće rezolucije su Full HD (1920×1080), QHD (2560×1440) i 4K (3840×2160). Viša rezolucija daje oštriju sliku, ali traži snažniji GPU.

Paneli se razlikuju po tehnologiji. IPS nudi bolju boju i kut gledanja, VA ima jači kontrast, a TN je brži u odzivu.

Gameri često gledaju i frekvenciju osvježavanja — 144 Hz ili više znači glađu sliku pri brzim pokretima. Nisam baš siguran koliko to svima treba, ali razlika se vidi u akciji.

Uredski monitori često dolaze s podesivim postoljem i antirefleksnim premazom koji smanjuje umor očiju. Profesionalni modeli nude preciznu reprodukciju boja (npr. sRGB ili AdobeRGB spektar).

Kod odabira, trebaš obratiti pažnju i na vrstu priključka – HDMI, DisplayPort ili USB-C. Neki modeli podržavaju više opcija, što zna biti korisno.

Zvučnici i mikrofon

Zvučnici i mikrofoni prenose zvuk između korisnika i računala. Zvučnici pretvaraju električni signal u zvuk, dok mikrofon hvata glas ili okolne zvukove i šalje ih računalu.

Kod stolnih računala često koristiš vanjske setove, poput 2.0 (dva zvučnika) ili 2.1 sustava (zvučnici i subwoofer). Laptopi imaju integrirane zvučnike, ali vanjski modeli daju bogatiji i čistiji zvuk.

Mikrofoni dolaze u raznim oblicima. Ugrađeni mikrofoni su dovoljni za osnovne pozive. Kondenzatorski modeli hvataju više detalja, pa ih vole oni koji snimaju podcast ili glazbu.

Dinamički mikrofoni bolje izoliraju zvuk u bučnim prostorijama. Ako si ikad pokušao snimati u prometu, znaš koliko to može biti važno.

Kombinacija kvalitetnih zvučnika i mikrofona može potpuno promijeniti iskustvo – bilo da vodiš online sastanak, radiš glazbu ili samo gledaš film.

Ulazne i izlazne jedinice

Ilustracija računala s prikazom ulaznih i izlaznih uređaja poput tipkovnice, miša, skenera, mikrofona, monitora, pisača i zvučnika povezanih s centralnom jedinicom.

Ulazne i izlazne jedinice omogućuju dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala. Ulazne jedinice šalju podatke u računalo, dok izlazne prikazuju podatke kao sliku, zvuk ili ispis.

Miš i tipkovnica

Miš i tipkovnica su najčešće ulazne jedinice. S njima unosiš naredbe, slova i brojeve te upravljaš pokazivačem na zaslonu.

Tipkovnica ima tipke raspoređene prema određenom standardu, najčešće QWERTY. Osim osnovnih tipki, tu su i funkcijske te numeričke koje ubrzavaju rad.

Miš koristiš za precizno pokazivanje, označavanje ili povlačenje objekata. Danas možeš birati između klasičnih žičanih i bežičnih modela koji se povezuju preko Bluetootha ili USB prijamnika.

Optički i laserski senzori u modernim miševima omogućuju precizno kretanje bez posebnih podloga. Logitec i Razer nude napredne modele s dodatnim gumbima i prilagodljivim senzorima.

Zajednički rad miša i tipkovnice čini osnovu svake interakcije s računalom. Bez njih bi unos podataka bio prilično naporan.

Skener

Skener prenosi fizičke slike i dokumente u digitalni oblik koji računalo može obraditi ili pohraniti. Radi pomoću svjetlosnog senzora koji prepoznaje nijanse i boje te ih pretvara u piksele.

Postoji nekoliko vrsta: ravni, ručni i bubanj skeneri. Ravni skeneri najčešći su u uredima jer su jednostavni i nude visoku razlučivost.

U školama i arhivima često koriste A4 i A3 skenere za digitalizaciju dokumenata i fotki. Neki modeli nude automatsko umetanje više listova i mogu se spojiti na Wi-Fi mrežu.

Za dobru sliku važna je optička rezolucija, izražena u dpi (dots per inch). Što je vrijednost veća, to je rezultat bolji.

Pisač i modem

Pisač je klasična izlazna jedinica. On prenosi digitalne dokumente na papir.

Postoje tri glavne vrste: iglični, tintni i laserski pisači. Tintni pisači koriste tekuću tintu i dobri su za fotografije, dok laserski koriste toner i brži su za velike količine teksta.

Modem, iako ga često svrstavaju u komunikacijske uređaje, ima osobine i ulazno-izlazne jedinice. On pretvara digitalne signale iz računala u analogne za prijenos putem mreže, i obrnuto.

Time omogućuje pristup internetu ili povezivanje računala. Pisač i modem pokazuju kako računala mogu vizualno i komunikacijski prenositi informacije – bilo da ispisuješ dokument ili razmjenjuješ podatke s drugim sustavom.

Softver i pokretanje računala

Prikaz unutrašnjih dijelova računala s istaknutim procesorom i prikazom prijenosa podataka tijekom pokretanja sustava.

Računalo ne radi bez softvera koji upravlja njegovim funkcijama i omogućuje komunikaciju između korisnika i hardvera. Proces počinje čim uključiš uređaj – sustav odmah učitava osnovne programe potrebne za pokretanje operacijskog sustava i aplikacija.

Operacijski sustav

Operacijski sustav je temeljni softver svakog računala. On povezuje korisnika s hardverom i omogućuje rad svih programa.

Bez operacijskog sustava, računalo ne može upravljati datotekama, uređajima ni procesima. Najpoznatiji operacijski sustavi su Windows, macOS i Linux.

Windows je najčešći na kućnim računalima i u firmama jer podržava puno programa. Linux koristi puno stručnjaka jer nudi veću prilagodljivost i stabilnost.

Operacijski sustav stalno radi u pozadini:

  • upravlja memorijom i procesima
  • nadzire datotečni sustav
  • sinkronizira rad ulaznih i izlaznih uređaja

On zapravo određuje kako računalo reagira na korisničke naredbe i osigurava da svi dijelovi sustava rade zajedno.

BIOS i upravljanje hardverom

BIOS (Basic Input/Output System) je osnovni program koji se pokrene čim uključite računalo. Njegova glavna zadaća je provjeriti i pripremiti hardver prije nego što operacijski sustav preuzme stvar.

On pohranjuje osnovne postavke sustava, poput redoslijeda pokretanja diska, vremena ili brzine ventilatora. BIOS provjerava komponente pomoću POST (Power-On Self Test) kako bi otkrio rade li svi dijelovi kako treba.

U novijim računalima BIOS često zamijeni UEFI, koji nudi modernije grafičko sučelje i podržava veće diskove. Kroz BIOS ili UEFI korisnik može mijenjati postavke pokretanja, uključivati ili isključivati pojedine uređaje, pa čak i ažurirati firmware.

Nije pretjerano reći da je ova razina softverske kontrole ključna za komunikaciju između fizičkih dijelova i operacijskog sustava. Bez BIOS-a, računalo zapravo ne bi znalo odakle treba krenuti s pokretanjem.

Popularni softver (npr. Windows)

Softver su svi programi koji omogućuju rad i korištenje računala kroz svakodnevne zadatke. Operacijski sustav je osnova, ali dodatni programi proširuju mogućnosti računala.

Najpoznatiji primjer? Microsoft Windows. Koristi ga ogroman broj ljudi širom svijeta.

Windows ima grafičko sučelje s ikonama, mapama i alatima. Zbog toga korisnici lako upravljaju datotekama i postavkama, bez puno muke.

Dostupno je više verzija, kao što su Windows 10 i Windows 11. Te verzije donose sigurnosna poboljšanja, bolju podršku za moderne uređaje i brže pokretanje.

Uz sam operacijski sustav dolaze i programi poput Worda, Excela ili Edge preglednika. Ovi alati omogućuju rad s dokumentima i surfanje internetom.

Ne smijemo zaboraviti ni aplikacije nezavisnih proizvođača. Njih koristimo za obradu fotografija, gledanje videa, komunikaciju i još mnogo toga.

Kad sve to spojimo, operacijski sustav i instalirani softver zajedno pretvaraju računalo u stvarno koristan alat za rad ili učenje.

Moglo bi vam se svidjeti