Svatko tko je barem jednom sjedeo nad zadaćom iz hrvatskog jezika zna koliko zamjenice mogu biti zbunjujuće. Umjesto da se jednostavno napišu dvije rečenice koje imaju smisla, učenici često zastaju jer ne znaju kojim redom stavljati riječi poput “ga”, “mu”, “mene” ili “sebe”. Čini se kao da postoji gomila pravila koja se nikako ne slažu s onim kako zapravo pričamo u svakodnevnom životu.
Zamjenice su promjenjive riječi koje zamjenjuju imenice kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje istih riječi u rečenici. One olakšavaju komunikaciju, čine tekst fluidnijim i omogućuju preciznije izražavanje misli. U hrvatskom jeziku postoji sedam vrsta zamjenica koje se mijenjaju prema rodu, broju i padežima.
Ipak, jednom kad shvatiš kako zamjenice funkcioniraju, sve će ti sjesti na svoje mjesto, neće više biti potrebe da se gubiš u naizgled beskonačnim tablicama ili da pogađaš je li točnije reći “njemu” ili “mu”.
Što Su Zamjenice i Zašto Su Važne?
Zamjenice su temeljna skupina riječi u hrvatskom jeziku koja omogućuje skladniju i prirodniju komunikaciju. Riječ je o riječima koje zamjenjuju imenice, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje, i čine rečenice kraćima i jasnijima.
Najjednostavniji primjer: umjesto da kažeš “Marko je uzeo Markovu torbu i Marko je pošao u školu”, kažeš “Marko je uzeo svoju torbu i on je pošao u školu”. Zamjenice “svoju” i “on” zamjenjuju ime “Marko” i posvojnu imenicu “Markovu”, što čini rečenicu puno prirodnijom.
Bez zamjenica, jezik bi bio neopisivo zamoran za slušanje i čitanje, stalno ponavljanje istih imenica zvučalo bi kao loše napisani sastav.
Osnovna Definicija i Uloga u Rečenici
Zamjenice su promjenjive riječi. To znači da se mijenjaju ovisno o rodu (muški, ženski, srednji), broju (jednina, množina) i padežu (nominativ, genitiv, dativ…). Njihova glavna uloga u rečenici je da zamijene imenicu ili imensku skupinu, čime se tekst čini ekonomičnijim.
Primjer: “Ana je došla kući. Ona je bila umorna.”
U drugoj rečenici zamjenica “ona” zamjenjuje imenicu “Ana”. Umjesto da ponavljaš ime, koristi se zamjenica koja upućuje na istu osobu.
Zamjenice najčešće čine zatvoreni skup riječi, to znači da se nove zamjenice rijetko stvaraju u jeziku. Već postoje svi oblici koji su potrebni za svakodnevnu komunikaciju, a samo je potrebno naučiti kako ih pravilno koristiti.
Kako Zamjenice Zamjenjuju Imenice
Zamjenice ne zamjenjuju samo same imenice, nego mogu zamijeniti i cijele imenske sintagme (skupine riječi koje idu uz imenicu). Evo kako to izgleda u praksi:
“Moj mlađi brat voli igrati nogomet. On trenira svaki dan.”
U drugoj rečenici zamjenica “on” zamjenjuje cijelu skupinu “moj mlađi brat”.
Postoje situacije u kojima zamjenica može zamijeniti i nešto što nije izravno navedeno, nego se podrazumijeva iz konteksta. Primjerice:
“Tko je došao?” – ovdje zamjenica “tko” zamjenjuje nepoznatu osobu o kojoj se pita.
Zamjenice mogu biti i pokazne, onda pokazuju na nešto u prostoru ili vremenu. “Ovaj” može pokazati na predmet blizu tebe, a “onaj” na nešto što je daleko.
Važno je razumjeti da zamjenice ne djeluju samostalno, one uvijek moraju biti povezane s nečim što već znaš ili o čemu se govori. Zato ih ponekad zovemo “praznim” riječima, same po sebi nemaju potpuno značenje, nego ga dobivaju iz konteksta.
Osobne Zamjenice – Najčešće Korištene Zamjenice
Osobne zamjenice su najčešće zamjenice koje koristiš svaki dan, možda i ne razmišljajući o tome. To su riječi poput “ja”, “ti”, “on”, “ona”, “mi”, “vi”, “oni”.
Ove zamjenice označavaju osobe koje sudjeluju u komunikaciji, govornike, slušatelje ili osobe o kojima se priča. Dijele se prema licima: prvo, drugo i treće lice.
Zamjenice Za Prvo, Drugo i Treće Lice
Prvo lice – to si ti, govornik:
- Jednina: ja, mene, meni, mnom
- Množina: mi, nas, nama, nama
Kad kažeš “Ja idem u školu”, “ja” je osobna zamjenica prvog lica.
Drugo lice – osoba kojoj se obraćaš:
- Jednina: ti, tebe, tebi, tobom
- Množina: vi, vas, vama, vama
“Ti si moj prijatelj” – ovdje “ti” zamjenjuje ime osobe kojoj govoriš.
Treće lice – osoba ili stvar o kojoj pričaš:
- Muški rod (jednina): on, njega/ga, njemu/mu, njim(e)
- Ženski rod (jednina): ona, nje/je, njoj/joj, njom(e)
- Srednji rod (jednina): ono, njega/ga, njemu/mu, njim(e)
- Množina (svi rodovi): oni, one, ona: njih/ih, njima/im, njima
“On je student” – zamjenica “on” pokazuje na mušku osobu o kojoj se govori.
Sklonidba Osobnih Zamjenica
Osobne zamjenice se mijenjaju prema padežima, to se zove sklonidba. Evo konkretnog primjera za zamjenicu “ja”:
- Nominativ (tko? što?): ja
- Genitiv (koga? čega?): mene ili me
- Dativ (komu? čemu?): meni ili mi
- Akuzativ (koga? što?): mene ili me
- Vokativ (obraćanje): nema oblik
- Lokativ (o kome? o čemu?): meni
- Instrumental (s kim? s čim?): mnom ili mnome
Zamjenica “on” sklanja se ovako:
- Nominativ: on
- Genitiv: njega ili ga
- Dativ: njemu ili mu
- Akuzativ: njega ili ga
- Lokativ: njemu
- Instrumental: njim ili njime
Osobne zamjenice imaju jedno vrlo zanimljivo svojstvo koje se zove supletivnost. To znači da mijenjaju osnovu riječi tijekom sklonidbe. Primjer: “ja” (nominativ) postaje “mene” (genitiv), ovdje se čitava osnova riječi promijenila.
Naglašeni i Nenaglašeni Oblici – Kako Ih Razlikovati
U hrvatskom jeziku postoje dvostruki oblici zamjenica, što može biti jako zbunjujuće. Neki oblici su naglašeni (duži), a neki su nenaglašeni ili enklitički (kraći).
Primjeri:
- Naglašeni: mene, tebe, njega, njemu
- Nenaglašeni: me, te, ga, mu
Kada koristiti koji oblik?
Naglašene oblike koristi kada želiš naglasiti nešto ili kada zamjenica stoji na početku rečenice:
“Mene to ne zanima.” (naglasak je na tebi)
“Vidio sam njega, a ne nju.”
Nenaglašene oblike koristi u normalnom toku rečenice, kada ne želiš posebno naglašavati:
“Vidio sam ga juče.”
“Dao mi je knjigu.”
Postoji još jedno pravilo za enklitičke oblike: oni nikada ne mogu stajati na prvom mjestu u rečenici. Moraju stajati na drugom mjestu ili kasnije.
Pogrešno: “Ga vidim.”
Točno: “Vidim ga.” ili “Ja ga vidim.”
Ovo pravilo često zbunjuje učenike, ali ako zapamtiš da kratke zamjenice (ga, mu, mi, te) moraju imati barem jednu riječ ispred sebe, lako ćeš izbjeći greške.
Povratne Zamjenice – Kad Radnja ‘Vraća’ Na Sebe
Povratne zamjenice koriste se kada se radnja vraća na sam subjekt, osobu koja nešto radi. Najpoznatija povratna zamjenica je “sebe” (ili njeni kratki oblici “se” i “si”).
Primjer: “Ivan se gleda u ogledalu.”
Ovdje “se” pokazuje da Ivan gleda samog sebe, radnja se “vraća” na njega.
Zamjenica ‘Sebe’ i Njeni Oblici
Povratna zamjenica “sebe” nema nominativ, ne može biti subjekt rečenice. Evo kako se sklanja:
- Genitiv: sebe ili se
- Dativ: sebi ili si
- Akuzativ: sebe ili se
- Lokativ: sebi
- Instrumental: sobom ili sobome
Primjeri:
“Pričam o sebi.” (lokativ)
“Uzmi to sebi.” (dativ)
“Ponosna je sobom.” (instrumental)
Kratki oblici “se” i “si” koriste se u svakodnevnom govoru i spadaju u enklitike, nikada ne stoje na prvom mjestu u rečenici:
“Smijem se.” (ne “Se smijem”)
“Kupila si novu jaknu.” (ne “Si kupila”)
Razlika Između Povratne i Osobne Zamjenice
Ponekad učenici miješaju povratne i osobne zamjenice, što dovodi do grešaka. Ključna razlika je u tome na koga se zamjenica odnosi.
Osobna zamjenica upućuje na drugu osobu ili stvar:
“Marko gleda njega.” (Marko gleda drugu osobu)
Povratna zamjenica upućuje na samu osobu koja vrši radnju:
“Marko gleda sebe u ogledalu.” (Marko gleda samog sebe)
Još jedan primjer:
“Ana priča o njoj.” (Ana priča o nekoj drugoj osobi)
“Ana priča o sebi.” (Ana priča o samoj sebi)
Kada se povratna zamjenica koristi uz glagol, često nastaju povratni glagoli: smijati se, kupati se, šaliti se, igrati se. U tim slučajevima “se” postaje dio glagola i piše se odvojeno.
Posvojne Zamjenice – Pokazivanje Vlasništva
Posvojne zamjenice pokazuju pripadnost ili vlasništvo. Odgovaraju na pitanje “čiji?” ili “čija?”. U hrvatskom jeziku to su zamjenice: moj, tvoj, svoj, naš, vaš, njegov, njezin, njihov.
Primjer: “To je moja knjiga.” (Knjiga pripada meni.)
“Njegov auto je nov.” (Auto pripada njemu.)
Moj, Tvoj, Njegov – Kako Se Slažu S Imenicom
Posvojne zamjenice se moraju slagati s imenicom koju određuju, to znači da moraju imati isti rod, broj i padež kao imenica.
Primjer:
“Moj brat” (muški rod, jednina, nominativ)
“Moja sestra” (ženski rod, jednina, nominativ)
“Moje dijete” (srednji rod, jednina, nominativ)
Kada se imenica mijenja po padežima, posvojna zamjenica se također mora mijenjati:
“Vidim svog brata.” (akuzativ)
“Pričam o svojoj sestri.” (lokativ)
“Idem sa svojim prijateljima.” (instrumental)
Posebno je važna zamjenica “svoj”. Ona se koristi kada se vlasništvo odnosi na subjekt rečenice:
“Marko pere svoj auto.” (Marko pere auto koji pripada njemu.)
“Ana čita svoju knjigu.” (Ana čita knjigu koja pripada njoj.)
Ali:
“Marko pere njegov auto.” (Marko pere auto koji pripada nekoj drugoj osobi muškog roda.)
Sklonidba i Rod Posvojnih Zamjenica
Posvojne zamjenice “moj”, “tvoj” i “svoj” sklanjaju se na isti način. Evo primjera za zamjenicu “moj” u muškom rodu:
- Nominativ: moj (brat)
- Genitiv: moga ili mojega (brata)
- Dativ: momu ili mojemu (bratu)
- Akuzativ: moga ili mojega (brata)
- Vokativ: moj (brate)
- Lokativ: momu ili mojemu (bratu)
- Instrumental: mojim (bratom)
U ženskom rodu:
- Nominativ: moja (sestra)
- Genitiv: moje (sestre)
- Dativ: mojoj (sestri)
- Akuzativ: moju (sestru)
- Vokativ: moja (sestro)
- Lokativ: mojoj (o sestri)
- Instrumental: mojom (sestrom)
U srednjem rodu:
- Nominativ: moje (dijete)
- Genitiv: moga ili mojega (djeteta)
- Dativ: momu ili mojemu (djetetu)
- Akuzativ: moje (dijete)
- Vokativ: moje (dijete)
- Lokativ: momu ili mojemu (djetetu)
- Instrumental: mojim (djetetom)
Zamjenice “njegov”, “njezin” i “njihov” su jednostavnije jer se ne mijenjaju toliko, “njegov” ostaje “njegov” bez obzira na rod subjekta, ali se sklanja prema rodu imenice uz koju stoji:
“Njegov brat” (muški rod)
“Njegova sestra” (ženski rod)
“Njegovo dijete” (srednji rod)
Zamjenica “naš” i “vaš” sklanjaju se slično kao “moj”:
“Naša kuća je velika.”
“Vidim vašu majku.”
“Pričam o našem planu.”
Pokazne Zamjenice – Pokazivanje Na Nešto
Pokazne zamjenice služe za pokazivanje na nešto, bilo da je to osoba, predmet ili pojam. U hrvatskom jeziku najčešće pokazne zamjenice su: ovaj, taj, onaj.
One pokazuju na udaljenost, koliko je nešto blizu ili daleko u prostoru ili vremenu.
Ovaj, Taj, Onaj – Razlika U Udaljenosti
Kada koristiš pokazne zamjenice, zapravo pokazuješ na nešto kao da pokazuješ prstom.
Ovaj – pokazuje na nešto što je blizu govorniku:
“Ovaj stol je nov.” (Stol je blizu mene.)
“Ova knjiga je zanimljiva.” (Knjiga je ovdje, kod mene.)
Taj – pokazuje na nešto što je blizu slušatelja ili na nešto što je već spomenuto:
“Taj tvoj sat je lijep.” (Sat je kod tebe.)
“Sjećam se tog dana.” (Dan je već spomenut ili poznat.)
Onaj – pokazuje na nešto što je daleko i od govornika i od slušatelja:
“Onaj auto tamo je skup.” (Auto je daleko od nas.)
“Ona zgrada na brdu je stara.” (Zgrada je daleko.)
Postoji i pokazna zamjenica ovoliki, toliki, onoliki koja pokazuje na veličinu:
“Nikad nisam vidio ovolikog psa.” (Pas je vrlo velik.)
“Kupio sam toliko voća da ne stane u frižider.” (Velika količina.)
Kako Pravilno Koristiti Pokazne Zamjenice U Rečenici
Pokazne zamjenice se također sklanjaju prema rodu, broju i padežu, baš kao i posvojne zamjenice.
Primjer za “ovaj” u muškom rodu:
- Nominativ: ovaj (stol)
- Genitiv: ovoga ili ovog (stola)
- Dativ: ovome ili ovom (stolu)
- Akuzativ: ovaj (stol) ili ovoga/ovog (čovjeka)
- Lokativ: ovome ili ovom (stolu)
- Instrumental: ovim (stolom)
U ženskom rodu:
- Nominativ: ova (knjiga)
- Genitiv: ove (knjige)
- Dativ: ovoj (knjizi)
- Akuzativ: ovu (knjigu)
- Lokativ: ovoj (knjizi)
- Instrumental: ovom (knjigom)
U srednjem rodu:
- Nominativ: ovo (dijete)
- Genitiv: ovoga ili ovog (djeteta)
- Dativ: ovome ili ovom (djetetu)
- Akuzativ: ovo (dijete)
- Lokativ: ovome ili ovom (djetetu)
- Instrumental: ovim (djetetom)
Pokazne zamjenice mogu stajati samostalno ili uz imenicu:
“Ovaj je bolji.” (samostalno)
“Ovaj stol je bolji.” (uz imenicu)
Važno je zapamtiti da pokazna zamjenica mora biti u istom rodu, broju i padežu kao imenica uz koju stoji, kao i posvojne zamjenice.
Upitne i Odnosne Zamjenice – Postavljanje Pitanja i Povezivanje
Ova skupina zamjenica ima dvostruku ulogu. Upitne zamjenice koriste se za postavljanje pitanja, a odnosne za povezivanje zavisnih rečenica. Često izgledaju potpuno isto, ali razlikuju se po tome kako se koriste u rečenici.
Tko, Što, Čiji – Upitne Zamjenice U Pitanjima
Upitne zamjenice služe za postavljanje pitanja. U hrvatskom standardnom jeziku najvažnije upitne zamjenice su: tko, što, koji, čiji, kakav, koliki.
Primjeri:
“Tko je došao?” (pitaš za osobu)
“Što se dogodilo?” (pitaš za stvar ili događaj)
“Čiji je ovo auto?” (pitaš za vlasništvo)
“Koji film želiš gledati?” (pitaš za izbor)
“Kakav je bio ispit?” (pitaš za kakvoću)
“Koliko košta?” (pitaš za količinu ili cijenu)
Važno: U hrvatskom standardnom jeziku koristi se “što”, a ne “šta”. “Šta” je dijalektalni oblik koji se koristi u nekim govorima, ali nije standardan.
Upitne zamjenice “tko” i “što” sklanjaju se ovako:
Tko:
- Nominativ: tko
- Genitiv: koga ili koga
- Dativ: komu ili kome
- Akuzativ: koga
- Lokativ: komu ili kome
- Instrumental: kim ili kime
Što:
- Nominativ: što
- Genitiv: čega
- Dativ: čemu ili čem
- Akuzativ: što
- Lokativ: čemu ili čem
- Instrumental: čim ili čime
Primjeri:
“Koga si vidio?” (akuzativ od “tko”)
“O čemu pričate?” (lokativ od “što”)
“S kim ideš u kino?” (instrumental od “tko”)
Koji, Kakav – Odnosne Zamjenice U Zavisnim Rečenicama
Odnosne zamjenice povezuju glavnu rečenicu sa zavisnom rečenicom. Izgledaju isto kao upitne zamjenice, ali im je funkcija drugačija, ne postavljaju pitanje, nego uvode dodatnu informaciju.
Najčešće odnosne zamjenice su: koji, što, kakav, čiji, tko.
Primjeri:
“Vidio sam čovjeka koji je vozio crveni auto.” (odnosna rečenica objašnjava kojeg čovjeka)
“Knjiga koju čitam je zanimljiva.” (odnosna rečenica objašnjava koju knjigu)
“Ovo je kuća u kojoj sam odrastao.” (odnosna rečenica daje informaciju o kući)
“Prijatelj čiji brat igra košarku živi blizu mene.” (odnosna rečenica objašnjava koji prijatelj)
Odnosna zamjenica “što” može također uvesti rečenicu:
“Sve što znam je dovoljno.”
“Ono što si rekao nije točno.”
Odnosne zamjenice se sklanjaju na isti način kao upitne, ovisi o njihovoj ulozi u zavisnoj rečenici.
Sklonidba Upitnih i Odnosnih Zamjenica
Zamjenica “koji” sklanja se prema rodu, broju i padežu:
Muški rod:
- Nominativ: koji (čovjek)
- Genitiv: kojega ili kojeg (čovjeka)
- Dativ: kojemu ili kojem (čovjeku)
- Akuzativ: koji (auto) ili kojega/kojeg (čovjeka)
- Lokativ: kojemu ili kojem (čovjeku)
- Instrumental: kojim (čovjekom)
Ženski rod:
- Nominativ: koja (žena)
- Genitiv: koje (žene)
- Dativ: kojoj (ženi)
- Akuzativ: koju (ženu)
- Lokativ: kojoj (ženi)
- Instrumental: kojom (ženom)
Srednji rod:
- Nominativ: koje (dijete)
- Genitiv: kojega ili kojeg (djeteta)
- Dativ: kojemu ili kojem (djetetu)
- Akuzativ: koje (dijete)
- Lokativ: kojemu ili kojem (djetetu)
- Instrumental: kojim (djetetom)
Primjeri u rečenici:
“Osoba kojoj sam dao knjigu je moja sestra.” (dativ)
“Auto kojim vozim je star.” (instrumental)
“Film o kojem pričaš nisam gledao.” (lokativ)
Zamjenica “čiji” također se sklanja:
“Učenik čiji rad je najbolji dobio je nagradu.” (nominativ, muški rod)
“Prijateljica čiju sestru poznajem živi u Zagrebu.” (akuzativ, ženski rod)
“Susjed čije dijete ide u istu školu kao i ja je učitelj.” (nominativ, srednji rod)
Neodređene Zamjenice – Kad Ne Znamo Točno Tko Ili Što
Neodređene zamjenice koriste se kada ne znamo točno tko je nešto učinio, što se dogodilo ili o čemu se radi. One označavaju neodređene osobe ili stvari.
Najčešće neodređene zamjenice u hrvatskom jeziku su: netko, nešto, neki, nekakav, itko, išta, ništa, nitko, nikakav.
Netko, Nešto, Itko, Ništa – Osnovni Oblici
Neodređene zamjenice dijele se na potvrdne i niječne.
Potvrdne neodređene zamjenice:
Netko – neodređena osoba:
“Netko je zvonio na vrata.” (Ne znam tko je bio.)
Nešto – neodređena stvar:
“Čujem nešto u hodniku.” (Ne znam što.)
Neki – neodređen izbor:
“Neki učenik je zaboravio bilježnicu.” (Ne znam koji.)
Nekakav – neodređena kakvoća:
“Osjetio sam nekakav miris.” (Ne znam kakav točno.)
Neколико – neodređen broj:
“Vidio sam nekoliko ljudi.” (Ne znam koliko točno.)
Niječne neodređene zamjenice:
Nitko – nijedna osoba:
“Nitko nije došao na sastanak.” (Nula ljudi.)
Ništa – nijedna stvar:
“Ne znam ništa o tome.” (Nemam nikakvu informaciju.)
Nikakav – nijedna kakvoća:
“Nema nikakve razlike između njih.” (Apsolutno nijedne.)
Nikoji – nijedan (rjeđe korišteno):
“Nikoji od njih nije došao.”
Postoje i neodređene zamjenice koje se koriste u upitnim rečenicama:
Itko – bilo tko (u pitanjima ili niječnim rečenicama):
“Je li itko vidio moj ruksak?” (Bilo tko?)
“Nisam nikoga vidio.” (Genitiv od “nitko”.)
Išta ili ičega – bilo što (u pitanjima ili niječnim rečenicama):
“Imaš li išta za jesti?”
“Nemam ničega.” (Genitiv od “ništa”.)
Razlika Između Potvrdnih i Niječnih Oblika
Važno je razumjeti razliku između potvrdnih i niječnih neodređenih zamjenica, to utječe na značenje cijele rečenice.
Potvrdne koriste se u običnim tvrdnjama:
“Netko je došao.” (Ima neku osobu koja je došla.)
“Nešto se dogodilo.” (Neki događaj se dogodio.)
Niječne koriste se uz glagolsku niječnost:
“Nitko nije došao.” (Nema osobe koja je došla.)
“Ništa se nije dogodilo.” (Nema događaja koji se dogodio.)
Važno pravilo: u hrvatskom jeziku se mogu koristiti dvostruke niječnosti. To znači da možeš reći:
“Nitko nije vidio ništa.” (Tri niječnosti u jednoj rečenici.)
Ovo je drugačije nego u engleskom jeziku gdje dvostruka niječnost čini potvrdu. U hrvatskom jeziku dvostruka (ili trostruka) niječnost i dalje ostaje niječna.
Neodređene zamjenice “netko” i “nešto” sklanjaju se:
Netko:
- Nominativ: netko
- Genitiv: nekoga ili nekoga
- Dativ: nekomu ili nekome
- Akuzativ: nekoga ili nekoga
- Lokativ: nekomu ili nekome
- Instrumental: nekim ili nekime
Nešto:
- Nominativ: nešto
- Genitiv: nečega ili nečeg
- Dativ: nečemu ili nečem
- Akuzativ: nešto
- Lokativ: nečemu ili nečem
- Instrumental: nečim ili nečime
Primjeri u rečenicama:
“Dao sam knjigu nekome.” (dativ)
“Pričam o nečemu važnom.” (lokativ)
“Došao je s nekim prijateljem.” (instrumental)
Niječne zamjenice “nitko” i “ništa” sklanjaju se na sličan način:
“Nikoga nisam vidio.” (genitiv od “nitko”)
“Ne bojim se ničega.” (genitiv od “ništa”)
“Nisam pričao ni s kim.” (instrumental od “nitko”)
Najčešće Greške Pri Korištenju Zamjenica
Zamjenice mogu biti izvor čestih grešaka, pogotovo kod učenika koji se spremaju za ispit ili pišu sastav. Evo najčešćih zamki u koje učenici padaju.
Miješanje Naglašenih i Nenaglašenih Oblika
Jedna od najčešćih grešaka je korištenje naglašenog oblika tamo gdje treba nenaglašeni (ili obratno).
Greška: “Njega vidim svaki dan.” (prekomjerno naglašavanje)
Točno: “Vidim ga svaki dan.” (nenaglašeni oblik je prirodniji)
Ali:
Greška: “Vidio sam ga, a ne nju.” (ovdje je potreban naglasak)
Točno: “Vidio sam njega, a ne nju.” (naglašeni oblik je potreban zbog kontrasta)
Zapamti: koristi kratke oblike (ga, mu, mi, te) u normalnom toku priče, a duge oblike (njega, njemu, mene, tebe) kada želiš posebno naglasiti ili kada zamjenica stoji na početku rečenice.
Još jedna česta greška je stavljanje enklitičkog oblika na prvo mjesto:
Greška: “Ga vidim često.”
Točno: “Vidim ga često.” ili “Ja ga vidim često.”
Zapamti: kratki oblici zamjenica ne mogu stajati prvi u rečenici.
Pogreške U Sklonidbi i Rodu
Zamjenice se moraju slagati s imenicom u rodu, broju i padežu. Mnogi učenici pogriješe jer ne paze na to.
Greška: “Vidio sam moj prijateljicu.” (“moj” je muški rod, “prijateljicu” je ženski rod)
Točno: “Vidio sam moju prijateljicu.”
Greška: “Pričam o mojeg bratu.” (pogrešan padež)
Točno: “Pričam o mojem bratu.” (lokativ)
Posvojne i pokazne zamjenice moraju se slagati s imenicom, uvijek provjeri rod, broj i padež.
Još jedna česta greška je s povratnom zamjenicom “svoj”:
Greška: “Marko pere njegov auto.” (Ovo znači da Marko pere auto koji pripada nekoj drugoj osobi.)
Točno: “Marko pere svoj auto.” (Auto pripada Marku.)
Zapamti: koristi “svoj” kada vlasništvo pripada subjektu rečenice.
Kad Koristiti ‘Ga’ Umjesto ‘Njega’
Mnogi učenici ne znaju kada koristiti “ga” a kada “njega”. Evo jednostavnog pravila:
Koristi “ga” u normalnom razgovoru kada ne naglašavaš:
“Vidim ga svaki dan.”
“Poznajem ga godinama.”
Koristi “njega” kada:
- Želiš naglasiti:
“Vidio sam njega, a ne nju.”
- Zamjenica stoji nakon prijedloga:
“Pričam o njemu.” (ne “o ga”)
“Idem s njim.” (ne “s ga”)
- Zamjenica stoji na početku rečenice (ali to je rijetko):
“Njega volim, a ne nju.”
Ista logika vrijedi i za ostale pare: “mu” vs. “njemu”, “je” vs. “nje”, “joj” vs. “njoj”.
Još jedna greška je miješanje zamjenica “što” i “šta”. U standardnom hrvatskom jeziku koristi se “što”, a ne “šta”:
Greška: “Šta radiš?”
Točno: “Što radiš?”
“Šta” je dijalektalni oblik koji se koristi u svakodnevnom govoru u nekim krajevima, ali u pisanom jeziku i na ispitima koristi se “što”.
Praktične Vježbe i Savjeti Za Lakše Učenje
Savladavanje zamjenica nije teško, ali zahtijeva vježbu. Evo nekoliko praktičnih savjeta i vježbi koje će ti pomoći da brže naučiš i zapamtiš.
Kako Prepoznati Vrstu Zamjenice U Tekstu
Kada čitaš tekst i trebaš prepoznati vrste zamjenica, postavi si pitanja:
- Zamjenjuje li imenicu i označava li osobu? → Osobna zamjenica (ja, ti, on, ona…)
- Vraća li se radnja na subjekt? → Povratna zamjenica (sebe, se, si)
- Pokazuje li vlasništvo? Odgovara li na pitanje “čiji?” → Posvojna zamjenica (moj, tvoj, njegov…)
- Pokazuje li na nešto u prostoru ili vremenu? → Pokazna zamjenica (ovaj, taj, onaj)
- Postavlja li pitanje? → Upitna zamjenica (tko, što, čiji, koji…)
- Povezuje li zavisnu rečenicu s glavnom? → Odnosna zamjenica (koji, što, čiji…)
- Označava li nešto neodređeno ili nepoznato? → Neodređena zamjenica (netko, nešto, nitko, ništa…)
Vježba: uzmi bilo koji tekst i podcrtaj sve zamjenice. Zatim pokušaj odrediti njihovu vrstu.
Trening Sklonidbe – Jednostavne Tablice Za Ponavljanje
Najbolji način da zapamtiš sklonidbu je da napraviš vlastite tablice i ponavljaš ih naglas.
Evo primjera za osobnu zamjenicu “on”:
- N: on
- G: njega / ga
- D: njemu / mu
- A: njega / ga
- V:, – L: njemu
- I: njim / njime
Zatim napiši rečenice za svaki padež:
- “On je moj prijatelj.” (nominativ)
- “Vidio sam njega.” (akuzativ)
- “Dao sam mu knjigu.” (dativ)
- “Pričam o njemu.” (lokativ)
- “Idem s njim.” (instrumental)
Vježba: napiši sklonidbu za zamjenice “ja”, “ti”, “moj”, “ovaj”. Zatim napiši po tri rečenice za svaku zamjenicu.
Savjeti Za Pripremu Ispita i Pisanje Sastava
Za ispit iz hrvatskog jezika najvažnije je:
1. Nauči prepoznati sve vrste zamjenica.
Učitelji često zadaju vježbe u kojima trebaš podcrtati zamjenice i napisati njihovu vrstu. Vježbaj s primjerima iz udžbenika.
2. Ponavljaj sklonidbu naglas.
Ne samo da trebaš znati padež, nego moraš i znati kako zvuči u rečenici. Čitaj primjere naglas dok vježbaš.
3. Pazi na najčešće greške.
Zapamti da:
- Kratke zamjenice (ga, mu, mi) ne mogu stajati prve u rečenici.
- Koristi “svoj” kada vlasništvo pripada subjektu.
- Koristi “što”, ne “šta”.
- Posvojne i pokazne zamjenice se moraju slagati s imenicom u rodu, broju i padežu.
4. Vježbaj s rečenicama.
Napiši deset rečenica u kojima ćeš koristiti različite vrste zamjenica. Zatim provjeri jesu li sve pravilno sklanjane.
5. Čitaj glasno.
Kada pišeš sastav ili zadaću, pročitaj rečenice naglas. Ponekad uho čuje grešku koju oko ne vidi.
6. Napravi fleš kartice.
Na jednoj strani kartice napiši zamjenicu (npr. “moj”), a na drugoj njenu sklonidbu. Vježbaj tako što ćeš čitati kartice i provjeravati jesi li zapamtio.
7. Koristi boje.
Podcrtaj različite vrste zamjenica različitim bojama u tekstu. Osobne jednom bojom, posvojne drugom, pokazne trećom… Tako će ti biti lakše zapamtiti.
8. Rješavaj testove.
Prođi kroz stare testove i vježbe iz udžbenika. Što više vježbaš, to će ti lakše biti na ispitu.
9. Pitaj kada ne razumiješ.
Ako ti nešto nije jasno, pitaj učitelja ili roditelje. Bolje je pitati i razumjeti nego pogađati.
10. Ponavljaj redovito.
Nemoj učiti sve u zadnji čas. Ponavljaj svaki dan po 15 minuta, to je učinkovitije nego pet sati jednog dana prije ispita.
