Glagolska Vremena – Jednostavni Vodič Za Učenike

Glagolska vremena mogu biti pravi noćna mora za učenike – jedno pitanje o aoeristu ili futur egzaktnom na testu može pokvariti cijelu ocjenu, a još gore, osjećaj da jednostavno ne razumiješ. Vidio sam previše učenika koji su sjeli pred bilježnicu, bulje u definicije prošlih vremena i misle: “Zašto mi ovo treba?” Pa, zato što bez glagolskih vremena ne možemo reći kada se nešto dogodilo, događa se ili će se dogoditi. I to je ono što ovu lekciju čini važnom.

Glagolska vremena su gramatički oblici koji određuju kada se radnja, stanje ili zbivanje događa – u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Bez njih, jezik bi bio kaos: ne bismo mogli razlikovati što se već dogodilo od onoga što tek dolazi, a preciznost u izražavanju bila bi nemoguća.

Cilj ovog vodiča? Pojednostaviti sve te perfekte, aoriste i future tako da ih zapravo razumiješ i možeš primijenit – bez zbrke, bez muke.

Što Su Glagolska Vremena i Zašto Su Važna?

Glagolska vremena predstavljaju sustav pomoću kojeg glagoli dobivaju vremensku dimenziju. Zamišljamo jezik bez njih – svaka rečenica bila bi zbrkana zagonetka. “Ja pisati domaću zadaću” – kada? Sad? Sutra? Prije tjedan dana? Upravo tu na scenu stupa glagolsko vrijeme.

Vremena glagola omogućuju jasno izražavanje odnosa među radnjama. Kada kažeš “Napisao sam zadaću prije nego što je učitelj ušao u razred”, koristiš dva različita vremena koja ti pomažu da precizno smjestiš radnje na vremensku os. To je razlog zašto hrvatski jezik ima čak sedam različitih vremenskih oblika – svaki pokriva neku specifičnu situaciju.

U školskoj praksi, glagolska vremena ključna su za postizanje viših ocjena iz gramatike i za razumijevanje književnih tekstova. Bez poznavanja vremena, učenik ne može shvatiti slijed događaja u priči, a još manje ispravno napisati vlastitu sastavak.

Kako Prepoznati Glagol u Rečenici

Glagol je srce rečenice. Bez njega, rečenica jednostavno ne funkcionira.

Prepoznavanje glagola nije komplicirano. Postavi si pitanje: Što tko radi? ili Što se događa? Riječ koja odgovara na to pitanje najčešće je glagol.

Primjer: “Marko trči prema školi.”

Pitanje: Što Marko radi? – Trči. To je glagol.

Drugi primjer: “Kiša pada već tri sata.”

Pitanje: Što se događa? – Pada. Također glagol.

Postoje i glagoli stanja koji ne označavaju baš aktivnu radnju, već stanje bića ili situacije: biti, imati, željeti, znati. “Ana ima novu knjigu.” – glagol je ima.

Glagoli se mogu mijenjati prema vremenu (pišem, pisao sam, pisat ću), licu (ja pišem, ti pišeš, on piše) i broju (ja pišem, mi pišemo). Kad prepoznaš glagol, odmah gledaj – u kojem je vremenu? To će ti otvoriti vrata prema razumijevanju cijele rečenice.

Tri Osnovna Vremenska Okvira: Prošlost, Sadašnjost i Budućnost

Svi glagolski oblici u hrvatskom jeziku mogu se svrstati u tri velika vremenska okvira.

Prošlost obuhvaća sve što se već dogodilo. U hrvatskom jeziku postoje čak četiri prošla vremena: perfekt, aorist, imperfekt i pluskvamperfekt. Svako od njih ima svoju ulogu – neki opisuju kratke radnje, neki trajne, neki radnje koje su se dogodile prije drugih prošlih radnji.

Sadašnjost je najjednostavnija – opisuje ono što se događa upravo sada ili redovito. Sadašnje vrijeme zove se prezent, i to je vrijeme koje najčešće koristimo u svakodnevnom govoru.

Budućnost govori o radnjama koje tek dolaze. Za to imamo futur I (obično buduće vrijeme) i futur II (zvani i egzaktni futur), koji se koristi kada želimo reći da će se nešto dogoditi prije neke druge buduće radnje.

Ova tri okvira pomažu da organiziramo misli i jasno komuniciramo. Zamislite da pričate priču bez vremenskih okvira – slušatelji ne bi imali pojma što se događa kada. Upravo zato što ih razumijemo, možemo graditi logičke, jasne i bogate rečenice.

Sadašnje Vrijeme (Prezent) – Događaji Koji Se Dešavaju Sada

Prezent je glagolsko vrijeme koje koristimo najčešće. Opisuje radnje koje se događaju u trenutku govora ili radnje koje se redovito ponavljaju.

“Učim matematiku.” – Radnja se događa sada.

“Svaki dan idem u školu.” – Radnja se redovito ponavlja.

Prezent se koristi i za univerzalne istine: “Sunce izlazi na istoku.” ili “Voda ključa na 100°C.”

Kako Se Tvori Sadašnje Vrijeme

Tvorba prezenta zahtijeva prezentsku osnovu glagola i prezentske nastavke koji odgovaraju licu i broju.

Postoje četiri vrste glagola prema prezentskim nastavcima:

• a-prezent (nastavci: -am, -aš, -a, -amo, -ate, -aju): pjevati → ja pjevam, ti pjevaš, on pjeva, mi pjevamo, vi pjevate, oni pjevaju
• e-prezent (nastavci: -em, -eš, -e, -emo, -ete, -u): pisati → ja pišem, ti pišeš, on piše, mi pišemo, vi pišete, oni pišu
• i-prezent (nastavci: -im, -iš, -i, -imo, -ite, -e): govoriti → ja govorim, ti govoriš, on govori, mi govorimo, vi govorite, oni govore
• je-prezent (nastavci: -jem, -ješ, -je, -jemo, -jete, -ju): biti → ja budem, čitati → ja čitam (ovaj tip je rjeđi)

Da bi se glagol ispravno tvorilo u prezentu, potrebno je odrediti prezentsku osnovu – to je dio glagola bez infinitivnog završetka -ti.

Primjer:

• Infinitiv: učiti
• Osnova: uč-
• Prezent: učim, učiš, uči, učimo, učite, uče

Kod nekih glagola dolazi do promjene glasa u osnovi, što učenicima često zadaje muke.

Primjer: pisati – piš-em (ne pis-am): trčati – trč-im (ne trča-m).

Primjeri i Česte Greške Kod Prezeneta

Najčešće greške kod prezenta:

1. Pogrešno određivanje prezentske osnove

Učenici često griješe kad ne prepoznaju promjenu glasa.

Pogrešno: Ja pisam (umjesto pišem)

Pogrešno: Oni hodaju (umjesto hode)

2. Zamjena lica i nastavaka

Pogrešno: Ti govori (umjesto govoriš)

Pogrešno: Mi učite (umjesto učimo)

3. Miješanje glagola različitih vrsta

Glagol “trčati” je i-prezent (trčim), a ne a-prezent.

Pogrešno: Ja trčam (umjesto trčim)

Kako izbjeći greške?

• Uvijek provjeri prezentsku osnovu prije nego dodaš nastavak.
• Ponavljaj prezent naglas – sluh ti pomaže prepoznati pogrešku.
• Vježbaj na primjerima iz udžbenika – redovito ponavljanje čini čuda.

Primjer za vježbu:

Infinitiv: čitati

• Ja čitam
• Ti čitaš
• On čita
• Mi čitamo
• Vi čitate
• Oni čitaju

Infinitiv: misliti

• Ja mislim
• Ti misliš
• On misli
• Mi mislimo
• Vi mislite
• Oni misle

Ako si uspio ispravno tvorbiti sve oblike, na pravom si putu.

Prošla Vremena – Radnje Koje Su Se Već Dogodile

Prošla vremena opisuju radnje koje su se dogodile prije trenutka u kojem govorimo. U hrvatskom jeziku postoje četiri prošla vremena, svako s vlastitom ulogom i značenjem.

Perfekat (Prošlo Svršeno Vrijeme) – Najčešće Prošlo Vrijeme

Perfekt je daleko najčešće korišteno prošlo vrijeme u svakodnevnom govoru i pisanju. Koristimo ga za sve vrste prošlih radnji – završene, iskustvene ili radnje čiji je rezultat još uvijek prisutan.

Tvorba perfekta:

Perfekt = pomoćni glagol biti (u prezentu) + glagolski pridjev radni

Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove glagola dodavanjem nastavaka:

• Muški rod jednine: -o (pisao)
• Ženski rod jednine: -la (pisala)
• Srednji rod jednine: -lo (pisalo)
• Množina muška: -li (pisali)
• Množina ženska: -le (pisale)
• Množina srednja: -la (pisala)

Primjeri:

• Ja sam pisao (muški rod) / sam pisala (ženski rod)
• Ti si učio / si učila
• On je čitao / Ona je čitala / Ono je čitalo
• Mi smo radili / smo radile
• Vi ste govorili / ste govorile
• Oni su trčali / One su trčale

Česte greške:

Pogrešno: Ja jesam pisao (umjesto sam pisao)

Pogrešno: Ona pisala je (ispravan redoslijed: ona je pisala)

U govoru, pomoćni glagol često se kraći ili ispušta u 3. licu (“On pisao” umjesto “On je pisao”), ali u pisanom jeziku to nije prihvatljivo.

Aorist – Kratke, Dovršene Radnje u Prošlosti

Aorist je prošlo vrijeme koje se u suvremenoj Hrvatskoj rijetko koristi – uglavnom u književnim tekstovima, povijesnim pripovijedanjima ili u nekim dijalektima.

Aorist se koristi za kratke, dovršene, jednokratne radnje koje su se dogodile u određenom trenutku prošlosti.

Tvorba aorista je složenija od perfekta – zahtijeva aoristnu osnovu (koja se za mnoge glagole razlikuje od infinitivne osnove) i posebne nastavke:

• Ja rekoh (od glagola reći)
• Ti reke
• On reke
• Mi rekosmo
• Vi rekoste
• Oni rekoše

Primjeri:

• “On dodje i reče mi vijest.” (On je došao i rekao mi vijest.)
• “Kralj umrije mlad.” (Kralj je umro mlad.)

U modernom jeziku, aorist je gotovo potpuno zamijenjen perfektom. Učenici ga uče prvenstveno zato da razumiju starije tekstove i književna djela.

Imperfekat – Radnje Koje Su Trajale u Prošlosti

Imperfekt je prošlo vrijeme koje opisuje trajne, ponavljajuće ili neprekidne radnje u prošlosti.

Kao i aorist, imperfekt je danas rijedak u standardnom jeziku, ali je bitan za čitanje književnosti.

Tvorba imperfekta:

Imperfekt se tvori od imperfektne osnove (obično infinitivna osnova + -ah, -aše, -ahu itd.).

Primjeri:

• Ja čitah (ja sam čitao – trajno)
• Ti čitaše
• On čitaše
• Mi čitasmo
• Vi čitaste
• Oni čitahu

Razlika između aorista i imperfekta:

• Aorist: On reče (jednokratna radnja – rekao je i gotovo)
• Imperfekt: On govoraše (trajno je govorio, radnja se protezala kroz vrijeme)

Za školsku praksu, dovoljno je prepoznati imperfekt u tekstovima i razumjeti da označava nešto što je trajalo u prošlosti.

Pluskvamperfekat – ‘Prošlost u Prošlosti’

Pluskvamperfekt (ili predprošlo vrijeme) koristi se za radnju koja se dogodila prije neke druge prošle radnje.

Tvorba pluskvamperfekta:

Pluskvamperfekt = pomoćni glagol biti u perfektu (bio sam, bio si…) + glagolski pridjev radni glavnog glagola

Primjer:

“Kada sam stigao, oni su već bili otišli.”

Ovdje se dvije radnje odvijaju u prošlosti:

1. Oni su otišli (starija prošlost – pluskvamperfekt)
2. Ja sam stigao (novija prošlost – perfekt)

Drugi primjer:

“Bio sam završio zadaću prije nego što je učitelj ušao.”

Pluskvamperfekt je rijedak u svakodnevnom govoru – često ga zamijenimo perfektom ili dodamo vremensku riječ (npr. “već”, “ranije”) da naglasimo redoslijed radnji.

Kada Koristiti Koje Prošlo Vrijeme – Praktični Savjeti

Kako znati koje prošlo vrijeme upotrijebiti?

Perfekt – za sve uobičajene prošle radnje. Ako nisi siguran, koristi perfekt. On pokriva 95% situacija u svakodnevnom jeziku.

• “Jeo sam doručak.”
• “Učila je cijelu noć.”
• “Bili smo u kinu.”

Aorist – samo u književnim ili povijesnim tekstovima, za brze, dovršene radnje. Ne koristiš ga u razgovoru.

• “Car umrije u ratu.”

Imperfekt – za opise trajnih radnji u prošlosti, također samo u književnosti ili formalnim tekstovima.

• “Sunce sjejase nad poljem.”

Pluskvamperfekt – kada želiš naglasiti da se jedna radnja dogodila prije druge u prošlosti.

• “Otišao sam spavati tek kada sam bio završio svu lektiru.”

U praksi, perfekt dominira. Aorist i imperfekt danas služe prije svega za čitanje starijih tekstova, a pluskvamperfekt za složenije rečenice gdje red radnji ima važnost.

Buduća Vremena – Radnje Koje Tek Dolaze

Buduća vremena opisuju radnje koje se još nisu dogodile, ali će se dogoditi.

Futur I (Prvi Futur) – Osnovno Buduće Vrijeme

Futur I je osnovno buduće vrijeme. Koristi se za radnje koje će se dogoditi u budućnosti, bez obzira koliko daleko ili blizu.

Tvorba futura I:

Futur I = prezent pomoćnog glagola htjeti + infinitiv glavnog glagola

Primjeri:

• Ja ću pisati
• Ti ćeš učiti
• On će doći
• Mi ćemo čitati
• Vi ćete govoriti
• Oni će raditi

U razgovornom jeziku, često se infinitiv skraćuje:

• Ću pisati → Ću pisat
• Ćeš učiti → Ćeš učit

Pomočni glagol “htjeti” mijenja se po licima:

• ja ću
• ti ćeš
• on/ona/ono će
• mi ćemo
• vi ćete
• oni/one/ona će

Primjeri u rečenicama:

• “Sutra ću ići u kino.”
• “Marko će završiti projekt do petka.”
• “Ćemo putovati sljedeće ljeto.”

Česte greške:

Pogrešno: Ja hoću pisati (umjesto ću pisati)

U hrvatskom jeziku, puni oblik “hoću” koristi se samo kada je “htjeti” glavni glagol (“Hoću spavati” = “želim spavati”), dok se za futur koristi kratki oblik “ću”.

Futur II (Drugi Futur) – Buduća Radnja Prije Druge Buduće Radnje

Futur II (također poznat kao egzaktni futur) koristi se za radnju koja će se dogoditi prije neke druge buduće radnje.

Tvorba futura II:

Futur II = prezent pomoćnog glagola biti (budem, budeš…) + glagolski pridjev radni

Primjeri:

• Ja budem pisao / budem pisala
• Ti budeš učio / budeš učila
• On bude pročitao / Ona bude pročitala
• Mi budemo završili
• Vi budete otišli
• Oni budu napravili

Primjer u rečenici:

“Kada budem završio domaću zadaću, ću izaći van.”

Ovdje futur II (budem završio) označava radnju koja mora biti završena prije druge radnje (izaći van).

Drugi primjer:

“Ako budeš učio redovito, položit ćeš ispit.”

Futur II najčešće se koristi u zavisnim rečenicama koje počinju s “kada”, “ako”, “čim”, “dok” itd.

Futur Egzaktni – Sigurna Buduća Radnja

Futur egzaktni je zapravo drugi naziv za futur II. Egzaktni dolazi od riječi “egzaktan” (točan, siguran) jer ovo vrijeme naglašava sigurnost da će se radnja dogoditi.

Koristi se u situacijama gdje želimo naglasiti uvjetovanost jedne buduće radnje drugom.

Primjeri:

• “Čim budem stigao kući, javit ću se.”
• “Ako budete završili na vrijeme, dobit ćete nagradu.”
• “Kada budem imala vremena, pročitat ću tu knjigu.”

Zašto je važan?

Futur II pokazuje planiranje i redoslijed budućih radnji. Bez njega, rečenice zvuče manje precizno.

Usporedba:

• Bez futura II: “Kada stignem kući, javim se.” (manje jasno)
• S futurom II: “Kada budem stigao kući, javit ću se.” (jasnije i pravilnije)

U školskim testovima, futur II često se provjerava u kombinaciji s futurom I – zato je važno prepoznati kada se koristi koji oblik.

Glagolski Vid: Svršeni i Nesvršeni Glagoli

Glagolski vid još je jedna bitna kategorija koja utječe na izbor i tvorbu glagolskih vremena. Svaki glagol u hrvatskom jeziku pripada jednom od dva vida: svršenom ili nesvršenom.

Razlika Između Svršenog i Nesvršenog Vida

Nesvršeni glagoli označavaju radnju koja traje, ponavlja se ili nije dovršena. Odgovaraju na pitanje: Što raditi?

Primjeri:

• pisati
• učiti
• čitati
• govoriti
• trčati

Ove radnje mogu trajati – možeš pisati pet minuta ili pet sati, radnja nema prirodni kraj.

Svršeni glagoli označavaju radnju koja je dovršena ili koja ima jasno određen kraj. Odgovaraju na pitanje: Što učiniti?

Primjeri:

• napisati
• naučiti
• pročitati
• reći
• dotrčati

Ove radnje imaju prirodni kraj – kada nešto napišeš, radnja je završena.

Kako prepoznati vid?

Postavi pitanje:

• Što raditi? → nesvršeni vid
• Što učiniti? → svršeni vid

Često se svršeni vid stvara dodavanjem prefiksa nesvršenom glagolu:

• učiti (nesvršeni) → naučiti (svršeni)
• pisati (nesvršeni) → napisati (svršeni)
• čitati (nesvršeni) → pročitati (svršeni)

Ali postoje i glagoli koji imaju potpuno različite oblike:

• govoriti (nesvršeni) → reći (svršeni)
• bacati (nesvršeni) → baciti (svršeni)

Kako Vid Utječe na Izbor Vremena

Vid glagola određuje koja vremena možemo tvoriti.

Nesvršeni glagoli mogu se tvoriti u svim vremenima:

• Prezent: pišem
• Perfekt: pisao sam
• Imperfekt: pisah (rijetko)
• Futur I: pisat ću

Svršeni glagoli ne mogu tvoriti imperfekt (jer imperfekt opisuje trajne radnje, a svršeni glagoli označavaju dovršene radnje).

Svršeni glagoli također ne tvore pravi prezent – umjesto toga, prezentski oblik svršenog glagola zapravo označava buduću radnju.

Primjer:

• Napišem (prezentski oblik svršenog glagola “napisati”) = buduće značenje: “Napišem zadaću sutra.”

To zbunjuje mnoge učenike. Zapravo, prezent svršenih glagola funkcionira kao futur.

Usporedba:

• Nesvršeni: Pišem zadaću. (sada)
• Svršeni: Napišem zadaću. (sutra – buduće značenje)

Zašto je vid važan?

Vid utječe na:

• Izbor vremena (ne možeš tvoriti imperfekt svršenog glagola)
• Značenje rečenice (“pisao sam” vs. “napisao sam” – prvo traje, drugo je gotovo)
• Gramatičku ispravnost (“napišem zadaću” može značiti buduće, ne sadašnje)

Učenici moraju naučiti prepoznavati vid glagola prije nego što odaberu vrijeme – inače riskuju pogrešku.

Najčešće Greške Pri Korištenju Glagolskih Vremena

Glagolska vremena puna su zamki, a učenici često griješe na istim mjestima. Ovdje su najčešće pogreške i kako ih izbjeći.

Miješanje Perfekta i Aorista

Jedna od najčešćih grešaka je pokušaj korištenja aorista u svakodnevnom govoru ili pisanju.

Pogrešno: Jučer dođoh kući kasno.

Ispravno: Jučer sam došao kući kasno.

Aorist se danas koristi gotovo isključivo u književnim tekstovima. U modernom jeziku, perfekt pokriva sve prošle radnje.

Zbunjujuće je što u nekim dijalektima (npr. u Dalmaciji) ljudi još uvijek koriste aorist u govoru – ali u standardnom hrvatskom jeziku to nije slučaj.

Pravilo: Ako nisi siguran, koristi perfekt. Aorist ostavi za analizu književnih tekstova.

Pogrešna Upotreba Glagolskog Vida

Učenici često miješaju svršeni i nesvršeni vid, što mijenja značenje rečenice.

Pogrešno: Jučer sam pisao zadaću i završio je.

Ovdje dolazi do neslaganja – “pisao” je nesvršeni oblik (radnja traje), a rečenica sugerira da je radnja završena.

Ispravno: Jučer sam napisao zadaću. (svršeni vid – jasno označava da je gotovo)

Drugi primjer:

Pogrešno: Čitam knjigu i pročitao sam je.

Ispravno: Čitao sam knjigu i pročitao sam je. (prvo traje, drugo je završeno)

Kako izbjeći grešku:

• Ako želiš reći da je radnja završena, koristi svršeni vid (napisati, pročitati, završiti).
• Ako želiš reći da radnja traje ili se ponavlja, koristi nesvršeni vid (pisati, čitati, raditi).

Greške Kod Tvorbe Futura

Futur I često se pogrešno tvori korištenjem punog oblika glagola “htjeti”.

Pogrešno: Ja hoću ići u kino.

Ispravno: Ja ću ići u kino.

“Hoću” koristi se samo kada glagol “htjeti” ima značenje želje, a ne kao pomoćni glagol u futuru.

Drugi problem je miješanje futura I i futura II.

Pogrešno: Kada ću završiti, idem van.

Ispravno: Kada budem završio, idem van. (ili bolje: Kada budem završio, izaći ću van.)

U zavisnim rečenicama s “kada”, “ako”, “čim” itd., uvijek se koristi futur II, a ne futur I.

Pravilo:

• Glavna rečenica: futur I (“Ići ću van.”)
• Zavisna rečenica (kada, ako…): futur II (“Kada budem završio…”)

Još jedna česta greška je ispuštanje infinitiva u futuru I.

Pogrešno: Sutra ću škola.

Ispravno: Sutra ću ići u školu.

Futur I zahtijeva infinitiv – ne možeš izostaviti glagol.

Savjet: Kad god koristiš “ću”, “ćeš”, “će” itd., provjeri – slijedi li iza njih infinitiv? Ako ne, nešto nedostaje.

Praktične Vježbe i Trikovi Za Lakše Učenje

Teorija je važna, ali vježba čini majstora. Ovdje su konkretne vježbe i trikovi koji će ti pomoći da brzo savladaš glagolska vremena.

Vremenska Crta – Vizualiziraj Radnje

Jedan od najboljih načina da razumiješ glagolska vremena je crtanje vremenske crte.

Nacrtaj vodoravnu liniju na papir. Označi sredinu kao “sada” (prezent). Lijevo od sredine je prošlost, desno je budućnost.

Sada uzmi rečenicu i postavi radnje na tu liniju.

Primjer: “Kada budem završio zadaću, ići ću van.”

PROŠLOST ←---

|--- SADA ---|

--→ BUDUĆNOST


[budem završio] → [ići ću van]

Ova vizualizacija pomaže da shvatiš redoslijed radnji – prvo završavaš zadaću (futur II), pa tek onda ideš van (futur I).

Drugi primjer: “Bio sam završio posao prije nego što je učitelj došao.”

PROŠLOST ←--- [bio sam završio] ← [učitelj je došao] ---

| SADA

Pluskvamperfekt je još dalje u prošlosti od perfekta.

Ovaj trik funkcionira jer čini apstraktne vremenske odnose vidljivima.

Kratke Rečenice Za Vježbanje Svakog Vremena

Odaberi jedan glagol i napiši ga u svim vremenima. To je odličan način da uvježbaš tvorbu.

Primjer s glagolom učiti (nesvršeni):

• Prezent: Ja učim matematiku.
• Perfekt: Ja sam učio matematiku.
• Imperfekt: Ja učah matematiku. (rijetko)
• Pluskvamperfekt: Ja sam bio učio matematiku.
• Futur I: Ja ću učiti matematiku.
• Futur II: Ja budem učio matematiku.

Primjer s glagolom naučiti (svršeni):

• Perfekt: Ja sam naučio lekciju.
• Futur I: Ja ću naučiti lekciju.
• Futur II: Ja budem naučio lekciju.
• (Napomena: Svršeni glagoli ne tvore imperfekt.)

Ponovi ovu vježbu s pet različitih glagola – iz udžbenika, ili iz svakodnevnog života (jesti, spavati, čitati, gledati, pjevati).

Brze Provjere: Postavi Si Pravo Pitanje

Kada ne znaš koje vrijeme upotrijebiti, postavi si pitanje:

Kada se radnja događa?

• Sada? → Prezent
• Prije? → Perfekt (najčešće)
• Poslije? → Futur I

Je li radnja dovršena ili traje?

• Dovršena? → Svršeni vid (napisati, završiti)
• Traje? → Nesvršeni vid (pisati, raditi)

Postoji li redoslijed radnji?

• Prošlost prije prošlosti? → Pluskvamperfekt
• Budućnost prije budućnosti? → Futur II

Ove provjere pomažu da brzo odlučiš koje vrijeme koristiti, čak i pod stresom na testu.

Bonus trik: Kad god nisi siguran, čitaj rečenicu naglas. Ponekad uho prepoznaje pogrešku prije nego što mozak logično objasni zašto je nešto krivo.

Drugi trik: Zamijeni glagol s jednostavnijim. Ako ne znaš kako tvoriti “promijeniti”, probaj s “pisati” ili “ići” – lako ih je tvoriti, pa možeš vidjeti obrazac.