Pasiv u gramatici često djeluje kao labirint u kojem se lako izgubiti. Učenici srednjih škola znaju o čemu govorim – dok se na satu govori o aktivu i pasivu, čini se kao da se miješaju bezbroj pojmova, a nitko zapravo ne objašnjava zašto je to važno. Pasiv nije samo apstraktna gramatička kategorija koja postoji u udžbeniku: on je alat koji nam omogućuje da se jasnije izrazimo, osobito kada želimo naglasiti radnju ili rezultat, umjesto onoga tko je nešto učinio.
Pasiv označava da subjekt u rečenici trpi radnju, a ne izvršava je – rečenica naglašava radnju ili objekt umjesto vršitelja. U hrvatskom postoje dvije vrste pasiva: pravi (glagolski) pasiv koji se tvori pomoću pomoćnog glagola “biti” i trpnog prideva te refleksivni (nepravi) pasiv s česticom “se”.
Ovaj vodič nudi jednostavne korake, jasne primjere i praktične trikove koji omogućuju brzo savladavanje pasiva – od tvorbe trpnog prideva do prepoznavanja pasivnih rečenica u tekstovima koji nas okružuju.
Što je pasiv i zašto ti je važan?
Pasiv je glagolski rod u kojem subjekt u rečenici ne izvršava radnju, već je prima ili “trpi”. Umjesto da se fokusiramo na tko nešto radi, pasiv stavlja naglasak na što se radi ili na objekt radnje. To je značajno kada vršitelj radnje nije poznat, nije važan ili kada želimo istaknuti rezultat.
Zamisli situaciju u kojoj škola objavljuje novost: “Projekti su ocijenjeni.” Ovdje nitko ne govori tko je točno ocijenio projekte – nastavnici, komisija, direktor? Nije bitno. Bit je u tome da su projekti ocijenjeni i da učenici znaju rezultat.
Pasiv je koristan u formalnim situacijama, u znanstvenim radovima, u novinama i u svakodnevnoj komunikaciji kada želimo biti neutralni ili diskretni. Bez pasiva bi naš jezik bio manje fleksibilan, a izražavanje ponekad otežano.
Razlika između aktiva i pasiva – primjeri iz svakodnevnog života
Aktivna rečenica ima jasnu strukturu: subjekt (vršitelj) + glagol + objekt. Pasivna rečenica tu strukturu okreće – subjekt postaje objekt, a vršitelj se ili izostavlja ili se navodi na kraju rečenice.
Pogledajmo par primjera:
Aktiv: Ana piše esej.
Ovdje je Ana subjekt koji vrši radnju pisanja, a esej je objekt.
Pasiv: Esej piše Ana. ili Esej se piše.
U ovoj rečenici esej postaje subjekt koji “trpi” radnju pisanja. U drugom obliku, s česticom “se”, čak ni ne spominjemo tko piše.
Aktiv: Učenici rješavaju zadatak.
Pasiv: Zadatak rješavaju učenici. ili Zadatak se rješava.
Aktiv: Učiteljica objašnjava lekciju.
Pasiv: Lekcija se objašnjava. ili Lekcija je objašnjena od učiteljice.
U aktivnoj rečenici naglasak je na učiteljici – ona je u fokusu. U pasivnoj rečenici lekcija dolazi u fokus, a učiteljica može, ali i ne mora biti spomenuta.
Ova razlika nije samo tehnička – ona mijenja način na koji čitatelj percipira informaciju. Aktivna rečenica je direktna i dinamična, dok je pasivna rečenica često formalnija, neutralnija i blago distancirana.
Kada koristimo pasiv i zašto?
Postoji nekoliko situacija u kojima je pasiv ne samo prihvatljiv, nego i poželjan:
1. Vršitelj radnje nije poznat.
Prozor je razbijen.
Ne znamo tko je razbio prozor, pa nam pasiv omogućuje da izrazimo činjenicu bez pretpostavki.
2. Vršitelj radnje nije važan.
Knjige su poredane na policu.
Bitno je da su knjige poredane: nije važno tko ih je poredan.
3. Želimo izbjeći odgovornost ili biti neutralni.
U politici ili administraciji često čujemo: Odluka je donesena. Tko ju je donio? Nije naglašeno.
4. Želimo istaknuti radnju ili rezultat, a ne vršitelja.
Most je sagrađen 1995. godine.
Godina i rezultat su u fokusu, ne tko ga je gradio.
5. Formalni ili znanstveni ton.
Eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima.
U znanstvenim tekstovima pasiv je uobičajen jer stvara objektivan ton.
Razumijevanje ovih konteksta omogućuje učeniku da ne samo prepozna pasiv, nego i svjesno odluči kada ga primijeniti u vlastitom pisanju.
Kako prepoznati pasivne rečenice?
Prepoznavanje pasivnih rečenica postaje lako čim se nauče ključni pokazatelji. Pasivna rečenica ima nekoliko karakteristika koje je razlikuju od aktivne.
Najpre, subjekt u pasivnoj rečenici ne vrši radnju – on je prima. Umjesto da govori tko nešto čini, rečenica govori što se događa s nekim objektom ili osobom.
Drugo, glagol u pasivnoj rečenici često sadrži pomoćni glagol biti u nekom obliku, nakon čega dolazi trpni pridjev. Primjerice:
Pismo je napisano.
Ovdje “je” dolazi od glagola “biti”, a “napisano” je trpni pridjev glagola “pisati”.
Treće, u nekim slučajevima koristi se refleksivna čestica se:
Zadatak se rješava.
Ovo je drugi način da se izrazi pasiv bez eksplicitnog pomoćnog glagola “biti”.
Tko vrši radnju u pasivnoj rečenici?
U pasivnoj rečenici vršitelj radnje se često ne spominje. Ako se ipak želi navesti, obično se koristi izraz “od” + genitiv:
Pismo je napisano od Marka.
Ali u velikom broju pasivnih rečenica vršitelj ostaje skriven – ili zato što nije poznat, ili zato što nije relevantan. To je ono što pasiv čini moćnim alatom za suptilnost.
U školskim tekstovima često ćeš naići na rečenice poput:
Zadaća je predana.
Ne znamo tko ju je predao (možda učenik, možda učenici), ali znamo da je predana.
Ključne riječi i pokazatelji pasiva
Da bi brzo prepoznao pasivnu rečenicu, obrati pažnju na ove elemente:
Pomoćni glagol “biti” u različitim oblicima:
je, bio, biti, budem, bivaš…
Trpni pridjev:
napisano, pročitano, viđeno, učinjeno, poredano, otvoreno, zaključano…
Čestica “se”:
se piše, se prodaje, se objašnjava, se čita…
Izraz “od” za naznačavanje vršitelja:
od učitelja, od prijatelja, od strane ekipe…
Ako rečenica sadrži barem dva od navedenih elemenata – velika je vjerojatnost da je u pasivu. Već nakon par vježbi, prepoznavanje postaje gotovo automatsko.
Vrste pasiva u hrvatskom jeziku
Hrvatski jezik razlikuje dvije glavne vrste pasiva: pravi (glagolski) pasiv i nepravi (refleksivni) pasiv. Obje vrste imaju istu funkciju – izražavaju da subjekt trpi radnju – ali se formalno razlikuju u tvorbi.
Pravi pasiv (glagolski pasiv) – objašnjenje i primjeri
Pravi pasiv tvori se pomoću pomoćnog glagola “biti” u odgovarajućem obliku i trpnog prideva glagola.
Formula je jednostavna:
Pomoćni glagol “biti” + trpni pridjev
Primjeri:
Knjiga je pročitana.
“je” = oblik glagola “biti”, “pročitana” = trpni pridjev glagola “pročitati”
Vrata su zatvorena.
“su” = oblik glagola “biti” u množini, “zatvorena” = trpni pridjev
Članak će biti objavljen.
“će biti” = futur pomoćnog glagola “biti”, “objavljen” = trpni pridjev
Pravi pasiv je eksplicitniji i koristi se kada želimo jasno naglasiti vršitelja ili kada govorimo u prošlosti i budućnosti.
Vršitelja možemo dodati na kraju:
Knjiga je pročitana od Ane.
Ali u većini slučajeva vršitelja izostavljamo:
Zadatak je riješen.
Poruka je poslana.
Film je pogledani.
Nepravi pasiv (refleksivni pasiv s “se”) – objašnjenje i primjeri
Refleksivni pasiv tvori se tako da glagolu dodamo česticu “se”. Ovaj oblik pasiva je jednostavniji i uobičajeniji u svakodnevnom govoru.
Formula:
Glagol + “se”
Primjeri:
Knjiga se čita.
Zadatak se rješava.
Film se gleda.
U ovim rečenicama ne spominjemo vršitelja – fokus je potpuno na radnji. Refleksivni pasiv je prirodniji u razgovoru i manje formalan od pravog pasiva.
Usporedba:
Pravi pasiv: Pismo je napisano.
Refleksivni pasiv: Pismo se piše.
Oba oblika su ispravna, ali refleksivni pasiv zvuči opuštenije i češće se koristi.
Kako razlikovati prave i neprave pasive?
Osnovni pokazatelj je jednostavan:
Pravi pasiv sadrži oblik glagola “biti” + trpni pridjev.
Pjesma je otpjevana.
Nepravi (refleksivni) pasiv sadrži glagol + “se”, bez pomoćnog glagola “biti”.
Pjesma se pjeva.
Drugi način razlikovanja – pravi pasiv često spominje vršitelja (“od nekoga”), dok refleksivni pasiv gotovo nikada ne spominje vršitelja.
Treći signal: pravi pasiv se češće koristi u pisanom, formalnom jeziku (službeni dokumenti, znanstveni radovi), dok je refleksivni pasiv uobičajeniji u svakodnevnom govoru i neformalnim tekstovima.
Učeniku je korisno vježbati oba oblika kako bi mogao prebacivati između njih ovisno o kontekstu i formalnosti situacije.
Tvorba glagolskog pasiva – korak po korak
Pretvorba aktivne rečenice u pasivnu može izgledati komplicirano, ali proces se može podijeliti u četiri jednostavna koraka. Ako ih slijediš redom, nećeš pogriješiti.
Korak 1: Prepoznaj aktivnu rečenice i njene dijelove
Prvo moraš identificirati elemente aktivne rečenice:
Subjekt (tko vrši radnju)
Glagol (radnja)
Objekt (na koga ili što se radnja odnosi)
Primjer:
Marko piše pismo.
- Subjekt: Marko
- Glagol: piše
- Objekt: pismo
Kad jasno vidiš ove dijelove, možeš prijeći na sljedeći korak.
Korak 2: Preokreni subjekt i objekt
U pasivnoj rečenici objekt iz aktivne rečenice postaje novi subjekt.
Aktivna rečenica: Marko piše pismo.
Novi subjekt u pasivu: pismo
Dakle, pasivna rečenica počinje s: Pismo…
Stari subjekt (Marko) postaje opcionalni dodatak koji možeš navesti na kraju, ili ga potpuno izostaviti.
Korak 3: Promijeni oblik glagola (pomoćni glagol + trpni pridjev)
Sad dolazi ključni dio – glagol iz aktivne rečenice moraš pretvoriti u pasivni oblik.
Aktivni glagol: piše
Pasivni oblik: je napisan (pomoćni glagol “biti” + trpni pridjev)
Trpni pridjev tvoriš od osnovnog oblika glagola – o tome ćemo govoriti detaljnije u sljedećem poglavlju. Za sada, važno je znati da se glagol “pisati” pretvara u trpni pridjev “napisan”.
Dakle, rečenica postaje:
Pismo je napisano.
Obrati pažnju na slaganje trpnog prideva s rodom i brojem subjekta:
Pismo je napisano. (srednji rod, jednina)
Pjesma je napisana. (ženski rod, jednina)
Pisma su napisana. (srednji rod, množina)
Korak 4: Dodaj vršitelja radnje (ili ga izostavi)
Ako želiš navesti tko je izvršio radnju, dodaješ vršitelja na kraju rečenice koristeći izraz “od” + genitiv:
Pismo je napisano od Marka.
Ali u mnogim slučajevima vršitelja izostavljamo, jer nije važan ili nije poznat:
Pismo je napisano.
I gotovo – aktivna rečenica je pretvorena u pasivnu.
Cijeli proces, sažeto:
- Aktivna rečenica: Marko piše pismo.
- Prepoznaj dijelove: Marko (subjekt), piše (glagol), pismo (objekt)
- Zamijeni subjekt i objekt: Pismo…
- Promijeni oblik glagola: …je napisano…
- Dodaj ili izostavi vršitelja: …od Marka. ili ostavi bez vršitelja.
Rezultat: Pismo je napisano (od Marka).
Ovaj postupak možeš primijeniti na bilo koju aktivnu rečenicu. S malo vježbe, proces postaje automatski.
Tvorba trpnog prideva – jednostavna pravila
Trpni pridjev je srce pasivne konstrukcije. Bez njega, pravi pasiv ne može postojati. Tvorba trpnog prideva iz glagola slijedi određene obrasce, ali postoje i nepravilnosti koje treba zapamtiti.
Završeci trpnog prideva prema konjugaciji
Trpni pridjev se tvori od osnove glagola dodavanjem odgovarajućeg nastavka. Najčešći završeci su:
-n ili -en
čitati → čitan
pisati → pisan
vidjeti → viđen
dijeliti → dijeljen
-jen
pročitati → pročitan
objasniti → objašnjen
-t
zatvoriti → zatvoren
otvoriti → otvoren
pokriti → pokriven
U praksi, većina glagola slijedi jedan od ovih obrazaca. Najčešći su -n i -en završeci.
Nepravilni oblici trpnog prideva
Kao i uvijek u jeziku, postoje iznimke koje ne slijede pravila. Evo nekoliko glagola čiji trpni pridjevi mogu zbuniti:
reći → rečen (ne “rečan”)
učiniti → učinjen (ne “učinjen”)
staviti → stavljen (ne “stavljen”)
donijeti → donesen (ne “donijet”)
Ovi nepravilni oblici se moraju naučiti napamet – nažalost, nema pravila koje ih pokriva. Dobra vijest je da ih nema mnogo, i nakon par tjedana upotrebe, postaju dio aktivnog vokabulara.
Savjet: napravi kartice s glagolima na jednoj strani i njihovim trpnim pridjevima na drugoj. Svaki dan prođi kroz nekoliko glagola – brzo ćeš zapamtiti nepravilne oblike.
Slaganje trpnog prideva s rodom i brojem
Trpni pridjev se mora slagati s subjektom u rodu (muški, ženski, srednji) i broju (jednina, množina).
Primjeri:
Muški rod, jednina:
Zadatak je riješen.
Ženski rod, jednina:
Zadaća je riješena.
Srednji rod, jednina:
Pitanje je riješeno.
Muški rod, množina:
Zadaci su riješeni.
Ženski rod, množina:
Zadaće su riješene.
Srednji rod, množina:
Pitanja su riješena.
Ako pogrešno uskladiš rod ili broj, rečenica će zvučati neprirodno i gramatički netočno. Zato je ključno uvijek provjeriti s čim se trpni pridjev slaže.
Trik za provjeru: postavi sebi pitanje – je li subjekt muški, ženski ili srednji rod? Jednina ili množina? Prilagodi nastavak trpnog prideva prema odgovoru.
Ovo pravilo vrijedi i u složenijim rečenicama:
Knjige su pročitane od učenika.
“Knjige” je ženski rod, množina → “pročitane” (a ne “pročitani” ili “pročitano”).
Pasiv u različitim glagolskim vremenima
Pasiv se može tvoriti u svim glagolskim vremenima, baš kao i aktiv. Razumijevanje kako pasiv funkcionira u prezentu, perfektu, futuru i drugim vremenima omogućuje fleksibilnost u izražavanju.
Prezent pasiva
Pravi pasiv:
Forma: biti (prezent) + trpni pridjev
Zadatak je riješen.
Knjiga je čitana.
Vrata su otvorena.
Refleksivni pasiv:
Forma: glagol (prezent) + “se”
Zadatak se rješava.
Knjiga se čita.
Vrata se otvaraju.
Prezent pasiva koristi se kada govorimo o radnjama koje se događaju sada, redovito ili općenito.
Perfekt pasiva
Pravi pasiv:
Forma: biti (perfekt) + trpni pridjev
Zadatak je bio riješen.
Knjiga je bila pročitana.
Vrata su bila otvorena.
Napomena: u praksi se češće koristi jednostavniji oblik bez dodatnog “bio”:
Zadatak je riješen. (umjesto “je bio riješen”)
Ova varijanta je kraća i jednako ispravna.
Refleksivni pasiv:
Forma: glagol (perfekt) + “se”
Zadatak se riješio.
Knjiga se pročitala.
Perfekt pasiva koristi se za radnje koje su se dogodile u prošlosti i koje su završene.
Futur pasiva
Pravi pasiv:
Forma: biti (futur) + trpni pridjev
Zadatak će biti riješen.
Knjiga će biti pročitana.
Vrata će biti otvorena.
Refleksivni pasiv:
Forma: glagol (futur) + “se”
Zadatak će se riješiti.
Knjiga će se pročitati.
Vrata će se otvoriti.
Futur pasiva koristi se kada govorimo o radnjama koje će se dogoditi u budućnosti.
Ostala vremena (aorist, imperfekt, pluskvamperfekt)
U hrvatskom jeziku postoje i arhairičnija vremena poput aorista, imperfekta i pluskvamperfekta, koja se rjeđe koriste u svakodnevnom govoru, ali su prisutna u književnosti i formalnim tekstovima.
Aorist pasiva:
Zadatak bi riješen.
Knjiga bi pročitana.
Aorist se koristi za radnje koje su se dogodile u prošlosti i koje su jasno odvojene od sadašnjosti.
Imperfekt pasiva:
Zadatak bijaše rješavan.
Knjiga čitaše se.
Imperfekt označava radnju koja se odvijala u prošlosti, ali nije nužno dovršena.
Pluskvamperfekt pasiva:
Zadatak bio je riješen prije nego što je učitelj stigao.
Pluskvamperfekt označava radnju koja se dogodila prije neke druge radnje u prošlosti.
Ova vremena su složenija i rjeđe su potrebna u svakodnevnom pisanju učenika, ali ih je korisno poznavati radi razumijevanja književnih tekstova i složenijih gramatičkih struktura.
Refleksivni pasiv sa “se” – kako ga jednostavno koristiti?
Refleksivni pasiv je jedan od najčešćih i najjednostavnijih načina izražavanja pasiva u hrvatskom jeziku. Češće ga koristimo u razgovoru nego pravi pasiv jer je direktniji i zvuči prirodnije.
Kada preferiramo refleksivni pasiv?
Refleksivni pasiv je idealan izbor u sljedećim situacijama:
1. Kada vršitelj nije važan ili poznat.
Vrata se otvaraju u 8 sati.
Ne znamo tko ih otvara, i nije važno.
2. U svakodnevnom govoru.
Refleksivni pasiv zvuči opuštenije i prirodnije od pravog pasiva:
Knjige se prodaju na sajmu. (umjesto: “Knjige su prodavane na sajmu.”)
3. U općim izjavama ili pravilima.
Ovdje se ne puši.
U školi se ne viče.
Ove rečenice zvuče kao opća pravila, bez potrebe za navođenjem tko ih primjenjuje.
4. Kada želimo izbjeći ponavljanje subjekta.
Zadatak se rješava na sljedeći način…
Ovo je kraće i jasnije nego “Zadatak rješavaju učenici na sljedeći način.”
Najčešći primjeri iz školskih tekstova
U udžbenicima i školskim materijalima refleksivni pasiv se često koristi za objašnjavanje procesa, pravila ili općih činjenica:
Tekst se čita pažljivo.
Zadaća se predaje do petka.
Na ispitu se ne koriste bilješke.
Ovaj problem se rješava primjenom formule.
Formula se primjenjuje na sve slučajeve.
Refleksivni pasiv je također čest u uputama:
Najprije se otvara knjiga.
Zatim se čita uvod.
Nakon toga se odgovaraju pitanja.
Ovi primjeri pokazuju kako refleksivni pasiv omogućuje jednostavno i jasno izražavanje bez potrebe za nabrajanjem tko što radi.
Kad se radi o esejima ili domaćim zadacima, refleksivni pasiv također može pomoći da tekst zvuči formalniji:
U ovom radu se istražuje utjecaj klimatskih promjena.
Rezultati se prikazuju u tablici.
Refleksivni pasiv daje tekstu znanstveniji ton bez da zvuči pretjerano kruto.
Najčešće greške kod upotrebe pasiva (i kako ih izbjeći)
Čak i kad učenik razumije teoriju pasiva, u praksi se mogu pojaviti greške. Evo najčešćih zamki i kako ih izbjeći.
Pogreška 1: Miješanje pravog i nepravog pasiva
Jedan od najčešćih problema je kad učenici kombiniraju elemente pravog i refleksivnog pasiva u istoj rečenici.
Pogrešno:
Zadatak je riješen se.
Ovo nema smisla jer miješa pravi pasiv (“je riješen”) i refleksivni (“se”).
Točno:
Zadatak je riješen. (pravi pasiv)
ili
Zadatak se rješava. (refleksivni pasiv)
Nikada ne koristimo “biti + trpni pridjev + se” zajedno. Odaberi jedan oblik i drži ga.
Trik: ako u rečenici već imaš oblik glagola “biti”, ne dodaješ “se”. Ako nemaš “biti”, onda dodaješ “se”.
Pogreška 2: Pogrešan oblik trpnog prideva
Trpni pridjevi imaju specifične oblike, a učenici ponekad izmisle oblike koji ne postoje ili koriste pogrešne nastavke.
Pogrešno:
Knjiga je čitan. (ne slaže se rod)
Zadaća je riješeno. (ne slaže se rod)
Pismo je napisat. (nepostojući oblik)
Točno:
Knjiga je čitana. (ženski rod, jednina)
Zadaća je riješena. (ženski rod, jednina)
Pismo je napisano. (srednji rod, jednina)
Greška se događa jer učenik zaboravi da trpni pridjev mora biti usklađen s subjektom u rodu i broju.
Trik: prije nego napišeš trpni pridjev, pitaj se – je li subjekt muški, ženski ili srednji rod? Jednina ili množina? Prilagodi nastavak trpnog prideva.
Pogreška 3: Zaboravljanje slaganja po rodu i broju
Ovo je nastavak prethodne pogreške, ali se često događa i u složenijim rečenicama.
Pogrešno:
Pjesme su pročitan.
Prozori je zatvoren.
Točno:
Pjesme su pročitane. (ženski rod, množina)
Prozori su zatvoreni. (muški rod, množina)
Greška nastaje kad učenik pogleda samo osnovni oblik trpnog prideva i ne prilagodi ga subjektu.
Trik: kad završiš rečenicu, vrati se na početak i provjeri – slaže li se svaki pridjev i glagol sa subjektom? Provjera traje 5 sekundi, a može spasiti ocjenu.
Druge česte greške:
Dodavanje nepotrebnih riječi:
Pismo je bilo napisano od strane Marka. (“od strane” je preopširno)
Bolje: Pismo je napisano od Marka.
Zaboravljanje glagola “biti”:
Zadatak riješen. (nepotpuna rečenica)
Točno: Zadatak je riješen.
Korištenje pasiva tamo gdje nije prikladan:
Ponekad učenici misle da pasiv uvijek zvuči “pametnije”, pa ga koriste i kad nije potreban. Previše pasiva čini tekst teškim i nejasnim. Koristi pasiv samo kad je potreban ili kad poboljšava jasnoću.
Vježbe i trikovi za brže učenje pasiva
Razumijevanje teorije je važno, ali vježbanje čini majstora. Evo par konkretnih trikova koji olakšavaju učenje i pamćenje pasiva.
Trik 1: Nacrtaj strelice – vizualiziraj promjenu subjekta i objekta
Kad pretvoriš aktivnu rečenicu u pasivnu, nacrtaj strelice između subjekta i objekta.
Aktivna rečenica:
Marko (subjekt) piše pismo (objekt).
Nacrtaj strelicu koja pokazuje da “pismo” postaje novi subjekt, a “Marko” se pomiče na kraj ili se briše.
Pasivna rečenica:
Pismo (novi subjekt) je napisano (od Marka).
Ovaj vizualni trik pomaže mozgu da “vidi” promjenu i učini proces jasnijim.
Trik 2: Napravi “pasiv tablicu” za glagole koje često koristiš
Izradi tablicu s najčešće korištenim glagolima i njihovim trpnim pridjevima.
| Glagol (infinitiv) | Trpni pridjev (muški rod) | Trpni pridjev (ženski rod) | Trpni pridjev (srednji rod) |
|---|---|---|---|
| pisati | pisan | pisana | pisano |
| čitati | čitan | čitana | čitano |
| vidjeti | viđen | viđena | viđeno |
| riješiti | riješen | riješena | riješeno |
| otvoriti | otvoren | otvorena | otvoreno |
| zatvoriti | zatvoren | zatvorena | zatvoreno |
| objasniti | objašnjen | objašnjena | objašnjeno |
| napraviti | napravljen | napravljena | napravljeno |
Drži ovu tablicu pokraj sebe dok vježbaš. Nakon par dana, nećeš je više trebati – oblici će ti biti jasni.
Trik 3: Vježbaj pretvorbu rečenica svaki dan
Svaki dan uzmi 5 aktivnih rečenica (iz udžbenika, novina, ili izmisli svoje) i pretvori ih u pasivne.
Primjer za vježbu:
- Učitelj objašnjava lekciju.
→ Lekcija je objašnjena od učitelja. / Lekcija se objašnjava.
- Mama kuha ručak.
→ Ručak je skuhan od mame. / Ručak se kuha.
- Prijatelj šalje poruku.
→ Poruka je poslana od prijatelja. / Poruka se šalje.
- Učenici rješavaju zadatke.
→ Zadaci su riješeni od učenika. / Zadaci se rješavaju.
- Direktor organizira sastanak.
→ Sastanak je organiziran od direktora. / Sastanak se organizira.
Svakodnevna vježba od 5 minuta dovoljana je da se pasiv ukorijeni u pamćenju.
Bonusni trik: kad čitaš tekst (novine, knjigu, članak na webu), pokušaj pronaći pasivne rečenice i analiziraj ih – koji oblik pasiva je korišten? Zašto je autor odabrao pasiv umjesto aktiva? Ova aktivnost razvija gramatičku intuiciju.
Primjeri pasiva u knjigama, novinama i društvenim mrežama
Pasiv nije samo gramatička apstrakcija – koristi se svakodnevno u tekstovima koje čitaš. Ovdje su primjeri iz stvarnog života.
U knjigama:
Književnici često koriste pasiv kako bi naglasili atmosferu, tajnovitost ili nepoznatog vršitelja radnje.
“Vrata su bila otvorena, ali nitko nije ušao.”
Ovdje pasiv stvara napetost – tko je otvorio vrata?
“Poruka je ostavljena na stolu.”
Citalac ne zna tko je ostavio poruku, što pojačava misteriju.
U novinama:
Novinari koriste pasiv kako bi bili neutralni i objektivni, posebno u izvještavanju o događajima.
“Odluka je donesena na jučerašnjoj sjednici Vlade.”
Fokus je na odluci, a ne na pojedincima.
“Most je zatvoren zbog radova.”
Bitno je da je most zatvoren: tko ga je zatvorio nije od interesa.
“Petero ljudi je ozlijeđeno u prometnoj nesreći.”
Pasiv omogućuje fokus na žrtve, a ne na uzrok.
Na društvenim mrežama:
Čak i u svakodnevnoj komunikaciji na Facebooku, Instagramu ili TikToku, pasiv se koristi – često u objavi događaja ili proizvoda.
“Nova kolekcija je lansirana.”
Fokus je na kolekciji, ne na kompaniji.
“Video je objavljen.”
Gledalji žele znati da je video dostupan: tko ga je objavio je manje važno.
“Prijave su otvorene do kraja mjeseca.”
Pasiv daje informaciju bez potrebe da se navodi tko prima prijave.
U školskim udžbenicima:
Udžbenici su puni pasivnih konstrukcija, posebno u objašnjenjima procesa ili pravila.
“Formula se primjenjuje na sljedeći način…”
“Rezultat se dobiva dijeljenjem…”
“U eksperimentu su korištene kontrolirane varijable…”
Pasiv pomaže da tekst zvuči formalno i znanstveno.
Kad sljedeći put čitaš bilo kakav tekst, obrati pažnju na pasivne rečenice. Pitaj se – zašto je autor odabrao pasiv? Što je želio naglasiti? Ova vježba će ti pomoći da razviješ osjećaj za upotrebu pasiva u vlastitom pisanju.
