Infinitiv – Jednostavno Edukativno Objašnjenje za Učenike

Nitko ne voli osjećaj kad učitelj pita “koji je to oblik?” a ti buljišš u riječ kao da je pala s Marsa. Naš jezik obožava te situacije – različiti oblici, nastavci, iznimke… Pa ipak, postoji jedan glagolski oblik koji je tehnički najjednostavniji zato što – čekaj ovo – ne mijenja se prema licu, broju ni vremenu.

Infinitiv je neodređeni (osnovni) oblik glagola koji završava na -ti ili -ći, poput trčati, peći ili ići. Koristi se za označavanje radnje općenito, bez oznake vremena ili osobe. Najčešće ga susrećemo nakon modalnih glagola (moram učiti, želim spavati) ili kao osnovni oblik u rječniku.

Da budemo jasni: kad ti netko kaže “pogledaj u rječniku”, ne traži oblik “gledam” ili “gledaš” – traži gledati. Zato što je to baš taj osnovni oblik – starta cesta prije nego što kreneš u sve ove padežne i vremenske zavrzlame. Tu lekciju ionako vučemo još od osnovne škole, ali često ostane nejasna. I upravo zato ovdje razlažemo infinitiv do najsitnijeg detalja, bez besmislenih komplikacija.

Što je Infinitiv i Zašto je Važan?

Učenike često zbuni sama riječ infinitiv. Zvuči kao da bi trebao biti beskonačan (zapravo, latinski korijen infinitivus znači ‘neograničen’). U gramatičkom smislu, to znači da ne pokazuje granice vremena, lica ili broja.

Glagoli su inače vrlo zahtjevni – mijenjaju se ovisno o tome tko radi radnju (ja, ti, on…) i kada se radnja zbiva (sada, jučer, sutra). Infinitiv jednostavno… ne radi to. On je čist, sirovi oblik. Kao neobrađeni dijamant prije brušenja.

Zašto je onda toliko bitan? Zato što je polazna točka za sve ostale oblike. Kad ti profesor kaže “konjugiraj glagol”, ti krećeš od infinitiva – od čitati gradiš čitam, čitaš, čitao/la, itd. Također je nezamjenjiv u rečenicama s modalnim glagolima (moram, želim, mogu) ili glagolima namjere i pokreta (idem, dolazim). Bez infinitiva bi svatko pričao samo jednim oblikom, što bi zvučalo apsurdno.

Osnovna Definicija Infinitiva

Infinitiv je neodređeni glagolski način – to znači da ne određuje osobu, broj ni vrijeme. Prepoznatljiv je po nastavcima -ti ili -ći na kraju riječi:

• raditi, pjevati, spavati, igrati
• ići, peći, reći, vući

U rječniku svaki glagol stoji upravo u infinitivu, jer je to njegov ‘službeni’ oblik. Zato kad ne znaš značenje neke riječi, uvijek tražiš infinitiv.

Sve ove glagole možeš upotrijebiti bez obzira na to tko nešto radi ili kada. Zato se infinitiv često naziva i osnovnim glagolskim oblikom. Nema ograničenja – odavde možeš graditi bilo što.

Kako Prepoznati Infinitiv u Rečenici

Prepoznavanje infinitiva u rečenici može biti vrlo jednostavno ako znaš gdje tražiti. Evo par signala koje odmah možeš primijetiti:

1. Zavšetak na -ti ili -ći

Ako vidiš neku riječ koja završava na te nastavke, postoji velika šansa da je to infinitiv. Npr. čitati, trčati, ići, moći.

1. Ne mijenja se prema licu

Bez obzira na to je li subjekt ja, ti, on ili oni, infinitiv ostaje isti. Primjer: “Moram učiti” i “Oni moraju učiti” – riječ učiti je identična.

1. Dolazi nakon modalnih ili pomoćnih glagola

Vrlo često ćeš infinitiv naći nakon riječi poput moram, želim, mogu, trebam, idem, itd. Npr. “Želim spavati.”

1. Ne označava vrijeme

Za razliku od prezenta (spavam) ili perfekta (spavao sam), infinitiv ne govori kada se nešto događa.

Primjeri u rečenicama:

• Volim plivati ljeti.
• Moraš biti oprezan.
• Idem kupiti kruh.
• Zaboravio sam donijeti bilježnicu.

Sve podebljane riječi su infinitivi – bez osobe, broja ili vremena. To ih čini lako prepoznatljivim kad jednom uhvatiš ritam.

Vrste Infinitiva – Prezent i Perfekt

U nekim jezicima postoje različite verzije infinitiva – sadašnji i prošli (perfekt). Hrvatski jezik ovdje ide svojim putem: kod nas je samo jedan “pravi” infinitiv koji se aktivno koristi – prezentni ili sadašnji infinitiv.

Prije nego pomisliš “ajme, sad će biti komplikacija”, možeš biti miran/mirna. Ova je tema najjednostavnija jer perfektni infinitiv u hrvatskom nije standardna gramatička kategorija. Teoretski postoji u nekim gramatičkim analizama (npr. školskim, starije strukture), ali ga ne koristiš u svakodnevnom govoru niti u školskim zadacima.

Infinitiv Prezenta (Sadašnji Infinitiv)

To je jedini infinitiv koji aktivno koristiš u hrvatskom. Svi primjeri koje smo dosad vidjeli (čitati, trčati, ići) su upravo prezentni infinitiv.

Naziva se ‘sadašnjim’ jer označava radnju općenito, bez upućivanja na prošlost ili budućnost – kao da se radnja događa ‘sada’ u nekom općem smislu. Ali pazi: ni to ne znači da stvarno označava sadašnje vrijeme u rečenici. Infinitiv uopće ne označava vrijeme.

Koristi se:

• Nakon modalnih glagola: Moram učiti.
• Nakon glagola namjere: Želim otići.
• Nakon glagola pokreta: Idem kupiti mlijeko.
• U konstrukcijama s pomoćnim glagolima: Htio bih vidjeti film.

Prezentni infinitiv je apsolutno sve što ti treba za normalno korištenje hrvatskog jezika.

Infinitiv Perfekta (Prošli Infinitiv)

U teoriji, perfektni infinitiv bi trebao označavati radnju koja je prethodno izvršena. U engleskom jeziku postoji, npr. “to have eaten” (perfektni infinitiv) nasuprot “to eat” (prezentni infinitiv).

Međutim, u hrvatskom jeziku perfektni infinitiv nije u aktivnoj uporabi. U starije vrijeme ili u vrlo specijalističkim gramatikama moguće je naići na koncepte poput biti vidio ili biti napisao, ali to su rijetke konstrukcije koje nećeš susresti u svakodnevnom govoru niti u standardnim udžbenicima.

Dakle, možeš to mirno zanemariti – fokusiraj se samo na prezentni infinitiv.

Kako Odabrati Pravu Vrstu Infinitiva

Budući da u praksi koristiš samo prezentni infinitiv, ovo pitanje postaje vrlo jednostavno: uvijek biraš prezentni infinitiv.

Nema dileme. Nema izbora između dvije vrste. Samo trebaš pravilno formirati infinitiv (nastavak -ti ili -ći) i upotrijebiti ga u rečenici na pravo mjesto.

Jedina “odluka” koju donosiš je koji glagol želiš upotrijebiti – recimo, hoćeš li reći ići ili doći, čitati ili pisati. Ali oblik tog glagola bit će uvijek prezentni infinitiv.

Kada Koristimo Infinitiv – Najčešće Situacije

Infinitiv nije nasumičan dodatak rečenici – postoje jasne situacije u kojima se mora koristiti. Ako znaš te situacije, znat ćeš i kada ugurati infinitiv u rečenicu bez greške.

Infinitiv Nakon Modalnih Glagola

Modalni glagoli su oni koji izražavaju mogućnost, obvezu, želju ili sposobnost. U hrvatskom to su:

• moći (mogu)
• morati (moram)
• htjeti (hoću)
• željeti (želim)
• smjeti (smijem)
• trebati (trebam)

Nakon svih ovih glagola uvijek slijedi infinitiv:

• Mogu trčati brzo.
• Moram učiti za ispit.
• Hoću ići u kino.
• Želim postati liječnik.
• Ne smijem zaboraviti ključeve.
• Trebam kupiti novi ruksak.

Ovo pravilo je apsolutno i bez iznimke. Ako ikad nabaviš modalni glagol u rečenici, odmah znaš: iza njega ide infinitiv.

Infinitiv Nakon Glagola Pokreta i Namjere

Ova kategorija uključuje glagole koji označavaju kretanje ili namjeru prema nekoj radnji:

• ići
• doći
• otići
• poći

Kada koristiš te glagole da objasniš zašto ideš negdje ili što ćeš raditi, opet se koristi infinitiv:

• Idem kupiti kruh.
• Dolazim pomoći ti s matematikom.
• Otišao je vidjeti prijatelja.
• Pošla sam tražiti izgubljeni telefon.

Ovdje infinitiv doslovno odgovara na pitanje “s kojom svrhom?” ili “zašto?“. Bez infinitiva rečenica bi bila nepotpuna.

Infinitiv Umjesto da + Prezent

U neformalnom govoru – osobito u razgovornom stilu – često se infinitiv koristi umjesto konstrukcije “da + prezent”. Ova pojava je česta, ali ne uvijek gramatički preporučena u pisanom standardnom jeziku.

Primjeri:

• Neformalno: Došao sam pomoći.
  Formalno/pismeno: Došao sam da pomognem.
• Neformalno: Zovem te pitati nešto.
  Formalno/pismeno: Zovem te da te pitam nešto.
• Neformalno: Idem vidjeti film.
  Formalno/pismeno: Idem da vidim film.

U svakodnevnom razgovoru infinitiv je kraći, brži i prirodniji. U školskim sastavcima ili formalnim tekstovima bolje je koristiti “da + prezent” jer zvuči pravilnije.

Ali nemoj se prestrašiti – obje verzije su u redu, samo ovisi o kontekstu. Ako pišeš esej, budi oprezniji: ako pričaš s prijateljem, slobodno koristi infinitiv.

Razlika Između Infinitiva i Drugih Glagolskih Oblika

Ovdje dolazi dio koji zbunjuje mnoge učenike: infinitiv izgleda slično drugim glagolskim oblicima, ali ima posve različitu ulogu. Razlika između infinitiva, prezenta, glagolskog priloga i glagolske imenice ponekad je sitna u izgledu, ali ogromna u značenju.

Infinitiv vs. Prezent

Prezent je glagolski oblik koji označava sadašnje vrijeme i mijenja se prema licu i broju.

Infinitiv ne pokazuje tko obavlja radnju – prezent pokazuje.

Primjer razlike:

• Infinitiv: Volim trčati.

(Općenito o radnji, bez vremena)

• Prezent: Trčim svaki dan.

(Ja, sada, sadašnje vrijeme)

Kao što vidiš, infinitiv daje općenitu ideju, prezent opisuje stvarnu radnju u konkretnom trenutku.

Infinitiv vs. Glagolski Prilog Sadašnji

Glagolski prilog sadašnji (gerund) je oblik koji opisuje način na koji se nešto događa, najčešće završava na -ći ili -eći.

Primjeri:

• trčeći (dok trčim)
• pjevajući (dok pjevam)
• čitajući (dok čitam)

Razlika:

• Infinitiv: Volim trčati ujutro.

(Općenito)

• Glagolski prilog: Trčeći prema školi, sreo sam prijatelja.

(Način izvođenja radnje)

Glagolski prilog sadašnji daje kontekst – “dok sam radio X, desilo se Y”. Infinitiv to ne radi.

Infinitiv vs. Glagolska Imenica

Glagolska imenica (verbalna imenica) je imenica izvedena iz glagola, najčešće završava na -nje ili -će.

Primjeri:

• trčanje (radnja trčanja)
• plivanje (radnja plivanja)
• čitanje (radnja čitanja)

Razlika:

• Infinitiv: Volim trčati.

(Glagol, označava radnju općenito)

• Glagolska imenica: Trčanje je zdravo.

(Imenica, može biti subjekt rečenice)

Glagolska imenica se ponaša kao prava imenica – može imati padež, pridjeve, određivati subjekt ili objekt. Infinitiv to ne može.

Da sve ovo bude malo jasnije, evo tablice:

Jednom kad uhvatiš ove razlike, sve postaje puno logičnije.

Kako Tvoriti Infinitiv – Korak po Korak

Stvaranje infinitiva nije nikakva raketna znanost. Postoji osnovno pravilo koje vrijedi za gotovo sve glagole u hrvatskom jeziku.

Osnovno Pravilo Tvorbe

Infinitiv se tvori tako da se na glagolsku osnovu doda nastavak -ti ili -ći.

Korak 1: Nađi glagolsku osnovu

Glagolska osnova je onaj dio glagola koji ostane kad skineš nastavak. Npr.:

• Prezent: trč-im → osnova trč-
• Prezent: čitaj-u → osnova čita- (ili čitaj-)
• Prezent: pjev-a → osnova pjeva-

Osnova se najčešće vidi u prezentu, ali za infinitiv koristi se malo drukčija verzija osnove.

Korak 2: Dodaj nastavak -ti ili -ći

Većina glagola dobiva nastavak -ti:

• radi- + -ti = raditi
• pisа- + -ti = pisati
• spava- + -ti = spavati
• igra- + -ti = igrati

Neki glagoli (osobito oni čija osnova završava na suglasnik) dobivaju nastavak -ći:

• pek- + -ći = peći
• id- + -ći = ići
• rek- + -ći = reći
• vuk- + -ći = vući

Zašto ponekad -ći? Zato što zvuči prirodnije i lakše se izgovara. Pokušaj reći “pekti” ili “idti” – neugodno, zar ne? Zato jezik odabire -ći.

Korak 3: Provjeri rezultat

Infinitiv bi trebao zvučati prirodno i završavati na -ti ili -ći. Ako čuješ nešto čudno, vjerojatno si pogriješio u osnovi.

Česte Greške pri Tvorbi i Kako ih Izbjeći

1. Izostavljanje završnog ‘i’ u -ti

U razgovornom jeziku često čuješ oblike poput “pjevat”, “trčat”, “radit”. To je nestandardna, neformalna verzija.

U pisanom jeziku i školskim zadacima uvijek piši puno -ti:

• ✅ pjevati
• ❌ pjevat

Iznimka: u konstrukcijama s glagolom htjeti u futur I, dozvoljeno je skraćivanje:

• pjevat ću, radit ću

Ali izvan te konstrukcije – uvijek pune forme.

2. Pogrešan izbor nastavka

Nemoj nasumce stavljati -ći na sve glagole. Npr.:

• ❌ radići
• ✅ raditi

Nastavak -ći se koristi samo kod određenih glagola (ići, peći, reći, vući, itd.).

3. Miješanje infinitiva s prezentom

Ponekad učenici napišu prezent umjesto infinitiva:

• ❌ Moram učim.
• ✅ Moram učiti.

Ako nakon modalnog glagola staviš prezent, rečenica gubi smisao.

4. Dodavanje suvišnih nastavaka

Nemoj izmišljati oblike:

• ❌ pjevatiti
• ✅ pjevati

Infinitiv ima samo jedan nastavak – ne treba ga udvostručavati.

Savjet: kad god si u nedoumici, provjeri u rječniku. Tamo uvijek stoji pravilni infinitiv.

Infinitiv u Praktičnoj Uporabi – Primjeri iz Svakodnevnog Jezika

Teorija je teorija, ali kako to izgleda u stvarnom životu? Infinitiv nije samo nešto što se pojavljuje u udžbenicima – koristi ga se stalno, svaki dan, u normalnim razgovorima i tekstovima.

Infinitiv u Razgovoru i Neformalnom Govoru

Kad pričaš s prijateljima ili obitelji, infinitiv spontano izvire:

• “Idem spavati, laku noć.”
• “Hoćeš ići na utakmicu?”
• “Trebam nazvati mamu.”
• “Ne mogu vjerovati što si rekao.”
• “Želim jesti pizzu večeras.”

U svim ovim rečenicama infinitiv je potpuno prirodan. Nitko ne razmišlja “ajme, sad moram upotrijebiti infinitiv” – jednostavno izađe.

Kad tražiš nešto od nekoga:

• “Možeš li mi pomoći?”
• “Hoćeš doći sutra?”
• “Možeš li donijeti bilježnicu?”

Kad dijeliš planove:

• “Sutra ću učiti cijeli dan.”
• “Idemo gledati novi film.”
• “Planiram putovati ljeti.”

Ovakve rečenice čuješ stotine puta dnevno. Infinitiv je svugdje.

Infinitiv u Pisanim Tekstovima i Školskim Zadacima

U pisanim tekstovima – bilo da pišeš sastav, poruku, esej ili zadaću – infinitiv ima istu funkciju, ali možda malo formalniju.

Primjeri iz školskih radova:

• “Autor pokušava prikazati društvene probleme svoga vremena.”
• “Likovi žele pobjeći iz svakodnevice.”
• “Cilj ovog eksperimenta je utvrditi utjecaj temperature na reakciju.”
• “Potrebno je analizirati rezultate pažljivo.”

U formalnim tekstovima infinitiv često dolazi nakon:

• potrebno je
• važno je
• cilj je
• pokušava
• nastoji
• želi

Konstrukcije s infinitivom zvuče profesionalnije i preciznije nego da koristiš “da + prezent”.

Primjeri iz svakodnevnih poruka:

• “Idem kupiti kruh, treba ti nešto?”
• “Zaboravio sam poslati domaću, možeš li me podsjetiti?”
• “Trebam vidjeti professora nakon nastave.”

Infinitiv u pisanom obliku ostaje isti kao u razgovoru – samo pazi na pravopis (puno -ti, ne -t).

Najčešće Greške s Infinitivom i Kako ih Ispraviti

Sad kad znaš kako infinitiv funkcionira, vrijeme je da se pozabavimo greškama koje učenici rade stalno. Ako izbjegneš ove zamke, bit ćeš korak ispred većine.

Miješanje Infinitiva s Ostalim Oblicima

Problem: Mnogi učenici pomiješaju infinitiv s glagolskom imenicom ili prezentom.

Primjer greške:

• ❌ Volim trčanje.

(Ovo nije krivo gramatički, ali infinitiv bi zvučao prirodnije)

• ✅ Volim trčati.

Druga greška:

• ❌ Moram učim.

(Prezent umjesto infinitiva)

• ✅ Moram učiti.

Kako ispraviti:

Nakon modalnih glagola (moći, htjeti, morati, željeti, smjeti, trebati) uvijek ide infinitiv.

Ako nisi siguran/sigurna je li neki oblik infinitiv ili ne, provjeri završava li na -ti ili -ći. Ako da, velika je šansa da je infinitiv.

Pogrešna Upotreba Nakon Određenih Glagola

Problem: Neki glagoli zahtijevaju infinitiv, drugi konstrukciju “da + prezent”, a neki mogu oba.

Primjer:

• ✅ Želim ići kući.

(Infinitiv je prirodan)

• ✅ Želim da idem kući.

(Također prihvatljivo, ali zvuči formalnije)

Ali:

• ❌ Nadam se ići kući.

(Ovdje infinitiv ne funkcionira)

• ✅ Nadam se da ću ići kući.

Kako ispraviti:

Glagoli poput nadati se, misliti, vjerovati obično ne uzimaju infinitiv izravno – oni traže “da + prezent” ili futur.

Modalni glagoli, glagoli namjere i pokreta uvijek uzimaju infinitiv.

Ako nisi siguran/sigurna, probaj obje verzije naglas – ona koja zvuči prirodnije obično je točna.

Zaboravljanje Nastavaka

Problem: U razgovornom jeziku često se skraćuje -ti u -t, ali to u pisanom obliku nije prihvatljivo (osim u futur I).

Primjer greške:

• ❌ Idem spavat.
• ✅ Idem spavati.
• ❌ Moram radit zadaću.
• ✅ Moram raditi zadaću.

Iznimka:

• ✅ Radit ću sutra.

(Futur I dozvoljava skraćeni oblik)

Kako ispraviti:

U svim pisanim zadacima, esejima i formalnim tekstovima koristi pune oblike infinitiva (-ti ili -ći). Skraćene verzije koristi samo u neformalnim porukama ili u konstrukcijama s futurom I.

Savjet: kad pišeš, sempre provjeri jesi li napisao/napisala puno -ti. Ako si napisao/napisala samo -t, ispravi.

Druge česte greške:

• Dodavanje -a gdje ne treba:

❌ pjevata (ne postoji)

✅ pjevati

• Pogrešan nastavak -ći umjesto -ti (ili obrnuto):

❌ radići

✅ raditi

• Korištenje infinitiva gdje treba prezent:

❌ On trčati brzo. (nema smisla)

✅ On trči brzo.

Uvijek provjeri kontekst rečenice – infinitiv dolazi nakon modalnih ili pomoćnih glagola, ili u specijalnim konstrukcijama. Ako to nije slučaj, možda ti treba prezent ili neki drugi oblik.

Vježbe i Savjeti za Brže Savladavanje Infinitiva

Sad znаš teoriju – ali kako postati stvarno dobar s infinitivom? Vježbanjem. Evo nekoliko praktičnih vježbi i savjeta koji će ti pomoći da infinitiv postane druga priroda.

Jednostavne Vježbe za Prepoznavanje

Vježba 1: Podcrtavanje infinitiva

Uzmi bilo koji tekst (novinski članak, odlomak iz knjige, poruke s prijateljima) i podcrtaj sve infinitive koje pronađeš.

Primjer teksta:

“Želim ići u park i trčati sat vremena. Možda ću nazvati prijatelja da dođe sa mnom. Moram kupiti nove tenisice jer su stare pocijepane.”

Podcrtan infinitivi: ići, trčati, nazvati, doći, kupiti.

Vježba 2: Pretvori prezent u infinitiv

Napiši niz rečenica u prezentu, pa ih pretvori u rečenice s infinitivom.

Primjer:

• Prezent: Trčim svaki dan.

S infinitivom: Volim trčati svaki dan.

• Prezent: Čitam knjige.

S infinitivom: Moram čitati više knjiga.

Vježba 3: Popuni praznine

Napiši rečenice s prazninama i popuni ih infinitivom.

Primjer:

• Želim ______ (ići) kući.
• Moram ______ (učiti) za ispit.
• Ne mogu ______ (spavati) noću.

Ovo ti pomaže automatski prepoznati kada treba infinitiv.

Praktični Savjeti za Pamćenje

Savjet 1: Zapamti ključne glagole

Zapamti modalne glagole (moći, morati, htjeti, željeti, smjeti, trebati) – nakon njih uvijek ide infinitiv.

Napravi si kartice:

• Na jednoj strani: moći
• Na drugoj strani: mogu trčati

Savjet 2: Slušaj jezik oko sebe

Obrati pažnju kako ljudi oko tebe koriste infinitiv u svakodnevnom govoru. Kad čuješ nešto poput “Idem kupiti kruh”, primijeti da je kupiti infinitiv.

Što više slušaš, to brže prepoznaješ obrasce.

Savjet 3: Piši svakodnevno

Svaki dan napiši nekoliko rečenica s infinitivom. Može biti dnevnik, poruke prijateljima, ili jednostavne zabilješke.

Primjer dnevnika:

“Danas želim učiti matematiku i vježbati gitaru. Trebam završiti domaću zadaću prije večere.”

Što više pišeš, to će ti infinitiv biti automatski.

Kako Vježbati Infinitiv Svakodnevno

Način 1: Svjesna upotreba u razgovoru

Kad pričaš s nekim, svjesno obraćaj pažnju na infinitive koje koristiš. Probaj svjesno ugurati jedan-dva infinitiva u svaku rečenicu.

Primjer:

• “Moram ići na trening poslije škole. Želim probati novu vježbu.”

Način 2: Igre s prijateljima

Sastavite listu glagola i natjecajte se tko brže napiše infinitiv svakog glagola.

Primjer popisa:

• trčati, plivati, čitati, pisati, skakati, pjevati, spavati, jesti, piti, igrati

Tko prvi napiše sve infinitive bez greške, pobjeđuje.

Način 3: Korištenje aplikacija i online vježbi

Postoje besplatne gramatičke aplikacije i web stranice s vježbama iz hrvatskog jezika. Pretražuj “vježbe infinitiva” i radi testove.

Način 4: Prevođenje s engleskog

Uzmi engleske rečenice s infinitivom i prevedi ih na hrvatski.

Primjer:

• Engleski: I want to sleep.

Hrvatski: Želim spavati.

• Engleski: She needs to study.

Hrvatski: Ona mora učiti.

Ovo ti pomaže shvatiti kako infinitiv funkcionira u različitim kontekstima.

Bonus savjet: Ne boj se griješiti. Svatko ponekad zabode krivi oblik. Važno je učiti iz grešaka i ispravljati se.