Full‑blooded ili “full blooded”: jasno pitanje o pisanju.
Full‑blooded se piše s crticom kad opisuje svojstvo (npr. full‑blooded atletičar, full‑blooded entuzijazam); “full blood” označava količinu krvi, a “full blooded” bez crtice izgleda kao greška — dakle, koristite crticu za složene pridjeve.
Ispitat ću primjere i stilne vodiče da potvrdim pravilo.
Pravopisna i gramatička osnova
Pogledajmo: zašto je “punokrvan” jedna riječ? Zato jer je to složenica — prvi član puno- zapravo *dozira* intenzitet drugoga, -krvan.
U standardnom hrvatskom takve kvantitativne i prefiksalne kombinacije idu sklopljeno. Autoriteti jezika to potvrđuju: ne pišemo *puno krvan*, nego *punokrvan*.
Tvorbeno, to je pridjev izveden iz imenice; možeš reći: punokrvna vojska, punokrvno iskustvo, punokrvnih primjera…
Osjetno se razlikuje od opisnih izraza koji stoje odvojeno — recimo *puno krvi* ima sasvim drugo značenje.
Mala praktična napomena iz prakse: kad pišeš brže, zapitaj se — daje li prvi član mjeru svojstvu? Ako da, spajaj… i štediš popravke.
Praktična primjena u rečenicama
Kad treba reći da netko ili nešto ima obilje neke osobine — intenzivno, kvantitativno — najbolje je koristiti spojeni oblik: punokrvan.
Zvuci čvrsto; pa i jasnije ulazi u rečenicu nego lomljena verzija koja zbunjuje ritam.
Ja sam to jednom s kolegom raspravljao uz kavu: on je napisao „puno krvan“ i tekst je zapinjao.
Promijenili smo u punokrvan pas i sve je leglo.
Primjeri u praksi:
- punokrvan pas — spojeno, označava snažnu osobinu;
- puno krvan — klopka; izbjegavati;
- punokrvna linija — rodu prilagodljivo;
- punokrvan uzorak — običan izbor za stil.
Kratko i korisno: spojeno daje jasnoću, ritam i autoritet rečenici… a čitateljima štedi glavu kad čitaju.
Najčešće greške i razlikovanje
Mnogo ljudi piše *punokrvan* kao dva odvojena stvarčice — *puno krvan* — i zvuči logično, ali nije.
Kad se radi o pridjevu koji opisuje svojstvo, pravilo standardnog hrvatskog traži spojeni oblik: punokrvan.
Kako to provjeriti? Jednostavno: pokušaj promijeniti oblik. *Punokrvna*, *punokrvno*, *punokrvnih* — mijenja se, dakle radi se o pridjevu.
Ako bismo pisali o kvantiteti, recimo “puno ljudi”, tada je riječ o kvantifikatoru + imenici i piše se odvojeno.
Gdje ljudi najčešće griješe? U brzini tipkanja, u copy-pasteu s interneta ili kad naglasak zbuni oblik. I da, čujem to često u redakciji i na kavi… sama sam jednom napisala “puno krvan” u žurbi — ispravak je bio sramotan, ali učinkovit.
Savjet za kraj: test zamjene i deklinacije — ako prolazi, piši zajedno.
Zaključak
Ona predlaže da se full-blooded tretira kao jedan, spojeni pridjev — očit, standardan izbor pri opisivanju intenziteta ili urođene kvalitete (a full-blooded sportaš), jer se čita glatko i izbjegava krivo razdvajanje; full blooded (odvojene riječi) izgleda nespretno i nestandardno, dok full blood označava količinu krvi. Smatrajte spojeni oblik kao jednu potez kista koji održava rečenicu urednom i čitkom, osobito u brzom, praktičnom pisanju.
