Protest ili protesting — trebate jasno značenje.
“Protest” imenuje događaj ili objekt (npr. prosvjed, veličina protesta); “protesting” naglašava radnju ili motiv ljudi koji prosvjeduju (npr. ljudi prosvjeduju mirno). Koristim jasne pridjeve i točne podatke (vrijeme, mjesto, broj sudionika) da tekst zvuči vjerodostojno.
Ja ću nastaviti s primjerima kojima to ilustriram.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad razgovaramo o pridjevu od imenice “protest”, stvar je jednostavna, ali ljudi se lako zapetljaju. Prihvaćen oblik je *protestni* — zadržava /stn/ iz izvornika.
Tako na papiru i u govoru ostaje jasna veza s glagolom protestati (lat. protestari), što pomaže i razumijevanju: govorimo o nečemu što ima veze s protestom, a ne o nekoj izmjeni riječi.
Morfologija to potvrđuje: pridjev nastaje bez gubitka suglasničke skupine, pa dobije uobičajene nastavke za rod i broj — protestna, protestno, protestni.
Kratko i praktično: piše se onako kako zvuči i kako se logično tvori.
I da, ako ste ikad dvojili dok ste pisali najavu za skup ili naslov vijesti — sad znate kojom ćete formom ići.
Praktična primjena u rečenicama
Kad trebate od riječi “protest” napraviti pridjev, *protestni* sjajno funkcionira — zadržava skup /stn/, pa čitatelj odmah poveže riječ s protestom i protestati.
Nekoliko primjera koje ćete rado iskoristiti u vijestima, školi ili izvješću:
Protestni skup okupio je stotine građana… bilo je koračanja, povika i bubnjeva.
Protestni zahtjevi izneseni su na sastanku; jasno, bez metafora.
Protestni transparenti nosili su poruke koje se pamte — kratko, oštro, vidljivo.
Mali savjet iz prakse: kad pišete izvještaj, stavite *konkretan broj* (npr. 300 ljudi) i mjesto (Trg bana J.), jer to tekstu daje težinu.
Ja sam jednom napisao članak bez tih detalja — i urednik ga je vratio na doradu. Dakle: dosljednost i konkretika; čitateljima to znači sve.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon praktičnih primjera, vrijedi pogledati gdje ljudi najčešće zapnu — i zašto to zapravo zvuči pogrešno.
Primjer: često čujem *protesni* umjesto pravilnog *protestni*. Malo nas zaboravi da se tu čuva skupina /stn/ — kao da netko tiho ukloni *t*. Ako sumnjate, zamijenite pridjev u rečenici i poslušajte: čujete li jasno *stn*? Ako ne, vjerojatno je riječ o pogrešci.
Pravila nisu izmišljena; dolaze iz adaptacije stranih imenica (latinski protestari). Zato deklinacija prati obrazac: *protestna, protestno, protestnim*.
Moj trik? Otvorim rječnik odmah — ponekad riječi više ne lažu. I da, jednom sam i sam napisao *protesni* u bilješci… dok me rječnik nije vratio u realnost.
Zaključak
Dok vrtlar jezika njeguje glagole i imenice, čitatelji su pozvani da orezuju s pažnjom: upotrijebite protest za imenovanje događaja i protesting za prikazivanje radnje koja traje (održan je protest; ljudi protestiraju protiv zakona). Jasni izbori sprječavaju mutnu, slabiju prozu i pomažu čitateljima da vide tko je što učinio i kada. Male gramatičke navike—ispravni oblici pridjeva, precizno mjesto—djeluju poput trema, podržavajući jasnije izvještavanje i snažnije građansko razumijevanje, pa se vježba i pažnja isplate.
