Nagorijevati ili nagorjevati — tražite pouzdan odgovor.
Nagorijevati je etimološki i gramatički prikladnija forma: izvedena iz starog jat‑oblika s umetnutim “j” (nagorijeva, nagorijevaju, nagorijevali). “Nagorjevati” nastaje u govoru gubitkom “j”; u službenim i pisanim tekstovima savjetujem “nagorijevati”.
Ispitat ću slične glagole i donesem zaključak.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad priča o nagorijevati krene između prijatelja, ode to sve manje akademski, a više… domaće.
Korijen glagola je taj «stari ě» — jata — i ta jedna zvučna sitnica odlučuje hoćemo li reći nagorijevati ili nagorjevati. Čujete li u glavi nagorijev-? Meni zvuči prirodnije: nagorijeva, nagorijevaju, nagorijevali — sve se slaže u izgovoru i oblikotvorju.
Naglasak također “pomaže” toj opciji: dugo uzlazno mjesto na jati najbolje se tako uklapa. Nije to samo puka teorija; kad govorite naglas pred susjedom, lakše ćete izgovoriti nagorijevati nego nagorjevati — bar meni.
Ukratko: etimologija, akcenat i morfologija guraju prema nagorijevati. Ne tvrdim čudo, ali ako birate jedan oblik, tu imate logičan saveznik.
Praktična primjena u rečenicama
Ako želiš koristiti glagol *nagorijevati* prirodno, razmisli o nekoliko jednostavnih rečenica koje stvarno zvuče kao razgovor s komšijom na putu do dućana.
“Vatra se polako nagorijeva.” Kratko, jasno — upravo onaj kadar koji vidiš kroz prozor.
“Kuća se nagorijevala tijekom noći.” Daje osjećaj trajanja; kao da gledaš vremensku crtu događaja.
“On će se nagorijevati ako ne pokuša gasiti.” Buduće vrijeme, malo dramatično, ali korisno.
Particip “nagorijevajući” dobro služi u opisima: *Soba, nagorijevajući od dima, mirisala je na izgorenu kapu.*
Mali savjet iz prakse: provjeri slaganje s predmetom i naglasak riječi — često riješava dvojbe.
I da, nema panike; greške se ispravljaju, kao kad prepečeš kruh pa ga ipak pojedeš.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Vidim ovu grešku stalno — nagorjevati umjesto *nagorijevati*. Zvuk vara: izgovor bez dodatnog *j* brži je, prirodniji kad pričate naglo, pa pišete kako govorite. Ali etimologija šapće drugačije; korijen je u starom *gorěti*, pa se u standardu drži oblika s *-ije-*.
Ja sam to i sam pogodio jednom na brzinu — poslao SMS kolegi s „nagorjevati“ i popravio se tek kad sam otvorio rječnik. Malo neugodno… ali korisno za pamćenje. Pogledajte naglaske i paradigmu: *nagorijeva, nagorijevaju* zvuče prirodnije i pomažu odlučiti.
Savjet bez filozofije: kad dvojite, provjerite rječnik. U praksi vam to štedi vrijeme i izbjegava bespotrebne ispravke pred urednikom.
