Order ili narudžba — tu ste na pravom mjestu da razjasnimo razliku i pravilo pisanja.
Riječ je o “narudžba” kad govorimo o popisu ili zahtjevu za robom/uslugom; glasovni prijelaz /č/→/dž/ pred zvučnim suglasnikom objašnjava oblik narudžba (ne *naruđba), a pravopis i rječnik potvrđuju taj oblik.
Ja ću jasno navesti primjere i pravila dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad netko pita zašto je narudžba “tako”, najbolji odgovor često stane u jednu šalicu kave i pola rečenice objašnjenja. Riječ je, jednostavno, ženska imenica od glagola naručiti — dodali smo sufiks -ba.
Na sjecištu č + b događa se ono što fonetičari vole nazvati asimilacijom: č se ne može mirno ponašati pred zvučnim suglasnikom, pa prelazi u dž. I eto ga — narudžba.
Volim to objašnjavati slikom: zamislite dvije susjedne boce koje se sudare, pa jedna prelije malo sadržaja u drugu… slično se događa s glasovima. Stručnjak bi rekao: sufiks mijenja susjedne glasove prema pravilima glasovne pozajmice.
Dakle, oblik je i fonološki i morfološki opravdan — nije čisti hir jezika, nego logika zvuka.
Praktična primjena u rečenicama
Kad u rečenici koristite riječ *narudžba*, najjednostavnije pravilo je — držite se uobičajenih oblika: narudžba, narudžbe, narudžbi, narudžbom, narudžbama. Zvoni jednostavno, zar ne?
Poslao je narudžbu. Njezina narudžba je stigla. Platili smo narudžbom karticom. Te rečenice čitaju se prirodno, bez dvojbi… i to je cilj.
Kad opisujete sadržaj narudžbe, budite konkretni: stavka, količina, adresa. Ne pišite samo “razno” — napišite: 3x Moleskine bilježnica, 2x USB-C kabel, dostava na Ul. Ilica 15. To štedi vrijeme i sprječava reklamacije (i nepotrebne mailove).
Savjet iz prakse: kad vodite poslovnu korespondenciju, kraće rečenice + jasni podaci = manje nesporazuma. I da, kad zapitate kupca za potvrdu, napišite cijenu odmah u € — svi znamo koliko je to praktično.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Kad se poslužimo uobičajenim primjerom — riječ narudžba — često se spotaknemo o zvukove: mnogi napišu naruđba. Čuje se /đ/, pa logika „što čujem, to napišem“ izgleda opravdano.
Ali pogledajmo iznutra: dolazi od glagola naručiti + sufiks -ba. Kad č + b dođu u susjedstvo, događa se zvučna asimilacija i nastaje dž. Dakle, narudžba, ne naruđba.
Ima li pravila bez iznimke? Ne baš. Jezik ponekad vara sluh… a ponekad i nas. Moj je tip: kad nisi siguran, provjeri etimologiju ili riječi u rječniku — štedi sram i vrijeme.
Primjeri pomažu: narudžbe, narudžbi, narudžbom — ponovi to naglas i osjetit ćeš razliku. Maleni trik koji izbjegne veliku pogrešku.
