Nimalo ili ni malo: kako odabrati pravi oblik kad želite naglasiti odsutnost ili zadržati kontrast.
“Nimalo” znači potpuna odsutnost i daje kratak, snažan naglasak; “ni malo” ostavlja prostor za kontrast ili mekši ritam, često u parovima ili kad je potrebno uskladiti intonaciju — zvučno provjerite i birajte prema efektu koji želite postići.
Ja ću pokazati primjere i jednostavnu provjeru za sigurnu odluku.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova često se svodi na sitnicu koja zbunjuje više nego što treba: *zasebno* ili *sastavljeno*? Riječ kao „ni malo” i „nimalo” znače isto, ali tonalitet i funkcija rečenice odlučuju.
Kao novinar ponekad pišem u roku, pa naučiš čitati kontekst brzo… i prepoznati kad ide sastavljeno — adverbi kao *nimalo* rijetko traže razmak. Kontrastne fraze, primjerice „ne razumijem, ne slažem se”, obično idu zasebno jer naglašavaju suprotnost.
Volim test: pročitaj naglas i poslušaj ritam. Ako stane prirodno među riječi — piši sastavljeno. Ako želiš jasnoću ili ritmičku stanku — razmak ili crtica (tabu-tema) su spas. Ja sam, priznajem, znao zapeti na tome prilikom uređivanja pod deadline; malo analize funkcije riječi riješi dilemu brzo i bez drame.
Praktična primjena u rečenicama
Kad se manje-više vrtite oko nijansi poput *nimalo* i *ni malo*, najbolji učitelj je — realna rečenica. Stavite ih u glas: pročitaj naglas. Osjetit ćeš razliku.
Koristi *nimalo* kad govoriš o potpunom izostanku: *nimalo brige, nimalo straha*. Zvoni jasno, poput crvenog svjetla na semaforu.
A *ni malo* radi posao usporedbe ili kontrasta: *ni malo smijeha, ni previše šala* — zapravo gradi parove, ritam koji vuče rečenicu.
Pokušaj eksperimenata: u članku za lokalni portal (recimo Jutarnji list ili Telegram) stavi obje forme u jednoj rečenici i poslušaj što te privlači. Ja sam jednom napisao naslov koji je pao baš zato što sam izabrao pogrešan ritam… učit će ti uši više nego pravopisna knjiga.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Za kavu i brzu jezičnu dvojbu: nimalo ili ni malo? Često to nije pravopisna tragedija nego izbor ritma i tona.
*nimalo* zvuči čvrsto — „nije nimalo lako“ ima tu jednu, jasnu negaciju, kao udarac čekićem.
S druge strane, *ni malo* čuva mogućnost kontrasta: „ni malo ni puno“ ritmički pleše i daje prostor za igru riječi.
Moj osobni gaf: jednom sam u kolumni napisao *nimalo* gdje je trebalo *ni malo* — publika je osjetila gubitak naglaska.
Dakle, umjesto pravila iz kamena, poslušaj rečenicu. Ako želiš oštru, potpunu negaciju — nimalo. Ako tražiš usporedbu ili ritmički par — ni malo. Kontext odlučuje… i intuicija urednika.
