Potporučnik ili viši poručnik?

by Marria Beklavac

Potporučnik ili viši poručnik — tražite jasnu razliku.

Potporučnik obično je niži časnički čin u mornaricama (junior commissioned), dok je viši poručnik viši čin u nekim kopnenim ili slavenskim sustavima; razlika ovisi o jeziku, tradiciji službe, položaju u hijerarhiji i oznakama.

Ispitat ću primjere iz različitih oružanih grana da potvrdim detalje.

Pravopisna i gramatička osnova

Kad zagrebački stariji časnik kaže *natporučnik*, nije tu riječ o nehajnom izboru slova. Radi se o staroj glasovnoj igri: prefiks *nad-* susretne se s korijenom koji počinje na *p* i… d → t prije p. Tako je nastalo *nat‑*, kao da je jezik prilagodio ritam.

Slučaj? Ne. Pravilo.

I zato imamo norme poput natporučnik — i njegove oblike: natporučnika, natporučnici, natporučnikom, natporučnica, natporučnički. Kad ih pročitate naglas, čujete logiku deklinacije i kako se riječ nosi kroz rečenicu.

Mala anegdota: jednom sam na vojnom skupu čuo raspravu oko toga – nije bila žučna, nego lingvistička, uz kavu i smijeh. Jezik nas ipak često iznenadi… i nasmije.

Praktična primjena u rečenicama

Kad u službenom dokumentu stoji natporučnik, napišeš ga jednostavno — bez dodataka. Ali u govoru i u tekstu igra padeža postane zanimljiva…

Vidio sam to na vojnim ispravcima i u razgovoru s kolegom: natporučnika kad pričaš o nekome u genitivu, natporučniku kad mu nešto daješ, natporučnikom ako opisuješ način djelovanja. Malo kao kod alata — znaš koji čekić uzeti, ovisno o zadatku.

Vježba koja stvarno pomaže: uzmi tri rečenice iz novina (npr. Jutarnji list), preoblikuj ih kroz sve padeže i provjeri zvuči li prirodno. Ja sam tako popravio svoj stil — i štedim vrijeme pri lekturi. Manje dvojbi, brže pisanje.

Najčešće greške i razlikovanje

Slušna logika zna prevariti i najopreznije. Čujem često — i to uživo, na susretima, u komentarima — kako ljudi pišu *nadporučnik* jer im se čuje d prije p. No radi se o fonološkoj asimilaciji (d → t) pa je pravilno *natporučnik*.

I deklinacija prati isti klišej: ljudi zapisuju *nadporučnika* umjesto *natporučnika*, ili u brzom popisu činova autocorrect ubaci “nad-” jer tipkaš prebrzo.

Imao sam vlastitu grešku — jednom sam napisao cijeli popis s “nad-” i kolega me je ispravio; sramota, ali pouka ostaje: provjeri rječnik, prouči oblike (natporučnik, natporučnici, natporučnikom) i uspori pri tipkanju. Kratko, ali učinkovito: slušaš li kako netko govori ili gledaš pravilo? Pravilo pobjeđuje zvuk.

Moglo bi vam se svidjeti