Mujahedin ili mujahidin: odgovor koji tražite.
Obje varijante su transliteracije arapske riječi mujahid (množina mujahidin/mujahedin); značenje je isto — izbor ovisi o stilu, jeziku i izvorima; birajte jedan oblik i koristite ga dosljedno zbog jasnoće i pretraživosti.
Ja ću ostati dosljedan u ostatku teksta.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna osnova kaže jasno: u standardnom hrvatskom pišemo mudžahedin — taj “dž” nosi točan zvuk /dž/ iz arapskog muǧāhidīn.
Ne zvuči uzbudljivo? Možda, ali to rješava probleme: genitiv mudžahedina, množina mudžahedini, akuzativ mudžahedine — sve pada na mjesto kad imate pravilo koje ne petlja s đ.
Slučajevi? Ima ih, pa i varijanta muđahedin pojavljuje se povremeno u novinama i na internetu… rijetko, ali događa se.
Kao novinar koji spaja izvještaj i stil, volim dosljednost: manje zabune, brže lektoriranje, urednije naslovnice.
Za učitelje i prevoditelje — trik: držite “dž” kao jedinstvenu oznaku. Zvuk je isti kao u riječi džep, pa se deklinacija u glavi brže posloži.
I da, iz iskustva — jednom kad to objasnite konkretnim primjerom, ljudi prestanu prepravljati tekstove.
Praktična primjena u rečenicama
Kad objašnjavate zašto je *mudžahedin* standardan oblik i kako se deklinira, najbolje je pokazati to u praksi — kao kad prijatelju preko kave objašnjavate zašto treba reći baš tako.
Urednik koji sastavlja naslov ili profesor koji daje primjer studentima trebat će koristiti dž da izbjegnu gramatične nedoumice: genitiv glasi *mudžahedina*, množina *mudžahedini*, akuzativ *mudžahedine*.
Primjeri koji pogađaju: novinar piše: “Reportaža o mudžahedinu iz Afganistana”; profesor komentira: “Mudžahedini su utjecali na tok povijesti u regiji.”
Malo strukture za brzinu — bez suvišnih riječi, kao podsjetnik u bilježnici:
Nominativ: mudžahedin / mudžahedini
Genitiv: mudžahedina / mudžahedina
Akuzativ: mudžahedine
Ako ste u dvoumi — upotrijebite “dž”. Bolje zvuči i štedi raspravu.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad se mučiš s riječima koje dolaze iz arapskog, lako pogriješiš: je li mudžahedin s “dž” ili muđahedin s “đ”?
Standard je mudžahedin — dže zvuči kao u “džem” i tu sjeda arapsko /dž/. Često nastane muđahedin jer ljudima mozak traži paralelu sa slovom đ… i zabuni se.
Evo kako to rješavam kada uređujem tekst: otvorim rječnik; usporedim s “džihad” (isto porijeklo, isti glas); poslušam izgovor — često pomaže YouTube ili radio; i uključim provjeru pravopisa koja uočava obrazac.
Jednom sam u novinama ostavio “muđahedin” — ured mi je poslao SMS u pola noći. Naučio sam lekciju: provjeri izgovor, ne gledaj samo slova.
