Muslim ili muslim? Točno pitanje — dobro došli.
U hrvatskom se obično piše “muslim” malim početnim slovom kao zajednički imen, osim u službenim nazivima ili naslovima (npr. Islamska zajednica) gdje pravila za velika slova vrijede; pridjevi kao “muslimanski” također su mala slova. Provjerim lokalne pravopisne izvore ako želite potpunu potvrdu za specifičan kontekst.
Ispitat ću pravila iz relevantnih rječnika i stilskih vodiča za vas.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad se priča o velikom ili malom slovu u vezama s vjerom, pravila su zapravo jednostavna — ali ponekad zbunjuju.
Vlastita imena (npr. Katolička Crkva, Islamska zajednica) pišu se velikim slovom.
Opće imenice — musliman, katolik, pravoslavac — pišu se malim slovom kad govorimo o ljudima ili skupinama općenito.
Ja sam znao napisati “Musliman” na početku teksta pa ga kasnije vidjeti malim i pomisliti da sam lud.
Dogodi se.
Kad riječ uđe u službeni naziv ili je dio imena organizacije — velika slova su obvezna.
Kad govorimo o pripadnicima, koristimo malo slovo.
Dakle: praktično i dosljedno.
Malo slovo za članove, veliko za službene nazive — i mirna kafa.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govorimo o pisanju u rečenicama — pravilo je jednostavno, a često zanemareno. Imenice koje označavaju pripadnost vjerskoj zajednici pišu se malim slovom, osim kad su dio službenog naziva: dakle musliman, muslimanka, muslimani…
Primjer u rečenici: Njezin prvi muž bio je musliman. Kad navodite brojeve ili slučajeve, pazite na padeže: tri muslimana, s jednim muslimanom. Pridjevi ostaju malim slovom — muslimanski običaji, ne Muslimanski običaji.
Mali trik koji koristim: ako zvuči kao ime udruge ili instituta — provjeri službeni naziv. Tamo često stoji veliko slovo. I da, često sam i sam pogriješio u tekstu za lokalne vijesti — brzo ispravim i učim… to je novinarski zanat.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon par praktičnih primjera o pravilu malog slova, evo što me najčešće muči kad čitam naslove i članke… i vjerojatno i vas. Ljudi — pa i iskusni urednici — često napišu *Musliman* jer ih vuče engleski ili nesigurnost. Statistika lektorskih pogrešaka u lokalnim medijima to potvrđuje: naslov blista, a pravilo gasne.
Druga zamka? Miješanje imenice i pridjeva. Piše se *muslimanski običaji*, ne *Muslimanski običaji* — ime zajednice i pridjev drže malo slovo. I da, ima mjesta gdje je veliko slovo opravdano: nazivi institucija, primjerice *Islamska zajednica*.
Moj savjet iz prakse: držite se pravila, koristite rječnik ili provjeru i budite dosljedni — čitatelju to olakšava život, a vama štedi ispravke kasnije.