Kakao: grammatičko pitanje koje tražite rješenje.
Genitiv od riječi “kakao” u standardnom hrvatskom je “kakaa” (ne “kakaoa”); u pisanju, receptima i etiketama držite se “kakaa”, a u govoru je uobičajeno čuti i “kakaoa”.
I ja pazim na te nijanse kad uređujem tekstove — provjerite i ispravite par primjera da navika ostane.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o riječi kakao, susretneš dvije varijante genitiva — *kakaa* i *kakaoa* — pa zna zavladati mala gramatička zbrka. Ja sam to često objašnjavao učenicima: standard prihvaća kakaa (nominativ kakao, genitiv kakaa).
Slučaj iz učionice: učenik napiše “nemam kakaoa” i odmah slutim raspravu… Ispravno je: nemam kakaa.
Deklacija zvuči ovako: kakao, kakaa, kakau, kakaom, kakaima. Jednostavno, ali zahtijeva naviku — baš kao da prelaziš s instant na pravi kakao u prahu.
U govoru ljudi često kažu kakaoa, i to nije rijetko; u formalnom pisanju pak drži se *kakaa*.
Ako želiš brzo pravilo za ispite: napiši kakaa. Nitko ti neće zamjeriti.
Praktična primjena u rečenicama
Kad god pišete recept, zadaću ili kratku bilješku, sjetite se jednostavnog pravila: u genitivu jednine standardno pišemo kakaa. Dakle, ne „nemam kakaoa“, nego „nemam kakaa“. Zvuci možda čudno kad to izgovoriš naglas — u razgovoru će mnogi reći „kakaoa“ i nitko neće posumnjati u tvoju srčanost, ali za formalni tekst vrijedi pravilo.
Primjeri su jasni: „Nema više kakaa.“ „Treba mi pola šalice kakaa za kolač.“ Korisno je imati dosljednost u školskim radovima i receptima; jedna odluka štedi vam ispravke i pogotovo vrijeme.
I da, ispričat ću vam osobnu grešku: jednom sam u receptu napisao „kakaoa“ i profesorica me fino ispravila — od tad uvijek provjerim prije slanja.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Kad razgovaram s prijateljima o receptima, uvijek izroni ista sitnica: *kakaa* ili *kakaoa*? U govoru često čujem “nemam kakaoa” — zvuči prirodno, pa ljudi to i pišu. Ali standard kaže: genitiv jednine muškog imenice je *kakaa*.
Zašto se zbunjamo? Brzina govora guta kratke vokale… i onda dodaš još jedno slovo da bi “izgledalo” jasno. Tako nastaju pogreške, ili miješanje s drugim oblicima.
Sjećam se kad sam u školi napisao “kakaoa” u eseju — profesorica je olovkom ispravila, ali objasnila i zašto, pa sam zapamtio.
U receptima, gdje je praktičnost važnija, ljudi popuste; u pisanom standardu vrijedi pravilo. Kratak test: ako ide genitiv — piši *kakaa*.
