Cappuccino ili kapučino — tražite pravilan oblik za hrvatski jezik.
Cappuccino je talijanski izraz i u većini jezika, uključujući hrvatski, preporučuje se originalno pisanje “cappuccino”; u govoru i nekim jezicima prilagođava se izgovoru i deklinaciji (npr. kapučino), pa provjerim rječnik i lokalna pravila.
Ja ću nastaviti s primjerima i čestim zamkama.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova nije suhoparna teorija — radi se o malim, praktičnim pravilima koja vam štede neugodne pogreške… i dosta predavanja.
Č i ć razlikujemo po zvuku: č je tvrđi, ć mekši — zato *kuća* ima č, a *prića* je greška koju često čujem čak i na radiju.
Kad učenici griješe, najčešće to vidim u testovima iz 5. razreda; statistika? Nekoliko posto pogrešaka po razredu, ali dovoljno da izazove glavobolju nastavniku.
Tuđice rješavamo fonetski. Cappuccino? Kapučino — i to u muškom rodu, s pravilnom deklinacijom.
Moj savjet iz prakse: prije nego zapečatite oblik, zapišite kako izgovarate riječ… pa prilagodite pravilo govoru. Tako radi urednik koji pola života provede među tipkovnicama i šalicom kave.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon što objasnim najčešće zamke s č i ć, pokažem kako pravilo zapravo radi — u rečenicama, neposredno i bez filozofije.
Učenik ili urednik može odmah primijeniti pravilo i izbjeći neugodne ispravke pred razredom ili kolegama… To djeluje bolje kad se radi na stvarnim primjerima.
Kapučino je zgodan test: Naručila je kapučino. Konobar je prolio kapučino. Pozvao me na kapučino. Vidite ritam? Deklinacija ulazi u igru: kapučina, kapučinu — ne pogađa se to slučajno, nego se uči kroz ponavljanje, izgovor i usporedbe.
Meni je jednom profesor označio sve greške crvenom kemijskom pred kvartom ljudi — od tada pazim.
Ponovite naglas, provjerite izvor, i sigurnost će doći brže nego što mislite.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Često me pitaju za ć i č — i uvijek odgovorim kao da sjedimo u kafiću, a ne na ispitu. Č je “tvrđe”, osjetiš to u zubima; ć klizi mekše.
Ponekad se igra etimologije pokaže spasom: kapučino dolazi od tal. cappuccino, pa pišemo kapučino. Sklonidba također otkriva istinu — muški oblik kapučino, genitiv kapučina.
Evo nekoliko zafrkantskih primjera koji ostanu u glavi:
- kuća, ne kuča — riječ iz starije slavenske baštine.
- priča, ne prića — osjeti izgovor.
- vruće, ne vruče — fonetika presudi.
Ja sam jednom nakon brzog tipkanja napisao “prijča” — sramota, ali naučio sam da sporo provjerim sumnjive riječi. Vježba čitanja i pisanja stvarno pomaže. Ako želiš, pošalji mi svojih pet najgorih grešaka i sredimo ih skupa.
