Kći ili kćer — tražite pravilo za padeže.
Kći koristite kad pitate „tko?“ i zamijenite s „ona“ (Nominativ). Kćer koristite kad pitate „koga?“ i zamijenite s „ju“ (Akuzativ). Primjeri: „Kći je došla.“ vs. „Vidim kćer prijatelja.“
I ja često podsjetim: vježbom zamjena postane automatska.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad razgovaramo o “kći” i “kćer”, nije riječ o ukusima — radi se o funkciji riječi. Kći koristi se kad netko odgovara na pitanje tko ili što: ona stoji kao subjekt. Primjer: “Kći izlazi u pet.” Kratko i jasno.
Kćer pak dolazi kad pitamo koga? što? — dakle, kad je riječ o izravnom objektu. Recimo: “Vidjela sam kćer jutros.” Zvuci slično, ali padeži odlučuju.
Da, gramatičari znaju biti dosadni, ali ovdje imate praktično rješenje: pogledajte ulogu riječi u rečenici. Ako se zapitate — pokušajte brzo zamijeniti oblik drugim padežem; obično odmah klikne.
Meni se jednom dogodilo da sam pogriješio u članku… neugodno, ali od tad uvijek provjerim funkciju rečenice prije slanja.
Praktična primjena u rečenicama
Ako želiš brzo znati koristiti “kći” ili “kćer”, radi test koji koristim kad uređujem tekst uz kavu: postavi pitanje tko? — i stavi zamjenicu ona. Ako rečenica radi s ona, piše se “kći”. Primjer: “Ona je moja kći.” Jednostavno.
Ako ti pitanje glasi koga? — zamijeni sa ju. Ako zvuči prirodno, treba “kćer”. Primjer: “Vidim tvoju kćer.” Malo pravila, puno praktične mudrosti.
Moj trik: uzmi tri svoje rečenice iz maila ili poruke i primijeni test. Ako zabrljaš — dogodilo mi se u hit-replyju — popravak traje dvije sekunde.
Vježbaš li to pet minuta dnevno, postane automatsko… i nema više neugodnih ispravaka pred šefom.
Najčešće greške i razlikovanje
Mnoge zamke oko “kći” i “kćer” nastanu iz brzine i navike — tipkaš, misliš da je isto i šalješ poruku. Pa kako se snaći? Pitanje riječi u rečenici rješava stvar: tko? — kći. Koga? — kćer. Jednostavno, zar ne? Ali zna prevariti predikativ i objekt… zato imam jedan praktičan test koji koristim kad pišem članke ili šaljem poruke: zamijeni s “ona” i “ju”.
Ako zvuči prirodno ona, piši kći; ako naturalno ide ju, piši kćer. Primjer iz života — u naslovu novinske fotke: “Kći slavnog glumca prisustvuje” (subjekt), ali u opisu: “Novinari su pitali kćer hoće li govoriti” (objekt). Malo prakse i postane ti automatski.
