Below-average ili below average: kratko pravilo za ispravnu upotrebu.
“Below average” stoji iza glagola ili kao predikativ: “Rezultat mu je below average.” “Below-average” s crticom ide ispred imenice kao jedinstveni pridjev: “a below-average rezultat.”
I ja ću nastaviti s iznimkama i primjerima koje vrijedi zapamtiti.
Pravopisna i gramatička osnova
Pri kavi ću ti ovo objasniti kratko i jasno… prefiksi poput *ispod-* i *nat-* u hrvatskom obično se lijepe uz pridjev ili prilog: ispodprosječan, natprosječan, ispodprosječno — daju mjeru, vrijednosni ton. Zvuči tehnički, ali zamisli ih kao ljestvicu: nat– podiže iznad, ispod– spušta ispod norme.
S druge strane, negacija s *ne* kod glagola drži distancu. Ne piše se spojeno: *ne radi, ne trči*. Zašto? Jer *ne* tu nije prefiks koji mjeri, nego osobna zamjena koja mijenja radnju. I da, zna se zbuniti — i meni se jednom dogodilo da sam napisao *neradi* u e-mailu; kolega me ispravio i rekao: zvuči kao da je robotički naziv.
Primjeri pomažu: ispodprosječan rezultat — pridjev; ne radi danas — glagol s negacijom. Simple, ali efikasno.
Praktična primjena u rečenicama
Kad razgovaramo o prefiksima poput ispod- i nat-, najjednostavnije je pogledati primjere — to uvijek razjasni više od teorije.
Piše se ispodprosječan i natprosječan jer se radi o složenicama: spoj pridjeva s prefiksom. S druge strane, ne je često zasebno s glagolom: ne radi — dva odvojena dijela.
I to nije samo pravilo iz udžbenika. Kad brzo kucaš objavu ili ispravljaš CV, provjeri funkciju riječi.
Pokušaj zamijeniti: ako može stajati samostalno ispred glagola, piši odvojeno. Ako mijenja pridjev u jednu novu cjelinu, spoji.
Primjeri iz svakodnevice:
- U testu je bio ispodprosječan — jasno.
- Ona je natprosječna u matematici.
- Ne radi zadatak — tu ne stoji samostalno.
Mali trik: izgovori rečenicu naglas. Osjetiš li jednu riječ ili dvije? To ti obično kaže sve.
Najčešće greške i razlikovanje
U razgovoru s prijateljem često izleti: pišeš *ispod prosječan*, a misliš *ispodprosječan* — zvuči slično, pa nam ritam govora zavede ruku. I obrnuto: kod glagola mnogi skrate i stave *neradi*, iako je pravilno *ne radi*. Ja sam se jednom pomešao pišući izvještaj za lokalni list… i brzo sam naučio razliku.
Pravilo koje štedi živce: prefiksalni pridjevi i prilozi (ispodprosječan, nadprosječan) idu zajedno. Verbalna negacija piše se odvojeno (ne radi, ne želi). A imenice koje znače odsustvo ili pojam bez nečega pišemo spojeno — *nerad*, *neznanje*.
Kratko, praktično i bez teorije: slušaj smisao riječi, ne samo zvuk. I da—provjeri rječnik kad nisi siguran; štedi ti sram i urednički popravak.
