Zbunjenost između “confession” i “confessional” rješavam jasno.
“Confession” znači sadržaj priznanja (npr. priznanje krivnje ili osobna ispovijest); “confessional” je pridjev za stil ili opis (confessional tone) i imenica za mjesto ispovijedi (confessional booth). Izaberite “confession” za sadržaj, “confessional” za stil/prostor.
I dalje ću navoditi primjere i česte zamke.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o /ije/ i /je/, nije to strogo pravilo koje visi nad glavom poput znaka “zabranjeno”. Slučajno — često pomaže izgovor: duga riječ traži /ije/ (mlijeko, cvijet), kratka upregne /je/ (čovjek, djed). Ipak, ima lukavih iznimki.
Povijest zna zavrtjeti stvar: ponekad se oblik održao zbog starinskog izgovora — Tijelova vas ne sluša ako gledate samo skraćene forme. A ponekad je razlika u značenju ta koja odlučuje; nije uvijek fonetika.
Ja sam jednom pogriješio u tekstu za lokalni list — stavio “ispovijed” bez razmišljanja i dobio ispravak od baka koja čuva jezik kao obiteljsku kuharicu. Naučio me: slušaj kako ljudi govore, provjeri rječnik, i kad si nesiguran — izaberi ono što zvuči prirodno. Malo intuicije, malo pravopisa… i mir.
Praktična primjena u rečenicama
Kad razgovaramo o ispovijedi, nije to samo gramatička vježba — to su sitne odluke koje čine tekst prirodnijim.
*Ispovijed* je imenica: kažeš “Ona je išla na ispovijed prije blagdana.”
Jednostavno, jasno, bez komplikacija.
Glagol ide kao *ispovijediti* — “On je ispovijedio.”
Lako pamtljivo, zar ne?
Ponekad ćete vidjeti izvedenice s -je-: *ispovjednik, ispovjedaonica* — sa normom su prihvatljive.
Ipak, kad zapne… rječnik je vaš najbolji prijatelj.
Mala anegdota: jednom sam napisao “ispovjed” u žurbi — urednica me vratila s osmijehom i popravkom.
Naučio sam da su iznimke rijetke, ali vrijedne provjere.
Kratko i praktično: za imenicu — ispovijed; za radnju — ispovijediti.
Najčešće greške i razlikovanje
Često se spotaknemo o riječ “ispovijed” zato što govor zvuči drugačije od pisma. Mnogi napišu *ispovjed* — kratak slog izgleda prirodnije, zar ne? Ali pravi oblik je *ispovijed* (imenica) i *ispovijediti* (glagol).
Izvedenice prave dodatnu zabunu: *ispovjednik* i *ispovjedaonica* postoje i zvuče logično, pa ih ljudi prihvate bez provjere… I tu nastaje kaos. Kako to riješiti? Pogledajte osnovni oblik riječi u Rječniku, usporedite značenja izvedenica i ne vjerujte samo izgovoru ili autocorrectu — oni često vode krivim tragom.
Osobno: jednom sam u članku zgrabio “ispovjed” i urednik me vratio s crvenom olovkom. Naučio sam pravilo brzo — i taj osjećaj neugode nakon ispravke vrijedi kao lekcija. Kratko i korisno: rječnik, usporedba oblika, pa tek onda intuicija.
