Priznati ili priznati?

by Marria Beklavac

Priznajete li pogrešku ili ne — razmotrite posljedice i motive prije odluke.

Ako priznanje može popraviti štetu i prihvatiti odgovornost uz konkretnu naknadu, obično priznajte; ako riskira nepopravljivu štetu bez koristi ili sigurnosti, pričekajte i pripremite plan odgovornosti i pravne savjete.

Ja ću ostati uz vas dok razrađujemo sljedeći, siguran korak.

Pravopisna i gramatička osnova

Pravopisna osnova za /ije/ i /je/ ponekad zvuči kao stara rasprava na kavi — ali ima reda u tom kaosu.

Ukratko: duži slog često vodi prema -ije- (bijel, cvijet, mlijeko), dok kraći slog obično daje -je- (čovjek, djed, savjet).

Slušajte riječi. Pokušajte izgovoriti naglas — često pomaže.

Ja sam jednom u tekstu napisao *mlijek* i kolega me ispravio; greška je pala brzo, ali pamti se.

Pravilo nije sveto; povijesne forme i tradicija više vole svoje oblike, pa rječnik treba biti prijatelj kojeg povremeno konzultirate.

Ako vas muči konkretna riječ, recite — pogledat ću i objasniti zašto ide /ije/ ili /je/, bez suhoparnog pravopisnog žargona.

Praktična primjena u rečenicama

Kad krenete iz teorije u praksu, radije to radite polako, korak po korak — kao da učite novu kavu: prvo je pomirisati pa tek onda kušati. Najjednostavnije: izgovorite riječ naglas. Osjetite duljinu sloga… često odmah razriješi sumnju. Provjerite značenje i kontekst; neke forme su tradicija, kao one stare riječi koje djed još koristi kad čita novine.

Probajte ugraditi oblik u kratku rečenicu — recimo: “Nakon događaja nije htio ispovijedati” ili “Ispovijedao je satima.” Pa onda skratite: ispovjediti. Igrajte se licima i vremenima; ja sam tako jednom sat vremena mučio konjugaciju dok mi je mačka sjedila na ruci. Pomaže. Brže ulovite greške, a rečenice dobiju ritam i život.

Najčešće pogreške i razlikovanje

Ako ti kažem: slušaj riječ, često je rješenje u ritmu izgovora.

Često ljudi pišu je tamo gdje treba *ije* — zato što im kraći izgovor zvuči prirodnije u razgovoru.

I obrnuto: ponekad pišu *ije* zato što im tako čini “ispravno”, pa previdiš da je riječ zapravo iznimka (poput rječnik).

I još—miješanje oblika unutar istog korijena nije rijetkost: ispovijedati vs. ispovjediti, zna se dogoditi kad preskačeš između procesa i rezultata.

Jedna praktična navika: kad sumnjaš, provjeri u rječniku; kad pamtiš iznimke — uštediš vrijeme.

Vježba pomaže: uzmi deset riječi dnevno i reci ih naglas.

Ja sam tako jednom zamijenio mlijeko s *mljeko* u poruci… ljudi se nasmiju, ali pamtiš grešku.

Dulji slog → *ije*. Kratki → *je*. I zapamti iznimke.

Moglo bi vam se svidjeti