Ispripovijedati ili ispripovjedati — tražite pravilni oblik.
Ispravno je “ispripovijedati”: to je standardni perfektivni glagol koji slijedi dvosložnu osnovu (is- + pripovijedati) i pravilne oblike (ispripovijedam, ispripovijedaš); “ispripovjedati” je neopravdana zamjena koja miješa glasove i može stvarati nedoumicu u aspektu.
I ja ću pokazati par primjera i pravilo jasnoće.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad netko pita treba li pisati ispripovijedati ili ispripovjedati, rekao bih: idi ravno na ispripovijedati. To je standard — mirno, jasno, bez nepotrebnih eksperimenata.
Malo gramatičke šetnje: radi se o nesvršenom glagolu; oblik s -ijed- je onaj koji je u hodu jezika i u školama. Nešto kao kad birate kavu — espresso je standard u kafiću, iako netko može naručiti lungo.
Konjugacija to potvrđuje: ispripovijedam, ispripovijedaš, ispripovijedat ćemo… pa nema tu zamke.
Savjet iz prakse: u pisanju koristite ispripovijedati. Rješava dvojbe, štedi vrijeme i čini tekst ugodnijim za čitanje — kao dobro posložena rečenica koja odmah sjeda.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišem o glagolu *ispripovijedati*, govorim kao netko tko sjedi nasuprot tebe uz kavu — neposredno i praktično.
Upotrijebi oblik *ispripovijedati* kad želiš jasno naznačiti da radnja nije završena: “Danas će ona ispripovijedati svoje iskustvo” zvuči precizno, najavljuje događaj; “Često ispripovijedam priče iz djetinjstva” odmah pokazuje naviku.
Ponekad ljudi miješaju oblike pa tekst škripi. Rješenje? Drži se jednog aspekta kroz rečenicu.
Ako želiš primjer na dlanu: u uputama za radionicu koristi imperfektivni oblik za ponavljanje, perfektivni za jedinstvene akcije.
Mala greška koju sam napravio — prebrzo sam mijenjao vremena; tekst je postao nejasan.
Sada pazim: dosljednost = čitljivost. I to je sva mudrost.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Pogreške s ispripovijedati često nisu tehničke — dolaze iz naglog pomicanja pažnje, kao kad skreneš s ulice pa shvatiš da si u drugom kvartu.
Jedna česta klopka: zamijeniš infinitiv — napišeš *želim ispripovjedati* kad misliš na radnju koja traje ili se ponavlja. To zvuči… krivo. Treba biti *ispripovijedati*.
Druga sitnica koja često buni: oblik prezenta i budućeg. Drži se uzoraka — ispripovijedam, ispripovijedaš, ispripovijedat ćemo — i ćeš izbjeći slične gafove.
Treće, miješanje s imenima i pridjevima: pripovijest, pripovijedalo, pripovijedalački — lako zamagliš poruku.
Savjet iz prakse: prije nego objaviš tekst, pitaj se želiš li reći nešto jednokratno ili trajno… i koristi isti ton kroz cijeli tekst. Djeluje kao sitnica, ali čitljivost skače odmah.
