Izštipati, išštipati ili ištipati — tražite jasnu normu za pisanje i izgovor.
Ištipati je standardna pisana forma (iz‑ + š‑ → iš u govoru); izštipati pojavljuje se u dijalektu i neformalnom tekstu, a išštipati rjeđe, kao refleks izgovora. Za formalno pisanje preporučujem ištipati.
Istražit ću primjere i norme ako želite detalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Pri kavi ću ti to objasniti kao lokalni jezični detektiv… Iz + štipati nije misterija, ali ima par koraka koji zvuče pomalo kao kućna kemija: iz + š → isš — jer iz gubi glas, pa se slaže sa š; zatim mjesto artikulacije se izjednači i dobiješ išš; na kraju, da govor teče, skupina se reducira u ištipati.
Čuješ li razliku? I ja sam se na početku zbunio kad sam vidio *izštipati* u neformalnim zapisima — zvuči sirovo. Standardni oblik zapisujemo kao ištipati, pa i prezentski i perfekti (ištipam, ištipao) prate tu logiku.
Ukratko: fonologija radi posao u pozadini, a norma bilježi rezultat. Kao kad autocorrect popravlja poruku — često zna pogoditi, ali ponekad i ispravi previše.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon što razjasnim fonološke procese, najbolje je baciti se na primjere — pravo, svakodnevno. Vidjet ćeš kako se *ištipati* ponaša u rečenicama: “ištipam ga svaki put” za rutinu; “jučer sam ištipao” kad pričamo o jednom činu; “oni su ištipali” za opis prošlog događaja u množini.
Sitne nijanse menjaju ton: u razgovoru zvuči opušteno, u pisanoj formi traži preciznu konjugaciju.
Savjet iz prve ruke: napiši 10 kratkih rečenica — različita lica, različita vremena — i pročitaj naglas. Meni je to jednom spasilo kolumnu kad sam žurio s rokom; greške su nestale već nakon pet rečenica. Provjeri i stil — hoće li čitatelj očekivati razgovorni duh ili standardni zapis? Praktika skida nesigurnost.
Najčešće greške i razlikovanje
Provjeri izvor i pravilo — ali ne mehanički. Kad vidiš riječ “navodno” ili nema autora, znači da je šifra za oprez; provjeri MZOŠ, Institut ili službenu web-stranicu. Ja sam jednom nasjeo na članak bez izvora, izgubio sam sat provjeravajući… naučio sam.
Slušaj izgovor. Ako čuješ naglaske koji mijenjaju značenje ili koče ritam rečenice, ponovi naglas. Govor ti otkriva zamke koje pismen ne pokazuje.
Vježbaj konjugacije — svakodnevno. Dovoljno je pet minuta s aplikacijom ili gramatičkom tablicom; uštedjet će ti neugodne mailove kolegama. Na primjer: ja sam napisao, ne ja napisao.
Koristi standardni oblik. U službenim dokumentima i prezentacijama koristi standard — ljudi će te shvatiti ozbiljno. I da, ako treba, nosi dobar notes i olovku.
