Francusko ili french? Odabrali ste pravu temu — jasnoću pravopisa.
Francusko imenujte velikim slovom kad je to vlastito: narod, jezik, nacionalnost ili službeni naziv (The French, French language, French cuisine). Malim slovom koristite kad je opis stila ili oblika, ne nacionalnosti (french doors, french press).
Ja ću nastaviti s konkretnim primjerima i iznimkama ako želite.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravilo o velikom i malom početnom slovu zna biti lukavo — ali zapravo je jednostavno kad ga doživite kao malu kartu puta. Ime države piše se velikim slovom: Francuska. Pridjev koji opisuje porijeklo piše se malim: francuski, francuska, francusko.
Evo praktične slike: Francuz ili Francuskinja tretira se kao vlastito ime — piše se velikim slovom, poput osobe. Pridjev nije vlastito ime pa ostaje malim, osim u službenim nazivima. Primjer koji svi znamo: Hrvatski nogometni savez — tu je riječ o službenom imenu i zato velika slova.
I da budem iskren — i ja sam znao pomiješati ovo u brzom SMS-u. Jedna provjera prije slanja teksta i izbjegavate neugodne korekcije… i to je to.
Praktična primjena u rečenicama
Kad prijeđete s pravila na praktiku, počnite jednostavno: državne imenice uvijek s velikim početnim slovom — Francuska.
Pridjevi koji označavaju porijeklo pišu se malim: francuski vina? ne, francuska vina. Jednostavno, ali često zapečemo tu.
Primjeri pomažu… uvijek. Voli francuska vina — to je pridjev. Susreo je Francuza — imenica.
I još: ako je pridjev u službenom nazivu, piše se velikim; Hrvatski nogometni savez nećete napisati malim slovom, osim ako namjerno ne želite zvučati neprofesionalno.
Moj savjet iz prakse — provjerite kontekst. Pitajte: je li riječ ime države, narodnosti ili opisni pridjev?
Jedna provjera u tekstu često štedi deset korekcija kasnije. I da, ne bojte se pogledati službeni naziv na internetu; to traje dvadesetak sekundi, a vrijedi svakog znaka.
Najčešće greške i razlikovanje
Uvijek mi zapne za oko kad vidim napise poput „Francuski sirevi“ ili „francuska predsjednica“ — logično zvuči, ali zna zbuniti. Pravilo je jednostavno: vlastita imena pišu se velikim slovom. Tako je Francuska država, Francuz ili Francuskinja su ljudi. Pridjev koji opisuje porijeklo piše se malim: francuski sirevi, francuska vina.
Kako to brzo provjerim? Pitam se: *je li riječ ime ili opis?* Ako je ime — veliko slovo. Ako opis — malo.
Meni je pomoglo kad sam jednom u žurbi napisao „Francuska kuhinja“ umjesto „francuska kuhinja“; kolega me ispravio i od tada to primijetim odmah. Malo pažnje spriječi glupe pogreške… i štedi sram pred uredom.
