Jockey ili đokej — provjerimo pravilo.
Pravilno u hrvatskom standardu je džokej (izgovor /dʒ/ piše se dž; deklinira se: džokej, džokeja, džokeju). Oblik đokej mijenja izgovor i nije standardan; držite se rječnika i grafije džokej.
I ja dalje objašnjavam porijeklo, deklinaciju i primjere.
Pravopisna i gramatička osnova
Pitaj me zašto pišemo džokej, a ne *đokej*, i odgovaram kao susjed koji zna manje-više sve o slovima… ali ne previše ozbiljno.
Zvuk /dʒ/ u engleskom—poput onog u „jockey“—u hrvatskom prirodno ide na /dž/. To nije sitnica: razlikovanje /dž/ i /đ/ mijenja riječ, pa i deklinaciju. Dakle: džokej, džokeja, džokeju… sve normalno.
Pogledajte porijeklo riječi i primjere: englesko dʒ -> hrvatsko dž. To je fonetsko pravilo i povijesni obrazac, ne prosta navika. I da, znam da nekima zvuči pedantno — meni je jednom prijatelj rekao da zvučim kao leksikograf — ali kad prepišete ime u dokumentu ili novinski naslov, ionako želite biti točni.
Kratko i jasno: pratimo izgovor i tradiciju. Tako izbjegnete sumnje i neugodne ispravke.
Praktična primjena u rečenicama
Ako se dvoumiš oko pisanja riječi iz engleskog — napiši *džokej*. To je praktično rješenje i u govoru i u pisanom tekstu; tako kažu norme, pa ih je pametno slijediti.
Htio je postati profesionalni džokej. Kratko, jasno i zvuči domaće.
Vježba je ključ: džokeja, džokeju, džokejima… čujes li razliku? Ne mora te zbunjivati sličnost /dž/ i /đ/ — slušna razlika nije opravdanje za pogrešnu grafiju. Kad nisi siguran, baci pogled u rječnik.
Savjet za nastavnike i urednike: dosljednost gradi povjerenje čitatelja. Ako želiš, napraviju malu bilješku u stilu *koristimo oblik džokej* i drži se toga — štedi rasprave i popravke u rokovima. I da, tko voli konje, zna koliko preciznost znači.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon praktičnih savjeta o dosljednosti — usko, jasno i bez misterija — valja pogledati gdje najčešće zapinjemo.
Pogrešni grafemi provlače se tiho, posebno u pozajmljenicama. Zašto se miješaju /dž/ i /đ/? Ima tu nekoliko razloga: slušna zbrka (mnogo ljudi ih ne razlikuje), etimologija (engleske riječi često traže *dž*), i domaća tvorba koja zna “prepraviti” zvuk (npr. komparativi gdje d → đ iskače).
Provjera podrijetla riječi često rješava stvar — anglicizmi imaju veću šansu za *dž*. Testirajte riječ u rečenici: *džokej*, ne *đokej*… I da, priznajem — i ja sam znao posrnuća; jednom sam napisao *đins* umjesto *džins*. Naučio sam brzo: prati uzorke, slušaj, i ne boj se provjeriti rječnik.
