Dijetetov ili djetetov — tražite pravilnu formu.
Pravilno je „djetetov“ za posvojni oblik (djetetov ruksak, djetetov osmijeh); deklinacija: djetetova, djetetovu, djetetovim. „Dijetetov“ je netočan prema normi i fonetici.
Ja ću dalje objasniti kratke vježbe i trikove za ispravan izgovor.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad se pitaš zašto pišemo djetetov, nije to misterija — to je kombinacija gramatičkog pravila i zvuka riječi. *Djetetov* kaže: to pripada djetetu. Koji oblik uzeti ovisi o funkciji u rečenici: djetetov, djetetova, djetetovu, djetetovim… kao kad biraš jaknu prema vremenu; ista osnova, malo prilagodbe.
Fonetski: naglasak je kratak uzlazni — osjeti razliku u izgovoru; zato sredina -et- stane prirodno, za razliku od *dijetetov koji zvuči nategnuto.
Ako si vizualan tip, zamisli ritam rečenice: djetetov (kratko…), prirodno pada na uho.
Osobno, jednom sam na radiju ispravno objasnio ovu finu razliku, i slušatelji su odmah rekli: “Aha, sad razumijem.” Pravilo je jednostavno — morfologija + fonologija = zdrav pravopis.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete ili govorite, držite se jednostavnog pravila koje stvarno radi: *djetetov* koristite kad želite reći da nešto pripada djetetu — primjerice djetetov ruksak, djetetov osmijeh.
Ali jezik diše kroz padeže, pa ga treba prilagoditi rečenici… djetetova igračka, djetetovu knjigu, djetetovim stvarima.
Sjećam se — jednom sam zamijenio oblik u naslovu i novine su se popikale na komentar. Sitnica, ali ljudi primijete.
Zato: koristite djetetov kao osnovu i mijenjajte završetak prema rodu i padežu.
Ako pomaže, zamislite rječnik u džepu: izvadite *djetetov*, oblikujte i vratite.
Malo prakse i postaje instinkt.
Kratko, jasno i prakticno — baš kao kad spremate djetetov kaput prije izlaska.
Najčešće greške i razlikovanje
Provjera naglaska zna ponekad spasiti rečenicu — kratki uzlazni naglasak određuje oblik.
Često sam u razgovoru čuo kako ljudi nesigurno izgovaraju djetetov i onda pišu nešto drugo… pa, rezultat može biti čudnovat.
Koristan trik: srodni oblici pokažu smjer. Pomislite na djetetova soba, djetetovu igračku, djetetovim crtama — kad ih izgovorite naglas, jasno vidite koji je oblik prirodan.
Mene je to jednom spasilo pred radijskim emitiranjem; brzinska provjera i sve sjelo.
I, čuvajmo se imitacije izgovora koja vodi na dijetetov. Zvuk može zavesti — ali gramatika ne laže.
Ako sumnjate, pokušajte oblik u rečenici pred drugim ljudima. Reakcija često otkriva pravu formu.
