DjetešCe ili DijetešCe — jasna je nedoumica.
Pravilno je djetešce: u govoru se /ije/ često skraćuje u /je/, pa se u diminutivima piše bez i; riječ dijete ostaje osnova, ali pravopis prati izgovor i rječnici najčešće navode djetešce.
Ja ću dalje pokazati izvore i primjere iz rječnika.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopis zna reći svoje, ali ponekad se ponaša kao zagonetka na kavi — pomalo pronicljivo.
Kad čuješ *mlijeko* ili *svijet*, očekuješ /ije/… i to je pravilo koje drži. Ali maleni preokret: za umanjenice se često skraćuje, pa iz *dijete* nastaje *djetešce* s /je/.
Slušaj me kao prijatelja koji je to već triput ispravio u članku: to nije samo estetska sitnica — utječe na padeže (djeteta vs. djetešca) i pomaže ti da prepoznaš oblik bez memoriranja hrpe pravila. I da, postoje iznimke: *rječnik*, *Tijelova* — tradicija ili značenje ponekad diktiraju pisanje.
Savjet iz prakse: kad nisi siguran, izgovori riječ naglas. Ako se čuje duže /ije/, piši tako; ako zvuči skraćeno, vjerojatno ide s /je/. Radi. Lako je kao ispravljanje tipfelera u novinskom tekstu… samo s malo više jezika i manje CTRL+Z.
Praktična primjena u rečenicama
Kad u tekstu iskrsne oblik poput *djetešce*, čitatelj brzo treba shvatiti zašto se piše /je/ umjesto očekivanog /ije/. To nije greška — riječ dolazi od dijete, skraćena i pomalo žargonska; tako su ljudi govorili dok su kukali bebu u rukama ili s osmijehom rekli: “Moje djetešce.”
Na primjer: Moje djetešce spava. Djetešce se smije. Pogledaj djetešce. Volim djetešce.
Svaka rečenica nosi drugačiji ton — od opisa do emocije — i nijedna ne ostavlja gramatičku dvojbu kad je kontekst jasan.
Nisam ljubitelj suvremenih jezičnih tablica koje sve pretvore u šablonu… ali ovdje tablica stvarno pomaže: kratki primjeri + funkcija — čisto, korisno, praktično.
Ako želiš, mogu ponuditi još primjera iz svakodnevnog govora.
Najčešće greške i razlikovanje
Pogreške oko oblika poput *djetešce* često nastanu kad ljudi misle da svaki izvedeni oblik mora slijediti dugačko /ije/ iz osnove. Rezultat? Automatski napišu *dijetešce* — i to je stvarno razumljivo pogrešno. Ja sam samoinicijativno jednom napisao slično u brzom mailu… sramota, ali naučiš.
Što se najčešće događa: ljudi miješaju /je/ i /ije/ po intuiciji, preskaču pravilo o skraćivanju u umanjenicama i oslanjaju se samo na izgovor. Rješenje nije magija — provjeri etimologiju i gramatička pravila (dijete → djetešce), pogledaj iznimke i traži primjere u tekstovima koje vjeruješ. Jednostavna provjera riješi većinu nedoumica. Brzo, bez panike… i štedi ti vrijeme — i živce.
